Član Predsjedništva SDP Crne Gore Novak Adžić saopštio je da politički vampiri ne mogu sebe viđeti u ogledalu, jer u sudaru s njima, ogledalo, logično, prsne.
"Kad se vođstvo DPS, na čelu sa višestrukim premijerom zavisne i nezavisne Crne Gore i predsjednikom Republike Crne Gore, u sastavu kentaurske tzv. “SRJ”, g. Milom Đukanovićem, suoči sa svojom prošlošću, tada, zaista, filmska ostvarenja, horor žanra, predstavljaju holivudsku melodramu u odnosu na rezultate stvarnih učinaka strave i užasa poražavajuće politike u odnosu na Crnu Goru i njeno društvo, koju decenijama sprovodi autokratija i oligarhija DPS. Prošlost i sadašnjost DPS je apokaliptična po Crnu Goru, ali još se njene vođe s njom suočili nijesu, uprkos stvarnosti, koja ih demantuje. U jeku izborne kampanje, za lokalne izbore u više opština, raspojasao se šef DPS i njegovi trabanti. Ali, treba li podsjećati javnost na prošlost, na doba kad je jedan te isti g. Milo Đukanović bio protiv tog istog M. Đukanovića", napisao je Adžić u reagovanju na saopštenje Marka Burića, člana Demokratske partije socijalista (DPS).
"Svojim riječima i djelima protiv sebe samoga. Nekada je tvrdio, u vrijeme kad je bio poslušnik (vazal) Slobodana Miloševića i njegovog režima protiv Crne Gore da je taj isti “Slobodan Milošević nešto najbolje što se može dogoditi srpskom narodu i SRJ”, pa nije zaboravio, kao protagonista agresorskog rata na Hrvatsku da traži osvajanje tuđih teritorija i da veli “da će se granice mnogo pravednije povući nego što su to uradili priučeni boljševički kartografi”", dodaje Adžić.
On navodi da je "dugogodišnji šef i vlasnik DPS-a, epski kliktao, podršavajući ratnu politiku zloglasnog režima sa Pala, da “Crnom Gorom teče Zeta, uskoro će i Neretva”".
"Današnji “vožd” DPS-a je, nota bene, u režimskoj “Pobjedi”, broj 9063, od 25 februara 1991., egzlantiran svojim mentorom Slobodanom Miloševićem, čiji je dugo vremena bio odani izvođač radova na projektu Velike Srbije, izjavio: “Već mi je šah omrznuo od njihovog podaništva šahovnici i ‘mladoj demokratiji’ tipa ‘kalašnjikov’“. Tada je ondašnji doglavnik lidera DPS napao brojne opozicione snage, koje su se, onda, zalagale za slobodnu i demokratsku Crnu Goru i bile protiv ratnohuškačke politike, u službi projekta velike Srbije - Memoranduma SANU i Slobodana Miloševića, kojemu je trijumvirat DPS-a: M. Bulatović-M. Đukanović-S. Marović, dugo bio poslušnički odan. "
Adžić navodi i da se "vlastodršci iz redova DPS ponašaju se kao da je Crna Gora njihova đedovina, stečena nasljedstvom i da je ona istih privatno vlasništvo".
"Oni kontinuirano djeluju tako kao da imaju tapiju na prošlost, sadašnjost i budućnost Crne Gore. Vladaju Crnom Gorom DPS čelnici i dominantno njihov aparat, autokratsko - plutokratski, klijentelistički i monopolistički, otuđujući njene vitalne resurse, globeći i okivajući lancima dužničkog ropstva vlastiti narod i državu Crnu Goru. Prisjetimo se, tada je g. Milo Đukanović, od 1988/89. pa nadalje, tokom potonje decenije XX vijeka, dugo godina, kao vjerni sljedbenik agresorske politike „Nerona iz Požarevca“-Slobodana Miloševića (do 1997), bio kategoričan u tome da Crnoj Gori ne prijeti opasnost od velikosrpskog populizma i nacionalizma. Riječi g. Mila Đukanovića, doslovno, onda, bile su: „Bestidno je, a na sreću pokazalo se i besplodno bilo dugodišnje plašenje crnogorskog naroda potencijlnim velikosrpskim hegemonizmom kao negatorom crnogorske nacije i države. Na takvim, rekao bih, bolesnim halucinacijama u dobroj se mjeri tražio, a sve do skora i nalazio, način za održanje na vlasti i skretanje narodne i političke pažnje sa sebe“. Tada on, i dugo vremena potom, član pučističkog AB trijumvirata nije vidio, ondašnju i docniju, evidentnu opasnost za Crnu Goru i crnogorsku naciju od invazije velikosrpskog nacionalizma. Naravno, na toj matrici je vlast ondašnjeg DPS opstajala, a ista je bila potom, skoro deceniju, upravo u službi projekta i režima velikosrpskog nacionalizma, koji je potirao crnogorsku državu i naciju, upravo pod egidom ondašnje marionetske vlasti DPS-a kao saveznika režima Slobodana Miloševića (i jedno vrijeme SRS dr Vojislava Šešelja)", piše u reagovanju Adžića.
On navodi i da je DPS, u svojoj istoriji, češće mijenjao ideologiju, politiku, države, nacije, zastave…, nego što to čini, prirodnim, biloškim putem, "gmizavac poznat kao kameleon".
"Ergo, prirodna svojstva promjenjivosti oblika tijela kameleona realno su rjeđa od istorijskih i savremenih transformacija DPS i njenog vođstva. Kameleon je, koliko god bio prirodno promjenjiv, institucija u postojanosti u odnosu na ideološko-politički životopis DPS i njegovih korifeja. Lider DPS-a, stalno, optužuje i neistinito SDP Crne Gore za „izdaju Crne Gore“, a SDP CG je vazda bio pravoj strani istorije, za razliku od njegove (DPS) partije i njega političara, odnosno, bivšeg sekretara, potpredsjednika i nakon raskola i predsjednika DPS, koji je više država, nacija, ideologija promijenio, nego li košulja ili čarapa, a sve zarad očuvanja vlasti i moći. Još je davno Šekspir zapisao: „Grešne ruke ne mogu se oprati čak ni da se peru u sedam mora“. SDP CG je vazda bio za nezavisnu, euro-atlansku Crnu Goru i ostao je dosljedan tome, ali nikad nije bio za privatnu, totalitarnu i nedemokratsku Crnu Goru što je obilježje i usud politike DPS vlasti. I država i narod Čilea je odavno smijenila diktatora Augusta Pinočea, koji je vladao kao tiranin Čileom, od 1973. do 1990, dakle, 17 godina. I red je, izbornim, demokratskim putem, da se smijeni vlast crnogorskog Pinočea, koji vlada mnogo duže Crnom Gorom, od 1989. do danas. Dakle, lider DPS više upravlja Crnom Gorom od Pinočea i to 15. punih godina. Crna Gora je, zrela, za demokratske promjene, koje neće ugroziti njenu nezavisnost, članstvo u NATO-u i put ka Evropskoj uniji. Vlast tiranina (i sistema tiranije) iz DPS je omča oko vrata Crnoj Gori. Crna Gora je vječna, a DPS je prolazan. Vlasti dolaze i odlaze, a država traje. Neuništiva je Crna Gora. Njeni stvarni zlotvori su autokrati i oligarhi iz DPS", zaključuje Adžić.
Bonus video:
