Tri decenije odslužujemo kaznu. Osuđeni smo na 27 godina teškog života. Svi smo utamničeni u jednoj velikoj i mračnoj konobi. Sa istom kolotečinom. Donosi se flaša za flašom kao godina za godinom. Serviraju se iste teme, iste zađevice, iste podjele od prije 11, 20, 70, 100 godina. A onda se pojavi novo lice u krčmi. Lice koje pokazuje da postoji i drugačiji i ljepši i lakši život. I – šta rade? Pokušavaju da i njega ubace u kolo neistina.
Neko pije da zaboravi na mučnu stvarnost koju živi, a neko lažnu ružičastu sliku namjerno hoće da stvori tako što se, jednostavno, informiše vrlo kratko, ne više od minut-dva. Samo ti pij, kažu. Mi smo na braniku otadžbine, ako Koštunica, Šešelj ili Milošević opet krenu, nemoj da se plašiš. Mi smo tu.
Primiču se izbori. E, u to ime kuća časti trostruku turu. Neistina, podmetačina, montaža. Pali se mašina monstruozne kuhinje. Dobra stara. Bez skrupula, bez kočnica.
U uglu konobe, sjede tvoji prijatelji. Pijani i oni od laži, i od manipulacija. I oni su posvađani. I njih su natjerali da mrze jedni druge. Divide et impera (zavadi pa vladaj) - doveli su do savršenstva. Nekim glumcima dali partizanske, nekim četničke uniforme, ostale "pokrili" kafanskim šaptačkim divizijama. Svima uvalili mobilne u ruke, otvorili im naloge na društvenim mrežama i povezali ih sa stranicama koje su otvorili samo u svrhu pokušaja diskreditacije najvećih političkih protivnika. On je ovo, ma nije nego ono. Pa šta ako je? On je to! Ćuti, lažeš, nije nego to! Istorijske tragedije tužnih sukoba i vječitih podjela se ponovo otvaraju na iste stranice i daju djeci kao čitanke za budućnost. Da slučajno ne bi uspjeli da ispišu neke nove stranice. Neke svoje stranice. Neke stranice svoje generacije. Pomirenja. Prosperiteta. Sloge. Budućnosti.
Mi im to nećemo dozvoliti. A ti?
(PROMO)
