Stručna saradnica sa Londonske škole ekonomije i političkih nauka (LSE), Tena Prelec, ocijenila je da svi politički akteri u Crnoj Gori moraju pokazati spremnost da država istinski sprovede promjene u oblasti vladavine prava, koje su “broj jedan” koji Vlada mora riješiti kako bi ubrzala put ka Evropskoj uniji (EU).
”Ono što je stvarno pozitivno je to da Crna Gora, u tome, sada ima podršku velike većine država članica Evropske unije (EU), a i Sjedinjenih Američkih Država. Aktivnija uloga SAD je očita i mogla bi biti ključna za implementaciju važnih napredaka: mislim da se ovih mjeseci odigrava ključni trenutak za Crnu Goru”, kazala je u intervjuu “Vijestima”.
Članica Savjetodavne grupe “Balkan u Evropi” je ocijenila da Izvještaj Evropske komisije (EK) o napretku Crne Gore u procesu pristupanja EU jasno označava manjak napretka za posljednju godinu, što se, kako je kazala, odnosi u dobroj mjeri i na novu Vladu, koja u tom pogledu ne može tražiti drugog krivca.
Kako Vi ocjenjujete ovogodišnji Izvještaj Evropske komisije (EK) o napretku Crne Gore u procesu pristupanja Evropskoj uniji (EU)?
Izvještaj, u kompletu, nije pozitivan, i odražava stagnaciju napretka Crne Gore na putu za članstvo. Ima nekoliko razloga za to, uključujući i to da je Crna Gora po tehničkim pitanjima već dosta napredovala, dok su ostali oni teži za ispuniti. Naime, dok je “ocjena napretka” Crne Gore najniža u proteklih šest godina, sveukupna “ocjena spremnosti” je ipak najviša do sad.
Najvažnija su poglavlja 23 i 24, koja se tiču vladavina prave; u objema je postignut “ograničen napredak”. Ono što je po meni ključno je to da Vlada nije ostvarila nikakav napredak u oblasti Pravosuđe u okviru Poglavlja 23. Pravosuđe je jedna od onih grana vlasti koje su bile i nastavljaju biti zarobljene u Crnoj Gori. Bez slobodnog tužilaštva nema istinskog napretka u borbi protiv kriminala i korupcije - vidjeli smo da je u prošloj godini nekoliko slučajeva hapšenja, koje je sprovela policija, ostalo da “visi” jer je tužilaštvo oteglo proces. Moramo biti svjesni činjenice da nijedna vlada ne bi imala lak zadatak u uslovima jedne zarobljene države od strane jedne te iste vlasti preko 30 godina.
Međutim, nepobitno je da sadašnja Vlada još uvijek nije uspjela osloboditi tužilaštvo, uprkos promjeni zakona o njegovom izglašavanju. Tu se odražava jedan od problema sadašnje Vlade: koalicioni partneri često blokiraju tehničke reforme koje bi trebalo da budu za dobrobit cijele države, uslovljavanjem nekim partikularnim političkih ciljem - u ovom slučaju, Demokrate i DF su jedno vrijeme uslovljavale izglašavanje Tužilačkog savjeta rekonstrukcijom Vlade. Odblokiranje tog procesa bez dodatnog uslovljavanja bi bio najbolji način da dokažu da je osnaživanje vladavine prava u Crnoj Gori uistinu njihov važan programski cilj, a ne samo prazne riječi.
Nakon parlamentarnih izbora prošle godine ste kazali da je za evropski put Crne Gore dobro da je Milo Đukanović skinut s vlasti i da je u Crnoj Gori potrebno razbiti mit da je on jedina nada za proevropski put države. Kakvi su Vaši utisci o učinku nove vlasti za proteklih godinu dana? Da li je Vlada dovoljno pažnje posvetila evropskim integracijama?
To da DPS nije jedina nada za proevropski put države je jasno potvrđeno. Ako gledamo činjenice, nije se desilo ono što su mnogi govorili kao izgledno, da će se nova vlast prikloniti Rusiji i “negirati” evropski put. To se odražava i u javnom mnjenju: istraživanje savjetodavne grupe “BiEPAG” - terenski rad je sproveden u avgustu 2021. godine, pokazalo je da je crnogorsko društvo pozitivno nastrojeno prema EU. U cjelini, EU se smatra najpozitivnijim akterom baš u Crnoj Gori, s prosječnom ocjenom od 6,8 od maksimalno 10. Pitanje je bilo “Procijenite pozitivni/negativni utjecaj sljedećih zemalja... To je jedina zemlja Zapadnog Balkana gdje je EU na vrhu u ovoj kategoriji. Zanimljivo je isto tako da NATO savez ima, po tom istom istraživanju, čak 56 odsto poklonika. NATO pakt je čak i poboljšao svoj rejting od nedavnih 50-50.
Međutim, sama Vlada nije puno učinila po tom pitanju. Predugo je trajalo obnavljanje pregovaračke strukture, koja sada izgleda kao ranije, i nije prilagođena novoj metodologiji. Sve u svemu, nije bilo dovoljno inicijativa, niti inovativnih rješenja. Izvještaj komisije jasno označava manjak napretka za zadnju godinu, što se odnosi u dobroj mjeri i na novu vladu, koja u tom pogledu ne može tražiti drugog krivca.
Stiče se utisak da se izvještajima EK posljednjih godina posvećuje manja pažnja, u odnosu na raniji period. Da li je razlog što su se države regiona umorile od reformi koje se od njih zahtijevaju, ili je uticaj EU oslabio?
Prvi Božić kojega se sjećate kao dijete je čaroban događaj. U tridesetima skoro pa ni ne primijetite Božić. Evo tako je otprilike i sa izvještajima EK: oni su postali “non-event”. Dio odgovornosti je u tome što se proces “otegao” i u tome što se kreirala percepcija da proces pridruživanja nije uvijek fer. To se odnosi, na primjer, na Sjevernu Makedoniju, čiji pregovori za članstvo još uvijek nisu počeli, mada je ta zemlja ispunila sve rekvizite. Dakle, EU treba biti puno dosljednija u svom djelovanju, i mora biti oštrija i brža u reakcijama kada vlasti u regiji skrenu sa kursa evropskih vrijednosti. Time bi, uz bolju definiciju novog pristupa, i odjek reakcija EU zvaničnika, a i samih izvještaja bio veći.
Prvih šest mjeseci naredne godine Vijećem EU će predsjedavati Francuska. Kako se to može odraziti na evropski put Crne Gore i regiona, s obzirom da se nakon samita u Kranju stekao utisak da važne članice, poput Francuske i Njemačke, u EU ne žele zemlje Zapadnog Balkana?
Uprkos ideji koju mi imamo o Francuskom stavu oko proširenja, daje se naslutiti određena promjena u atmosferi francuskog predsjedavanja Vijećem Evrope. (Emanuel) Makron će vjerovatno pokušati da preuzme neslužbeno mjesto “Evropskog lidera”, koje je upravo napustila Angela Merkel, pa tako i u pogledu proširenja. Već je pokazao spremnost da oblikuje proces proširenja EU potičući novu metodologiju u razdoblju 2019-2020. Uprkos predstojećim izborima u Francuskoj - ili možda upravo zbog njih, ako uspije dobro plasirati poruku domaćoj publici, Makron bi mogao pokušati da posreduje u dogovoru s Bugarskom kako bi ostvario još jednu političku “pobjedu”. To je trenutno najbolji scenario kojem se možemo nadati: nije vrlo izgledan, ali je moguć. Paradoksalno, ako se VMRO-DPMNE vrati na vlast, moglo bi se desiti da Makedonija započne EU pregovore pod dirigentskom palicom vlade koja ju je decenijama zarobljavala.
Što se tiče Njemačke, smatram da će uloga Zelenih u novoj vladajućoj koaliciji biti sasvim pozitivna u pogledu proširenja. Pojedini političari te stranke već su pokazali spremnost da skrenu pažnju na važne teme, poput ekologije i vladavine prava, i dokazali su da su među najotvorenijim evropskim političarima po tom pitanju. Smatram da upravo to treba EU: povratak na “transformativne” teme procesa, i puno više hrabrosti u njihovom iskazivanju.
Da li je, s obzirom na krizu u samoj Uniji, realno očekivati da Crna Gora postane prva naredna članica do 2025?
Vladavina prava je problem broj jedan koji Vlada mora riješiti. U ovom trenutku, politička scena je vrlo fokusirana na identitetska i religijska pitanja, a pokazalo se da crnogorsko društvo smatra te teme daleko manje važnima od konkretnih pitanja kao što su unapređenje životnog standarda i nezaposlenost (nedavno istraživanje CGO-Damar). Dakle, Crna Gora treba da pokrene stvarni proces promjena u sistemu vladavine prava, počevši od sudstva. Tu se vraćamo na prvi odgovor - svi politički akteri moraju pokazati spremnost da se to istinski sprovede. Ono što je stvarno pozitivno je to da Crna Gora, u tome, sada ima podršku velike većine država članica EU, a i SAD. Aktivnija uloga SAD je očita i mogla bi biti ključna za implementaciju važnih napretka: mislim da se ovih mjeseci odigrava ključni trenutak za Crnu Goru.
Bilo je nerazumno očekivati da do 2030. sve države regiona budu u EU
Da li je nakon samita na Brdu kod Kranja evropska perspektiva država regiona počela da slabi, s obzirom da nije prihvaćeno da 2030. bude krajnji datum za ulazak svih država regiona u EU?
To je samo potvrdilo već postojeće stanje. Mislim da je bilo nerazumno očekivati da će se postaviti krajnji datum koji obavezuje EU na prihvatanje svih zemalja, bez obzira na postignute rezultate. Kakva bi to poruka bila da EU primi sve države odjednom, bez ikakvog meritokratskog sistema? Ne bi dobro odigralo s domaćom publikom u zemljama članicama, a isto tako dalo bi potvrdu ponekim autokratskim liderima u regiji da su na dobrom putu.
Bonus video:
