Iako se u regionu, kao ključni igrači kada je ekonomski i politički uticaj u pitanju pominju Rusija, Evropska unija (EU) i Kina, posljednjih godina u trku se uključila i stara kolonijalna sila, Turska.
Turska povećava ulaganja u Crnu Goru, koja su se približila cifri od 300 miliona eura, ali ipak najveće investicije, u nekadašnja državna preduzeća Željezaru Nikšić i barski Kontejnerski terminal i generalni tereti, nijesu ispunile očekivanja i investitori najavljuju povlačenje.
Turske investicije se povećavaju i u ostalim državama Zapadnog Balkana, što analitičari objašnjavaju željom Turske da ojača politički uticaj, posebno u djelovima sa muslimanskim stanovništvom, ali i da se približi EU i unaprijedi trgovinske veze, kako bi ublažila ekonomske probleme.
Snažan pad turske lire, rast inflacije i nezaposlenosti ozbiljno su uzdrmali ekonomsku i socijalnu stabilnost u Turskoj, ostavljajući veliki broj građana ispod praga siromaštva. Najveći dio njih na Zapadnom Balkanu i u Crnoj Gori je prije svega zbog ekonomskih razloga i uslova za biznis. Manji broj Turaka je, pretpostavlja se, otišao iz Turske i iz političkih razloga i plaše se povratka, jer ih optužuju za veze s Gulenovim pokretom i navodnim pokušajem puča 2016.
Iz Ambasade Turske u Podgorici za CIN-CG su kazali da se procjenjuje da u Crnoj Gori ima više od sedam hiljada turskih državljana dugoročno i kratkoročno u potrazi za poslovnim mogućnostima.
Crna Gora je postala članica NATO-a 2017. što je, prema mišljenju analitičara, uticalo na rast investicija, ali to je bio samo jedan od faktora u slučaju Turske, koja je u NATO-u od 1952. godine i među pet članica koje najviše doprinose u aktivnostima tog saveza.
”Kao što pokazuju turske investicije u Srbiji, pitanje NATO-a nije presudno. Turska se vodi kombinacijom lukrativnih kriterijuma i političke procjene. Članstvo Crne Gore u NATO-u je sigurno pomoglo kada je u pitanju procjena političkog rizika od strane turskih investitora, ali teško je reći do koje mjere”, kaže za CIN-CG Vuk Vuksanović iz Beogradskog centra za bezbjednosnu politiku.
Iz Ambasade Turske navode da budući da to što je Crna Gora članica NATO-a, njena perspektiva članstva u EU, njeno pouzdano i stabilno okruženje nesumnjivo dovode do povećanja trgovinskih i investicionih odnosa.
”Međutim, turski investitori održavaju uspješne trgovinske i investicione odnose sa balkanskim ili evropskim zemljama koje nisu članice NATO-a”, rekli su iz Ambasade.
Iz crnogorske Agencije za investicije za CIN-CG kažu da je Crna Gora posljednjih godina sve više popularna destinacija za kompanije čiji su vlasnici turski državljani.
”Značajan rast interesovanja turskih kompanija za ulaganje u Crnu Goru bilježi se posljednih godina, naročito nakon učlanjenja Crne Gore u NATO. To je dodatno uticalo na sigurnost turskih biznismena da svoj kapital ulažu u Crnu Goru, a naročito na primorju. Turski investitori su do sada iskazali najveće interesovanje za ulaganje u sektor turizma i ugostiteljstva, sektor građevinarstva i sektor energetike”.
Investicije oko 260 miliona eura
Od 2006. do oktobra 2021. godine, ukupna ulaganja iz Turske, prema podacima Centralne banke (CBCG), iznose oko 266,4 miliona eura i Turska je među prvih deset investitora u Crnoj Gori, poslije Rusije, Italije, Švajcarske, Srbije...
Najveći iznos investicija iz Turske zabilježen je 2018. godine, od oko 53 miliona eura. U 2019. godini, kad je pandemija koronavirusa počela da zahvata svijet, taj iznos je bio 34,4 miliona, a u 2020. godini 18,6 miliona. Investicije su za prvih deset mjeseci prošle godine porasle na 23,5 miliona eura.
Iz Agencije za investicije navode više razloga zbog kojih je Crna Gora privlačna stranim investitorima - otvaranje firme uz početni kapital od jednog eura, jednostavne procedure u poslovanju, stopa od devet odsto poreza na dobit i dohodak fizičkih lica, kao i to što strani investitori imaju isti tretman kao i domaći.
”Takođe, u Crnoj Gori se koristi euro što je posebno primamljivo u periodima nestabilnosti i fluktuacija kursnih lista”, kažu iz Agencije.
Turska posljednjih godina sve više ulaže i u ostale države Zapadnog Balkana i, prema riječima Vuksanovića, pokazuje da se tu vodi i tržišnom logikom, a ne samo političkom.
”Iako je Ankari, kako se to kaže, bliže Sarajevo nego Beograd, Srbija je primila više turskih investicija nego Bosna i Hercegovina, pošto se Srbija smatra pouzdanijim tržištem. Naravno, turske investicije ne treba prekomjerno naglašavati. Uprkos rastu turskih investicija, investicije iz EU prednjače, a u nekim slučajevima poput Srbije i Rusija, Kina i Emirati prednjače kao investitori”, navodi Vuksanović.
Na pitanje da li Turska želi preko Zapadnog Balkana da se približi EU ili je to pokušaj jačanja njenog političkog uticaja u regionu, kao u slučaju Rusije i Kine, odgovara da Turska načelno podržava članstvo zemalja regiona u EU.
”Međutim, nezavisno od EU, Turska ima svoj interes za Balkan. Turska politička elita smatra da Turska mora da ima uporište na Balkanu da bi se smatrala evropskim igračem. Mnogo važnije od toga, postoji razmišljanje da Turska mora da ima odbrambeni parametar i sferu uticaja na svom evropskom (balkanskom) zaleđu, ukoliko želi da ima efektivnu politiku na Bliskom istoku i široj Evroaziji”, rekao je Vuksanović.
Na pitanje da li je učvršćivanje vladavine turskog predsjednika RedžepaTajipa Erdogana nakon navodnog pokušaja puča u Turskoj, uticalo na to da određeni broj Turaka koji se ne slažu sa njegovom politikom sigurnost za svoj kapital potraže na Balkanu, odgovara da to i jeste paradoks priliva turskog kapitala.
”Dobri odnosi Erdoganove vlade sa Srbijom i Crnom Gorom jesu pomogli prilivu turskog kapitala u ove zemlje. Međutim, imamo i priliv turskog kapitala koji nije naklonjen Erdoganu. Oni dolaze u zemlje Zapadnog Balkana na prvom mjestu da pobjegnu od socijalnog konzervativizma koji dolazi sa Erdoganovim političkim islamom. Takođe ih privlači da na Balkanu imaju visoku kupovnu moć, kao i blizina sa EU i sličnosti u mentalitetu sa lokalnom populacijom”, objašnjava Vuksanović.
Iz Ambasade podsjećaju da je tokom pokušaja puča stradao 251, a povrijeđeno je više od dvije hiljade njihovih građana.
”Turska nastavlja borbu protiv FETO-a (Teroristička organizacija Fetullahci) u zemlji i inostranstvu na osnovu osnovnih prava i sloboda, kao i vladavine prava. Nije tajna da je naša zemlja, posebno kroz kontakte na visokom nivou našeg predsjednika upozoravala da FETO predstavlja prijetnju ne samo Turskoj već i demokratiji i sigurnosti svake zemlje u kojoj se nalazi. Očekujemo da međunarodna zajednica shvati da ova izdajnička struktura nije nevina organizacija koja se bavi obrazovanjem i dobročinstvom, da njeno postojanje predstavlja opasnost za obje zemlje, da je to teroristička organizacija sa mračnim političkim i ekonomskim ciljevima, te da je stoga neophodno razumijevanje naših prijateljskih zemalja za zajedničku borbu”, rekli su iz Ambasade.
Turska želi da štiti muslimane u regionu
U analizi Evropskog savjeta za međunarodne odnose (ECFR) navodi se da Turska preduzima korake da ojača odnose sa zemljama Zapadnog Balkana, željela bi da bude ozbiljno shvaćena u regionu i zadržava svoj interes u zaštiti tamošnjih muslimana.
”Ali ništa od ovoga nije u rangu sa ekonomskim i političkim uticajem EU u regionu ili prijetnjom po njega, barem zasada”, navodi se u analizi pod nazivom “Od mita do stvarnosti: kako razumjeti ulogu Turske na zapadnom Balkanu”, čija je autorka Asli Ajdintašbaš.
U analizi se identifikuju tri različite faze politike Turske prema Zapadnom Balkanu pod vladom Partije pravde i razvoja (AKP) od 2002, ucrtavajući njen pomak od: tekućeg atlantizma u ranim godinama vladavine te stranke; na duži period pod ministrom inostranih poslova Ahmetom Davutogluom (2009-2014) koji je bio i premijer (2014-2016.) i naglašavao osmansko nasljeđe; na pragmatičan pomak nazad pod tek osnaženim Erdoganom, zadržavajući određeni naglasak na imperijalnoj prošlosti, ali se uglavnom fokusirajući na trgovinu. Erdogan je predsjednik Turske od 2014, a na čelo partije čiji je osnivač, AKP, vratio se 2017. nakon što je odstupio kad je izabran za predsjednika.
U analizi se ističu posebno dobri odnosi Srbije i Turske, država koje su se smatrale tradicionalnim protivnicima, naročito nakon posjete Erdogana Srbiji u oktobru 2017.
”To nije bio prvi put da je turski lider otišao u tu zemlju. Ali su prvi put Srbi primili Turčina sa takvom toplinom”, ocijenjeno je u analizi.
Podsjeća se i da je Zapadni Balkan region za koji Rusija ima posebno snažan i aktivan interes, ali da uprkos rastućim vezama Turske sa Rusijom, ne postoji tursko-ruska koordinacija u regionu.
Cilj je trgovinska razmjena od 250 miliona dolara
Erdogan je u prvoj zvaničnoj posjeti Crnoj Gori boravio u avgustu prošle godine.
Tada je, nakon susreta sa crnogorskim predsjednikom Milom Đukanovićem, kazao da je Turska među deset država koje najviše ulažu u Crnoj Gori i da je cilj da trgovinska razmjena između dvije države u narednom periodu dostigne 250 miliona dolara.
Dinamika političkih odnosa sa Ankarom je naglašena od promjena u Crnoj Gori 30. avgusta 2020, iako su ekonomski odnosi počeli da jačaju tokom vladavine DPS-a, pa su predstavnici nove crnogorske vlasti tokom prošle godine često posjećivali Tursku.
U septembru 2021. je Tursku posjetio potpredsjednik Vlade Dritan Abazović, a nakon njega ministar ekonomskog razvoja Jakov Milatović, ministar poljoprivrede Aleksandar Stijović, kao i bivši predsjednik Skupštine Aleksa Bečić kojem je u decembru u Istanbulu uručeno priznanje za mir, nacionalnu i vjersku toleranciju. U posjeti Turskoj je tokom prošle godine bio i ministar vanjskih poslova Đorđe Radulović, ministarka prosvjete, nauke, kulture i sporta Vesna Bratić...
Prema podacima Monstata, ukupna spoljnotrgovinska razmjena između Turske i Crne Gore porasla je deset puta od 2006. godine. Crna Gora je visoko zavisna od uvoza, tako da je spoljnotrgovinski bilans i sa Turskom negativan, odnosno Crna Gora više uvozi nego što izvozi u tu državu. Spoljnotrgovinski bilans sa Turskom iznosio je 2006. 13,3 miliona, a na kraju prošle godine 134,7 miliona. Uvoz iz Turske 2006. je iznosio 12,8 miliona eura, a prošle godine 110 miliona eura.
Crna Gora iz Turske najviše uvozi tkanine i proizvode od tekstila, namještaj, obojene metale, satove, nakit (zlato, srebro, platina), fotoaparate....
U Tursku Crna Gora izvozi gvožđe i čelik, aluminijum, mineralne rude, đubriva...
Spoljnotrgovinski bilans sa Turskom bi mogao biti još nepovoljniji za Crnu Goru, s obzirom na smanjenu proizvodnje aluminijuma i čelika.
Devalvacija lire zemlju bacila na koljena
Ekonomija u Turskoj već godinama slabi, što je, uz šokove od pandemije kovida i panevropske energetske krize, dovelo do rekordne devalvacije turske lire, značajnog rasta nezaposlenosti i do inflacije koja je u kratkom roku milione turskih građana bacila ispod praga siromaštva, a zemlju dovela na ivicu ekonomskog i socijalnog kolapsa.
Inflacija je u Turskoj, prema podacima turske Centralne banke, u januaru porasla na 48,7 odsto, nakon što je u decembru dostigla 36 odsto.
Turski i svjetski ekonomisti i opozicija u toj državi smatraju da bi stvarna stopa mogla biti veća jer su troškovi života porasli mnogo više.
Erdogan je kritikovao visoke kamatne stope, za koje vjeruje da uzrokuju inflaciju, suprotno konvencionalnom ekonomskom razmišljanju.
Zbog visoke stope inflacije, neki građani Turske prinuđeni su da napuste državu.
U Crnoj Gori se njihov broj povećava i sada ih je već sedam hiljada, dok ih je prošle godine, prema podacima Ambasade Turske, bilo oko šest hiljada.
U crnogorskim gradovima, posebno Podgorici i na primorju, sve je više turskih restorana, prodavnica, frizerskih i kozmetičkih salona…
Menadžerka u jednoj turskoj prodavnici u Podgorici u neformalnom razgovoru je za CIN-CG rekla da je prošle godine došla iz Antalije u Crnu Goru i da joj se sviđa ovdje.
Kaže da ima djecu i da je Crna Gora dobro mjesto za njih, jer je prije svega bezbjedna.
Objašnjava da kursna razlika (euro-turska lira) čini život malo skupljim u Crnoj Gori, ali ipak je jeftinije nego u drugim državama Evrope.
Bračni par iz Izmira radi u jednom turskom restoranu u Podgorici. Zadovoljni su u Podgorici jer, kako navode, imaju dobre uslove za život, a nadaju se da će uskoro naučiti i crnogorski jezik jer im je sporazumijevanje, zasada, otežano.
Od ukupnog broja stranih preduzeća, trećina turska
Prema podacima Monstata, u Crnoj Gori je u 2020. godini bilo 11.280 preduzeća u stranom vlasništvu. Od ukupnog broja, najveći dio stranih preduzeća u vlasništvu je turskih biznismena, i to njih 3.250, odnosno 28,8 odsto.
”Posmatrajući aktivne poslovne subjekte po opštinama i zemlji porijekla vlasnika u opštinama Budva, Podgorica i Tivat, najviše je aktivnih poslovnih subjekata u stranom vlasništvu iz Turske”, navodi se u izvještaju Monstata.
U 2019. godini u Crnoj Gori je bilo 3.652 preduzeća čiji su vlasnici iz Turske, dok je njihovo procentualno učešće 2018. bilo 24,4 odsto, a 2017. svega 8,7 odsto.
”Broj turskih kompanija tokom 2017. godine, prije učlanjenja Crne Gore u NATO iznosio 250, dok je taj broj danas čak 14 puta veći, a interesovanje raste iz dana u dan”, rekli su iz Agencije za investicije.
Od većih preduzeća iz Turske, u Crnoj Gori posluje Ziraat banka, zatim Tosčelik, koji upravlja Željezarom Nikšić, kao i Global ports, koji je kupio nekadašnji Kontejnerski terminal i generalne terete u Luci Bar.
Takođe, otvoreni su i objekti velikih turskih brendova Dogtaš, Waikiki, DeFacto..
U Crnoj Gori direktno ili preko predstavnika posluju turske firme ili crnogorski predstavnici i to, kako navode iz Agencije za investicije, Beko kompanija, Enza Home-Yatas, Horoz elektrik, Tudors, La Monte, Pop shop, Ozdilek, Ceyo, Dagi, ADL.
Značajan broj turskih kompanija bavi se izgradnjom stambenih i nestambenih zgrada i učestvuju u izgradnji velikh projekata (Porto novi).
Turski biznismeni kupili su hotel “Fjord” u Kotoru, kojeg su srušili i najavili gradnju novog. Oni su (kompanija Boka bay) vlasnici zgrade Jugooceanije koja ima posebnu arhitektonsku vrijednost i koja bi, prema najavama, uskoro trebalo da bude zaštićena. Turska kompanija “T&T Investments and real estate”, sa sjedištem u Tivtu, dobila je saglasnost glavnog državnog arhitekte za gradnju luksuznog stambenog objekta u Kotoru, na Kavaču.
Kompanija Mia investments željela je uz dozvolu bivše DPS vlasti da gradi dvije kule od po 15 i 16 spratova na spornoj parceli ispred Jadranskog sajma na Slovenskoj plaži u Budvi, ali je to stopirano po tužbi Opštine Budva.
Turski NET Holding u okviru kojeg posluje brend Merit, ima ugovore o upravljanju kazinima u crnogorskim hotelima “Hilton” (Podgorica), “Splendid” (Bečići) i “Avala” (Budva).
Gintaš je investirao u izgradnju zelene pijace, tržnog centra Mall of Montenegro i hotela “Ramada”, kojeg je prodao 2016. švedskoj kompaniji Savana čiji je osnivač biznismen crnogorskog porijekla Veselin Mijač.
Turske kompanije zainteresovane su i za dobijanje koncesije za upravljanje aerodromima u Tivtu i Podgorici.
Najviše uložili Global ports i Tosčelik, koji su najavili odlazak
Najveća ulaganja, i pored sumnji sindikata i tadašnje opozicije da nijesu ispunili ugovorene obaveze, do sada su imali Global ports i Tosčelik.
Global ports je 2013. godine kupio od Vlade 62 odsto akcija nekadašnjeg Kontejnerskog terminala (sada Port of Adria) za osam miliona eura, uz obavezu da za tri godine investira 13,5 miliona eura, a dodatno još 7,6 miliona eura.
Iz kompanije tvrde da su ispunili obaveze, dok su iz sindikata preduzeća tvrdili suprotno. U saopštenju iz februara 2021. godine iz uprave kompanije su naveli da su zaključno sa oktobrom 2019. realizovali socijalni program od 8,84 miliona eura i investicioni program od 14,15 miliona.
Kompanija je početkom prošle godine na Londonskoj berzi objavila da razmatra mogućnost prodaje svojih akcija u Port of Adriji jer žele napustiti firme koje se bave lučkim poslovima.
Prodaja još nije realizovana, a kompanija nije odgovorila na pitanja CIN-CG o ukupnim ulaganjima u Port of Adriju i daljim planovima u Crnoj Gori.
I turski vlasnik Željezare, Tosčelik, dio Tosyali grupe, najavio je povlačenje, ali nije odgovorio na pitanja CIN-CG zbog čega i koliko su do sada uložili u fabriku.
Proizvodnja u Željezari obustavljena je u martu prošle godine. Iz Tosčelika obustavu rada su više puta pravdali nelojalnom konkurencijom, padom prodaje zbog epidemije virusa korona. Prošle godine su od Vlade tražili višemilionsku pomoć za obnavljanje rada u Željezari, koja im nije odobrena.
Imovinu Željezare turski investitori kupili su iz stečaja 2012. godine za 15,1 milion eura, uz obećanje da će za tri godine uložiti 35 miliona eura i uposliti do 550 radnika. Međutim, kako je turski menadžment priznao početkom 2019, do tada su uložili svega deset miliona eura.
Nedavno je nikšićki biznismen Miodrag Daka Davidović ponovio da je zainteresovan da preuzme Željezaru kojom je upravljao 2003, 2006. i u periodu 2011/2012, kada su fabriku napuštali ruski vlasnici. On je tokom kampanje za izbore u Nikšiću u martu prošle godine tvrdio da ima plan kako da oporavi Željezaru.
Crnogorci uče turski jezik zbog serija
U Crnoj Gori, kao i zemljama regiona, 15 godina je aktivna Turska Agencija za međunarodnu saradnju i koordinaciju (TIKA) koja je sprovela brojne projekte u obrazovanju, zdravstvu, poljoprivredi, kulturnoj saradnji.
Iz te agencije nijesu odgovorili na pitanja CIN-CG o ukupnim ulaganjima i donacijama u Crnoj Gori, ali je Erdogan prilikom posjete Crnoj Gori rekao da je TIKA do sada realizovala 399 projekata i aktivnosti vrijednih oko 20 miliona eura.
Takođe je ukazao i na važnost turskog kulturnog centra “Junus Emre” u Podgorici, koji je počeo da radi u februaru 2014. kao kulturna ustanova koja djeluje u okviru Ambasade Turske u Podgorici. Institut “Junus Emre” trenutno ima 64 centra u 53 zemlje širom svijeta.
V. d. koordinator Instituta “Junus Emre Podgorica” Džan Guraj kaže za CIN-CG da u Crnoj Gori kao i u drugim zemljama promovišu Tursku, turski jezik, istoriju, kulturu i umjetnost, prezentuje relevantne informacije i dokumenta, pruža usluge u inostranstvu onima koji žele da se obrazuju iz oblasti turskog jezika, kulture i umjetnosti...
”Mi u ‘Junus Emre Podgorica’, veoma smo zadovoljni interesovanjem građana Crne Gore, sa kojima dijelimo zajedniču istoriju i kulturu. Od 2014. godine, kada smo počeli sa aktivnostima, pa do danas, u saradnji sa približno 50 lokalnih partnera, u gotovo svim gradovima Crne Gore, realizovali smo više od 120 kulturno-umjetničkih aktivnosti na kojima je prisustvovalo hiljade građana Crne Gore. Tokom posljednje dvije godine zbog pandemije koronavirusa, naše kulturno-umjetničke aktivnosti su usporile, ali nastavljamo da se trudimo u mjeri koju dozvoljava situacija sa pandemijom u zemlji”, rekao je Guraj.
Kako je kazao, uticaj turskih serija, koje se posljednjih deset godina prate sa velikim interesovanjem, kako u svijetu tako i u Crnoj Gori, kao i investicije turskih firmi u Crnoj Gori, te prepoznavanje šanse za zaposlenjem u njima, doprinijeli su da među građanima Crne Gore značajno raste interesovanje za učenje turskog jezika.
”Od osnivanja do danas, naše kurseve turskog jezika pohađalo je približno dvije hiljade učenika”.
Turska u Srbiju uložila 200 miliona dolara
Turske investicije u Srbiju su se za desetak godina popele sa milion dolara na 200 miliona dolara, saopštio je Erdogan tokom sastanka sa Vučićem u Ankari u januaru ove godine.
„Danas u Srbiji posluje više od 1.300 turskih kompanija koje zapošljavaju oko 8.000 ljudi. Naši preduzetnici u Srbiji do sada su realizovali i potpisali 45 projekata, u vrijednosti 823 miliona dolara“, naveo je Erdogan.
Prema podacima Zavoda za statistiku Srbije, prošle godine je obim razmjene između dvije države iznosio oko dvije milijarde dolara.
Najvažniji projekt o kojem se godinama priča je izgradnja autoputa Sarajevo – Beograd. Ova saobraćajnica će povezati i Banja Luku sa Sarajevom i Beogradom, ali znatno smanjiti putovanje od Sarajeva do Novog Pazara, Prištine, Skoplja, Sofije, Istanbula…
Turci rekonstruišu putni pravac Novi Pazar - Tutin u Sandžaku, a u konzorcijumu sa Amerikancima grade i Moravski koridor (Behtel-Enka).
Na kosovskom tržištu posluje 725 kompanija iz Turske sa kapitalom od najmanje 1,2 milijarde eura, pokazuju podaci Ministarstva trgovine i industrije.
Prema podacima Kosovsko-turske privredne komore, investicije zvanične Ankare na Kosovu od 2009. do 2019. godine iznosile su 450 miliona eura.
Do prošle godine turske investicije u Sjevernoj Makedoniji iznosile su, prema podacima Makedonsko-turske privredne komore, oko dvije milijarde dolara.
Turske investicije čine 38 odsto ukupnih ulaganja, Turska je peti najveći investicioni partner S. Makedonije i osmi trgovinski partner, a trenutni obim trgovine između dviju zemalja iznosi oko 500 miliona dolara godišnje.
Najveća turska investicija u Sjevernoj Makedoniji odnosi se na ulaganja kompanije TAV, koja ima koncesiju na dva aerodroma, u Skoplju i Ohridu.
Direktne investicije Turske u BiH trenutno premašuju 250 miliona dolara, saopštio je Erdogan krajem prošle godine na sastanku sa predstavnicima bošnjačkih udruženja i organizacija u Turskoj.
Turske investicije u BiH su najvećim djelom realizovane kroz projekte TIKA-e, Direkcije za vakufe i drugih vladinih i nevladinih organizacija.
Najveće turske investicije u industriju su u Lukavac, Maglaj i Goražde, bankarski sektor i obrazovanje.
Turska je ulaganjima u turizam pred sami ulazak Hrvatske u EU bila u samom vrhu po investicijama. Pored turizma, turske kompanije prisutne su i u građevinarstvu. Projekat vrijedniji od Pelješkog mosta dobila je turska kompanija Cengiz Insaat koja je godinama prisutna na izgradnji Koridora Vc u BiH. Turci su u maju počeli da grade drugi i rekonstruišu postojeći kolosijek željezničke pruge od Križevaca do Koprivnice i prema granici s Mađarskom. Ovo je pojedinačno najveći projekt infrastrukture u Hrvatskoj vrijedan 321 milion eura, od čega 85 odsto finansira EU.
Prema podacima Hrvatske gospodarske komore (HGK) robna razmjena s Turskom tokom 2020. godine porasla je skoro 40 miliona dolara, sa 583,2 na 622,7 miliona.
Agrogora Organic pokreće organsku proizvodnju voća
Turska kompanija Agrogora Organic je korisnik zemljišta u mojkovačkoj biznis zoni “Babića polje”, gdje želi da pokrene agro poslovanje, kako bi se iskoristile prirodne zalihe šumskog voća i pokrenula organska proizvodnja voća u zemlji.
Iz Agencije za investicije podsjećaju da je osnivač kompanije Ahmet Dasman potpisao ugovor sa Opštinom Mojkovac o desetogodišnjem zakupu zemljišta od 11.713 kvadrata, sa mogućnošću produžetka na još toliki period, a planirano je otvaranje 25 stalnih radnih mjesta, kao i angažovanje od 120 do 150 sezonskih radnika.
Ranije je iz Opštine Mojkovac saopšteno da je investicija vrijedna oko 4,6 miliona eura, a fabrička hala treba da bude završena u avgustu ove godine, a prva fazna proizvodna fabrike će biti u potpunosti aktivna 2023. godine.
CIN-CG
Bonus video:
