Kada političari nauče da vode dijalog kojem cilj neće biti da po svaku cijenu pobijede drugu stranu, već da nađu rješenja i kompromis, onda će dezinformacija biti manje, kaže sociolog Andrija Đukanović.
Možda je to, kao i činjenica da je “kontrolisano upravljanje informacijama /dezinformacijama dio politike, jedan od razloga što poslanici u Skupštini Crne Gore više od godinu dana ne razmatraju formiranje Odbora za praćenje stranih uticaja, kakav postoji u Evropskom parlamentu.
”Skupština više nije u stanju da se bavi suštinskim pitanjima za unapređenje demokratije. Nije u stanju da kreira bilo šta što će se pozitivno odraziti na povratak na izvorne demokratske principe. Ona nije u stanju da sprovede aktivnosti koje nas izvode iz krize, na primjer izbornu reformu, već se samo bavi onim pitanjima koja uništavaju i podrivaju naše demokratske procese,” kaže Dragan Koprivica, izvršni direktor Centra za demokratsku tranziciju (CDT), nevladine organizacije koja je inicirala formiranje odbora.
Kontrolisanje i upravljanje informacijama, uključujući i širenje dezinformacija, sastavni je dio političke profesije, ocijenio je bivši specijalni savjetnik ministra spoljnih poslova Makedonije i naučni savjetnik u beogradskom Institutu za političke studije, Igor Janev.
On navodi da se savremena spoljna politika i diplomatija ne bi mogle ni zamisliti bez širenja lažnih vijesti i dezinformacija ili poluinformacija, posebno ako se one ne mogu lako provjeriti ili kasnije demantovati.
”Dezinformacije, kada su planski vođene, predstavljaju neophodnost sistema vlasti i svakako veliko breme i neželjen sistemski efekat svakog savremenog demokratskog procesa”, istakao je Janev.
Sociolog Andrija Đukanović saglasan je da su političari skloni dezinformacijama kojima diskredituju protivnike.
On ističe da ima dosta primjera kada su političari plasirali lažne informacije kako bi nanijeli štetu protivnicima:
”Sjetimo se samo slučajeva sa predsjednikom Pokreta za promjene Nebojšom Medojevićem kada je za vrijeme protesta u Nikšiću objavio sliku povrijeđenog djeteta za koju je tvrdio da je prikaz brutalnosti policije, a ispostavilo se da je slika sa Interneta i nema nikakve veze sa tim dešavanjima. Cilj ove objave je bio da se vlasti na čelu sa Demokratskom partijom socijalista (DPS) prikažu kao bezobzirne i brutalne”, kaže sagovornik.
On je podsjetio da je isti političar objavljivao i slike sa natpisom “Srbe na vrbe” za koje je tvrdio da su nastale na Cetinju, a ispostavilo se da je porijeklo tog grafita Australija.
“Sjećam se i skorijeg primjera sa premijerom (Dritanom) Abazovićem kada su mu neki mediji i političari pripisivali izjavu da je prijetio fizičkom likvidacijom nekih ljudi iz medija, što je kasnije dokazano da je laž. Ovo su samo neki od primjera korištenja dezinformacija u političke svrhe i smatram da je ova pojava veoma opasna i može proizvesti nesagledive posljedice”, istakao je Đukanović.
Kaže da su savremene tehnologije omogućile da se dezinformacije mogu veoma lako širiti, ali i proizvoditi.
”Već se u nekim zemljama prešlo na sofisticiranije tehnike proizvodnje dezinformacija kao što je “dipfejk”, gdje se pomoću tehnologije može napraviti lažan video na kome se mogu predstaviti ljudi kako rade stvari koje nikad nijesu uradili. Tako se stvaraju lažne činjenice koje mogu usmjeravati ljude u pogrešnom pravcu, izazivati sukobe i slično”, dodaje sagovornik.
On je naveo da su društvene mreže postale prostor gdje se dominantno odvija politička utakmica, zamjenjujući klasične i tradicionalne medije.
Ističe da o sve većem učešću političara na Internetu svjedoči ogroman broj botova i trolova, koji, kako je kazao,” odrađuju posao za određenu partiju ili politiku”.
“Vidjeli smo sada na primjeru rata u Ukrajini koliko se dezinformacija plasira u etar”, istakao je Đukanović.
Poslanici samo deklarativno za odbor
Centar za demokratsku tranzicju je prije godinu dana uputio Skupštini predlog za osnivanje posebnog odbora, čiji bi zadatak bio bavljenje stranim uplitanjima u demokratske procese, ali osim deklarativnih obećanja političara, ništa konkretno nije urađeno.
Izvršni direktor CDT-a Dragan Koprivica, kazao je da je taj predlog u dva navrata podržala ubjedljiva većina poslanika.
“ To nam je potvrđeno u direktnim razgovorima sa predstavnicima političkih partija: 2021. godine, kad smo Skupštini formalno uputili ovaj predlog, i u junu 2022. kad smo tu inicijativu obnovili. Nakon posljednjeg predloga dobili smo direktna i čvrsta uvjeravanja, iz više poslaničkih klubova, da je osnivanje Odbora bilo tema na Kolegijumu predsjednice Skupštine i da postoji većina na stavljanje ove teme na dnevni red”, rekao je Koprivica.
On, međutim, kaže da ih ne čudi da se i pored čvrstih obećanja ignoriše inicijativa, kada se zna da Skupština neustavno odlaže izbore, da omogućava izbor nelegalnih predsjednika opština i lokalnih vlasti, prekraja izborne jedinice u toku izbornog procesa i oduzima ustavna ovlašćenja predsjednika.
”Pozivamo poslaničke klubove koji su nam čvrsto obećali podršku za osnivanje odbora, koji bi djelovao po uzoru na onaj u Evropskom parlamentu, da ispune svoje obećanje i omoguće njegovo formiranje”, poručio je Koprivica.
Istakao je da se Crna Gora konačno mora suprotstaviti uticajima u više različitih sfera od kojih su najvažnije: izbori, popis, kampanje dezinformacija na tradicionalnim i društvenim medijima radi oblikovanja javnog mnijenja, sajber napadi koji ciljaju kritičnu infrastrukturu, direktna i indirektna finansijska podrška i ekonomska prinuda političkih aktera i subverzija civilnog društva.
“Ukoliko se to ne uradi na vrijeme, u susret predsjedničkim i parlamentarnim izborima, to će značiti da partijama zapravo odgovara ovaj status kvo i da nijesu zainteresovane za zaštitu demokratije i javnog interesa”, zaključio je Koprivica.
Ugrožava demokratske procese
Programska koordinatorka u Institutu za medije Crne Gore (IMCG) Dina Bajramspahić kazala je da je svijest u crnogorskom društvu o negativnim posljedicama dezinformacija katastrofalno niska.
“U svakom vremenu je bilo lažnih vijesti i propagande, međutim, zahvaljujući novim tehnologijama i neprestanoj izloženosti ekranima, problem je eskalirao i postao goruće pitanje razvijenih društava”, ocijenila je Bajramspahić.
“Poremećaj informisanja” se, kako navodi, danas javlja u pet osnovnih oblika - od malinformisanja, misinformisanja, dezinformisanja, do operacija uticaja na informacije i konačno, “stranog uplitanja”.
“Danas više nije pitanje nego činjenica da je postojao ruski uticaj na američke izbore 2016. godine, kao i rusko uplitanje u Brexit iste godine. Upravo ova dva primjera gdje su najrazvijenije zemlje svijeta bile ranjive na strani uticaj, pokazali su dimenzije problema,” dodaje sagovornica.
Ona je naglasila da dezinformisanje ugrožava demokratske procese, “jer ono što djeluje kao slobodan izbor u stvari je rezultat masovnih manipulacija”.
“Razlikujemo ad hoc dezinfomacije za sitne političke interese od strateškog dezinformisanja koje vodi kontroli društvenih procesa. Ovo drugo je kancer demokratije, jer zloupotrebljava demokratske slobode da ih uništi iznutra, izvrće naopako slobodu da je koristi kao oružje protiv slobode”, ocijenila je Bajramspahić.
Ističe da je problem u borbi protiv dezinformacija što dezinformisanje izgleda autentično, samoniklo, kao lični stav neke grupe koja na to ima pravo, a zapravo je strateški indukovano, izmišljeno, sije razdor, kao injekcija destabilizacije.
”Može biti manje i više maligno”
Bajramspahić navodi da postoje mediji koji su osnovani da bi širili sporne sadržaje i diskreditovali oponente, kao i mreže lažnih naloga koji šire njihove sadržaje.
Ona naglašava da postoje i mreže botova koji navode na zabludu da pojedine partije imaju veću podršku nego što je imaju u stvarnosti, ili mreže botova koji kreiraju lažnu sliku da postoji zadovoljstvo ili nezadovoljstvo određenim vladinim politikama.
“To je vrlo djelotvorno, jer utiče na druge da promijene stav i prilagode se onome za šta misle da je većinsko mišljenje”, kazala je Bajramspahić, upozoravajući da građani sa sumnjom treba da čitaju komentare na portalima.
Viša naučna saradnica Instituta za političke studije u Beogradu, Bogdana Koljević Griffith, kazala je da su proizvodnja i širenje dezinformacija dio šireg post-kulturološkog procesa brisanja razlike između istine i laži.
”To je i produkcija takozvanih lažnih vijesti (fake news). Sve ovo pripada diskursu neoliberalizma i postmoderne i upravo političke i medijske elite koje koriste ova sredstva,” navodi ona.
Borba na dugom štapu
Igor Janev zaključuje da je samo razvojem opšte, a posebno političke kulture, moguće da građani jasnije procesiraju nametnute informacije i poruke koje se dnevno plasiraju mediji.
On je ocijenio da je ovaj proces kulturnog uzdizanja, nažalost, dugotrajan i u dogledno vrijeme, narodna svijest neće moći da do kraja kritički prati i procesuira nametnute vidove svijesti ili informacije koje su planski plasirane u cilju oblikovanja te svijesti.
Andrija Đukanović je naglasio da je promjena političke kulture neophodan uslov da bi se izborili sa dezinformacijama. On je rekao da je dio rješenja i podizanje političke i medijske pismenosti građana, navodeći da za to treba obrazovni sistem koji stvara slobodnomisleće i kritički nastrojene građane.
“Mi to nemamo. Bez medijske pismenosti ostajemo laka meta za one koji nas dezinformacijama žele kontrolisati i usmjeravati u pravcu koji njima odgovara”, ocijenio je Đukanović.
Dina Bajramspahić je kazala da je kompletan program borbe protiv dezinformacija zasnovan na principu “potražnja i ponuda”:
“Računa se da će imati efekta ako građani budu vršili pritisak tražeći veći kvalitet u medijima. Građanima treba da budu predočeni rizici koji postoje kod medija bez impresuma, kao i kod neregistrovanih, onih bez ombudsmana ili drugog oblika samoregulacije, onih koji ne moderiraju komentare, koji nisu transparentni oko vlasništva, koji prikriveno oglašavaju, koji ubjeđuju umjesto da informišu, koji huškaju na nasilje, tolerišu govor mržnje, zloupotrebljavaju lične podatke i pravo na privatnost, koji šire stereotipe i predrasude i ne afirmišu ljudska prava, koji su jednostrani...”.
Ona je naglasila da je medijska pismenost izgradnja otpornosti u društvu, podsticanje kritičkog mišljenja, sumnje u sadržaje, učenje profesionalnih medijskih standarda, proučavanje zamki novih tehnologija i njihovog uticaja na mentalno zdravlje.
Bonus video:
