Sumnje da su kriminal i korupcija zaposjeli vrhove institucija koje bi trebalo da budu na prvoj liniji zaštite javnog interesa, znak je da je sistem u Crnoj Gori građen bez nadzora i odgovornosti, i da se od njega nije mogla očekivati pravda.
To su ocijenili sagovornici “Vijesti” komentarišući posljednje afere čiji su akteri bivši ili sadašnji čelnici i funkcioneri sudova, policije i tajne službe - institucija čijim je kritičarima, ali i javnosti, s najviših državnih adresa godinama poručivano “pustimo nadležne da rade svoj posao”.
Direktor Istraživačkog centra Mreže za afirmaciju nevladinog sektora (MANS), Dejan Milovac kaže da je samo ono što je javnost uspjela da sazna za proteklih mjesec, dovoljno da opravda epitet Crne Gore kao “zarobljene države” ili “sigurne mafijaške kuće”.
Najnovije afere govore, prema njegovim riječima, da je bilo kakva reforma sektora bezbjednosti i pravosuđa unaprijed osuđena na propast, da je država potrošila desetine miliona eura našeg i tuđeg novca na fiktivne reforme, te da smo kao nacija platili i više nego skupu cijenu takvog “zarobljavanja” institucija.
”To tim prije jer se ovoliki upliv organizovanog kriminala desio upravo na onim adresama koje su u državi trebalo da budu na prvoj liniji odbrane javnog interesa od kriminala i korupcije na visokom nivou, i od kojih su građani očekivali zaštitu”, rekao je Milovac “Vijestima”.
Otkrivanje potencijalne korupcije u najvišim redovima pravosuđa, za pravnu savjetnicu u Akciji za ljudska prava (HRA) Mariju Vesković, ozbiljno dovodi u pitanje princip pravne države - da smo jednaki pred zakonom i da jednako odgovaramo.
Sezona hapšenja
”Hapšenja ključnih ljudi pravosuđa, kao i optužbe koje im se stavljaju na teret, ukazuju na sistem koji se gradio godinama, bez odgovornosti i bez nadzora”, ističe ona za “Vijesti”.
”Sezona” afera otpočela je hapšenjem bivše dugogodišnje predsjednice Vrhovnog suda Vesne Medenice, koju Specijalno državno tužilaštvo (SDT) sumnjiči da je, kao navodni član kriminalne organizacije, koju je navodno formirao njen sin Miloš Medenica, počinila krivično djelo protivzakoniti uticaj.
Postupak je pokrenut nakon što je portal “Libertas press” objavio transkripte presretnutih razgovora Miloša Medenice, koje je crnogorskoj policiji dostavio EUROPOL.
”Libertas” je potom otvorio još jednu aferu nakon što je objavio da obavještajni podaci EUROPOL-a ukazuju da su policijski službenici Ljubo Milović i Petar Lazović navodni članovi “kavačkog klana”, uključeni direktno u šverc velikih količina kokaina iz Ekvadora u EU i Australiju, šverc oružja u ime tog klana, ali i šverc cigareta...
Piše i da obavještajni podaci ukazuju da je jedan od navodnih šefova “kavčana”, Radoje Zvicer imao navodno ogroman uticaj na aktivnosti crnogorske policije, preko Petra Lazovića i njegovog oca, bivšeg pomoćnik direktora Uprave policije (EP), Zorana Lazovića.
U dokumentima EUROPOL-a pominje se i još jedan bivši pomoćnik direktora UP, Enis Baković. Evropska služba pozvala je na istraživanje njegove umiješanosti, “a u vezi s obavještenjem Interpola i uloge Tamare Zvicer (supruga Radoja Zvicera)”.
Posljednji slučaj je prošlonedjeljno hapšenje predsjednika Privrednog suda Blaža Jovanića, koga SDT sumnjiči da je uz pomoć 11 pripadnika kriminalne organizacije, među kojima su stečajni upravnici, advokatica, procjenitelji i vlasnici firmi za obezbjeđenje, u stečajnim postupcima navodno nezakonito oštetio deset kompanija.
U međuvremenu, protiv bivšeg šefa Agencije za nacionalnu bezbjednost (ANB) Dejana Peruničića, protiv koga su ranije podgoričkom Višem sudu podnijeta tri optužnice zbog zloupotrebe službenog položaja, početkom mjeseca SDT je formiralo četvrti predmet zbog sumnje da je prisluškivao sveštenike Srpske pravoslavne crkve (SPC) i pojedine političare.
Višegodišnje poruke i stvarnost
Milovac ocjenjuje da bez obzira na posljednje slučajeve, povjerenje u institucije teško može biti niže nego što je bilo, jer se, kaže, ovih dana često moglo čuti u javnosti da je sve u vezi sa Medenicom, Jovanićem, Lazovićem i ostalima bilo poznato i da se o tome pričalo po kuloarima. Međutim, napominje da su afere unijele dodatni nemir među građane i iznova pokrenule talas apatije i još čvršćeg uvjerenja da Crna Gora i dalje nije država u kojoj se mogu očekivati pravda ili zaštita javnog interesa.
”Sve su nas godinama ubjeđivali da je dovoljno da ‘ostavimo institucijama da rade svoj posao’, a korumpirani funkcioneri su isticali kako imaju ‘puno povjerenje u rad nadležnih organa’. Danas te izjave imaju potpuno drugačiji smisao i pokazuju do koje mjere se korumpirani sistem oslanjao na svoje zaštitnike u pravosuđu i policiji”, podvlači Milovac.
Takave poruke nedavno je, nakon hapšenja Medenice, poslao i predsjednik države i lider Demokratske partije socijalista (DPS) Milo Đukanović, koji je rekao da “moramo pustiti institucije da obave posao” i da “poklanja povjerenje i tužilaštvu i sudstvu”.
Na sličnom fonu govorila je i Medenica, koja je prije 11 godina, za vrijeme prvog mandata na čelu Vrhovnog suda, rekla da sudije prave greške, ali da to ne mogu komentarisati “novinari, novine, nekompetentni pravnici i kvaziadvokati”, već “samo sud i sudske instance”.
Marija Vesković kaže da građani moraju biti obeshrabreni kad se suoče s rušenjem sistema i kad vide sudije u “lisicama”.
Međutim, navodi da djelovanje pravosuđa ipak djelimično ohrabruje.
”Upravo kroz riješenost i odlučnost novog glavnog specijalnog tužioca (Vladimira Novovića) da se suoči s korupcijom na najvišem nivou i kroz procesuiranje ljudi za koje postoje izgleda ozbiljne sumnje da su uspostavili sistem donošenja odluka po naredbi”.
Provjeriti sve sudije i tužioce
Da bi započeta borba protiv kriminala rezultirala uspjehom, moraće ipak da se sačekaju odluke sudova, odnosno sudija, kojima je Medenica bila nadređena 13 godina.
Sumnju u to kakvim je sistemom “vladala”, možda ponajbolje oslikava dokument koji je u četvrtak, u emisiji “Načisto” na TV Vijesti, predstavio autor Petar Komnenić.
U dokumentu, odnosno zaključku sa sjednice sudija Apelacionog suda iz 2011, piše da sudije tog suda “iskazuju osjećaj povrijeđenosti i poniženosti u ljudskom i profesionalnom dostojanstvu, i smatraju neprimjerenim smjernice, objašnjenja i preporuke koje je predsjednik krivičnog odjeljenja Vrhovnog suda Crne Gore Radule Kojović saopštio na sjednici sudija Apelacionog i Vrhovnog suda u prisustvu predsjednika Vrhovnog suda, tvrdeći da govori u ime prisutnih sudija krivičnog odjeljenja Vrhovnog suda, i tako dajući preporuke da sudije u nekim slučajevima moraju izmišljati razloge za pritvor; uputstvo da sudije Apelacionog suda ne treba da preinačavaju presude i smanjuju kazne za po dva mjeseca...”
Na pitanje mogu li se institucije kakve trenutno imamo “pustiti da rade svoj posao”, Milovac odgovara da će posljednje pokrenute postupke biti izuzetno teško dovesti do rezultata koji bi se zasnivao na objektivnoj, sveobhvatnoj istrazi, a kasnije nepristrasnom i pravičnom suđenju.
To je, kaže, posebno vidljivo u slučaju Medenice, koja je, prema njegovom mišljenju, godinama akumulirala diskrecionu moć u tužilačkoj i sudskoj organizaciji. Biće, dodaje, izuzetno teško do kraja raspetljati mrežu uticaja koju je ona imala i, sudeći po onome što smo vidjeli u transkriptima EUROPOL-a, koristila.
”Bez identifikacije i posljednjeg sudije i tužioca koji je mogao biti predmet takvog koruptivnog uticaja, mi kao javnost imamo pravo da sumnjamo u svakog na koga je Medenica potencijalno imala uticaj. A takvih sudija nije mali broj kad imamo uvid u njenu ulogu u odabiru kandidata za sudije i kasniju evaluaciju i ocjenu njenog rada”, upozorava direktor MANS-ovog Istraživačkog centra.
Temeljno preispitivanje
Vesković, s druge strane, naglašava da će ako se utvrde krivična odgovornost Medenice i njena povezanost s organizovanim kriminalom, biti potrebno temeljno preispitivanje svih faktora.
To, kaže, uključuje i podršku većine u Skupštini, a kasnije i jednoglasnu podršku Vrhovnog suda i Sudskog savjeta za njen izbor, što je omogućilo Medenici da skoro dvije decenije (17 godina) provede na vrhu sudstva i tužilaštva, i da godinu i po bude u neustavnom trećem mandatu na čelu Vrhovnog suda, tokom kog je moguće sprovodila i nezakonite radnje.
”Samo potpuno utvrđivanje svih činjenica i okolnosti može da povrati povjerenje građana u sistem izbora i utvrđivanja odgovornosti sudija i tužilaca”, podvlači ona.
Milovac ističe da misli da danas nije svejedno bilo kome od članova Sudskog savjeta koji su, kaže, bez imalo blama ili profesionalnog stida digli ruku za treći mandat Medenice, iako, dodaje, većina njih vjerovatno nije imala izbora.
Da joj nije prijatno što je to učinila (glasala za treći mandat Medenice), nedavno je priznala predsjednica Sudskog savjeta, Vesna Simović Zvicer, koja je saopštila da se zbog toga osjeća veoma ružno.
Milovac navodi da je sudski sistem kreiran tako da kompletan “prljavi veš” ostane u kući, jer se, kaže, u jednom trenutku može korisno upotrijebiti za nezakoniti uticaj na sudije.
Zato su, objašnjava, sve ‘sudije’ listom dobijale ‘petice’ na evaluacijama i zato do sada nismo imali većih slučajeva koje uključuju korupciju u samom sudstvu.
”Zbog toga je veoma važno da slučaj ‘Medenica’ bude izveden do kraja, kako bi se konačno napravio slučaj bez presedana u načinu na koji se vrši monitoring rada sudija, i konačno poslala poruka da korupcija i ‘korisne greške’ u presudama i postupcima nisu više nešto što će prolazili nekažnjeno i bez posljedica”, ističe Milovac.
Time je otvoreno i pitanje da li je moguće “pročistiti” sudstvo i osposobiti ga da radi ono što godinama uglavnom nije radilo.
Jedna od ideja koju predlaže dio nove vlasti i NVO sektora, jeste reizbor sudija - model za koji pojedini pravnici tvrde da bi bio neustavan.
Vesković kaže da je potrebna borba za dostojanstvo sudijske i tužilačke profesije i povjerenje građana u rad pravosuđa, a to se, prema njenom mišljenju, može ostvariti kroz temeljno procesiranje svakog slučaja i svih koji su bili uključeni u korupciju.
Ona stoga smatra da bi ozbiljno trebalo razmotriti uvođenje sistema tzv. vetinga, što nije reizbor, koji bi, i ona misli, bio neustavan, već provjera imovine i integriteta sudija i tužilaca, koji se već primjenjuje u Albaniji, a odskora i u Moldaviji.
Taj sistem, pojašnjava ona, podrazumijeva procjenu imovine u vlasništvu sudija i tužilaca, kao i članova njihovih porodica, provjeru njihovog integriteta kroz povezanost s organizovanim kriminalom i procjenu profesionalnih kompetencija.
”Ovakav način provjere, koji se u Albaniji sprovodi još od 2016, već je dao vidljive rezultate u reformi pravosuđa, što su pozitivno ocijenile i Venecijanska i Evropska komisija u svojim izvještajima. Sudeći prema aktuelnim dešavanjima, izgleda da bi za Crnu Goru bila značajna takva vrsta provjere”, napominje Veskovićeva.
Čekajući Skupštinu
Potencijalne promjene u sudstvu moraće da čekaju dvotrećinsku/tropetinsku podršku parlamenta, a do tada će afere morati da rasvjetljavaju postojeći kadrovi.
Sagovornici konstatuju da bi objektivno procesuiranje svakog slučaja, pa i slučajeva Medenice, Jovanića i Lazovića, označilo početak urušavanja jednog paralelnog, korumpiranog sistema unutar institucija, te ostavilo poruku za neke nove mlade sudije i tužioce da će raditi u sistemu koji počiva na odgovornosti, integritetu i nezavisnosti od bilo kakvih uticaja.
”To svakako neće biti ni lak ni jednostavan proces, ali je bitno da je on započet i smatram da nova vrhovna državna tužiteljka (Maja Jovanović) i novi glavni specijalni tužilac zaslužuju podršku svake vrste ako ostanu dosljedni u namjeri da se korupcija u Crnoj Gori ne iskorijeni, jer je to sasvim nemoguće, već dovede na prihvatljiv nivo, u kome će svaki sudija i tužilac imati na umu da ukoliko pođe tim putem može biti otkriven, i ono što je važno - kažnjen”, poručuje Milovac.
Fijasko ako ne bude potpunog razotkrivanja Medenice
Upitan šta je posljedica raskrinkavanja institucionalne laži u koju su građani decenijama ubjeđivani, Milovac odgovara da je jedna od njih to što će konkretizacija određenih odnosa i njihova materijalizacija kroz nosioce moguće korupcije, pokrenuti neke procese koji se više ne mogu zaustaviti ukoliko, kaže, novi specijalni tužilac odluči da opravda blanko povjerenje koje je dobio od većine političke elite i epitet “nezavisnog” prije nego što je uradio bilo šta konkretno.
”Sve manje od potpunog raskrinkavanja uloge Medenice u ključnim sudskim predmetima ili, npr., Petra i Zorana Lazovića u jačanju kavačkog klana u Crnoj Gori, biće potpuni promašaj i neće donijeti održive rezultate u borbi protiv korupcije”, naglašava Milovac.
Tužiocima potrebna institucionalna, a ne politička podrška
Na pitanje hoće li vrhovnoj državnoj tužiteljki i glavnom specijalnom tužiocu biti potrebna ozbiljnija politička podrška da bi mogli da nastave s procesuiranjima, Vesković kaže da im je sad posebno potrebna institucionalna podrška u sredstvima za rad, dodatnim tužiocima i pojačanoj bezbjednosnoj zaštiti.
”Politika mora ostati tamo gdje joj je mjesto, bez uticaja, pohvala, kritika i preuzimanja zasluga za preduzete korake tužilaštva koje treba da radi svoj posao u skladu sa zakonskim nadležnostima, samostalno i odvojeno od izvršne vlasti”, ističe ona.
Bonus video:
