U doba političke i društvene nestabilnosti i moć je prevrtljiva i nepouzdana kategorija. Najmoćnija osoba u Crnoj Gori danas, kao i godinama unazad je predsjednik Crne Gore i lider Demokratske partije socijalista Milo Đukanović. Međutim, prvi put možemo govoriti da nije izvjesno da će biti na istoj poziciji kroz 12 mjeseci. Promijenio se način na koji Đukanović može da ispoljava svoju moć i ona je sad uglavnom u službi destrukcije i destabilizacije na unutrašnjem planu u računici da se spolja predstavi kao faktor bez kog nema stabilnosti. I taj uticaj je ozbiljno uzdrman političkim porazima (parlamentarni izbori, ustoličenje, lokalni izbori) i te udarce nije uspjela da kompenzuje ni manjinska vlada, ni mudro pozicioniranje nakon agresije Rusije na Ukrajinu. Posljedica je ono što pokazuje posljednje istraživanje CEDEM-a - Đukanović danas ima manju podršku nego što ima njegova partija (Đukanovića bi za predsjednika glasalo 24,4 odsto građana, a DPS 27,7 odsto).
Premijer Dritan Abazović je jedini uz Đukanovića jedini koji ima kontinuitet visokih državnih funkcija od 2020. godine. I dalje ima odlučujući glas, sve do eventualnih vanrednih parlamentarnih izbora. Čovjek visokih ambicija koji ne preza od riskantnih poteza ne smije biti potcijenjen bez obzira što jeste politički izranjavan i sada opterećen i optužbama u vezi sa švercom. Nisu nebitni ni njegovi dobri odnosi sa regionalnim liderima, prije svega sa albanskim premijerom Edijem Ramom, ali i predsjednikom Srbije Aleksandrom Vučićem.
Jedan od otvorenih sukoba Abazovića je onaj sa kompanijom “Bemaks”, daleko najvećom privatnom firmom u Crnoj Gori sa ogromnim uticajem na više frontova, prvenstveno političkom i medijskom. Činjenica da se sin Ranka Ubovića, Ivan Ubović, kao formalni vlasnik nalazi na “Nedjeljnikovoj” listi 100 najbogatijih u cijelom regionu sa procijenjenom vrijednošću firme od skoro pola milijarde eura govori za sebe. Kad na to dodamo da, gledano procentualno, “Bemaks” predstavlja najvredniju kompaniju u cijelog regiji u odnosu na bruto društveni proizvod, dimenzija uticaja je jasna.
Prema svim podacima, najsnažniji kriminalni klan u Crnoj Gori je kavački koji je uspio da nadjača svoje suparnike iz škaljarskog, prije svega brutalnim likvidacijama. Raspon veza koje je uspostavio kavački klan se otkrivaju praktično na dnevnoj osnovi pa Specijalno državno tužilaštvo ima pune ruke posla sa brojnima osumnjičenim da su povezani sa kavčanima, uključujući čak i svog kolegu Sašu Čađenovića. Bez obzira što je u bjekstvu, Radoje Zvicer, za kog je utvrđeno da je neusmnjivi šef klana, i dalje ima brojne poluge moći, a za brojne se vjerovatno još ni ne zna. Posljednji podaci govore i o velikoj bliskosti sa Darkom Šarićem.
Glavni specijalni tužilac Vladimir Novović nije čovjek koji formalno ima veliku moć jer mu je nadređen vrhovni državni tužilac, a nije ni čovjek za kog je javnost stekla utisak da uopšte želi da ima značajnu moć. On je i pored toga, svojim rezultatima gradi. Društveno-političke okolnosti su dovele do toga da glavni specijalni tužilac sa rigidnim birokratskim rječnikom i oreolom surovog profesionalca ima pred sobom praktično državotvorni zadatak, kako je to dobro primijetio politički teoretičar Feđa Pavlović. Slučajevi koji su u nadležnosti SDT-a mogu nepovratno da utiču na to kako će izgledati politička scena Crne Gore.
Ko je u silaznoj, a ko u uzlaznoj putanji
Predsjednik Srbije Aleksandar Vučić je na brojne načine prisutan u Crnoj Gori, što se moglo i očekivati. Snažno pokroviteljstvo političkih partija, medija i drugih organizacija ga čine nezaobilaznim faktorom.
Lider Pokreta Evropa sad Milojko Spajić se već sad projektuje za budućeg premijera i njegova partija je u velikom usponu.
Jedan od čelnika Demokratskog fronta Andrija Mandić pokušava da promijeni svoj politički imidž i ostavi utisak državnika, pa preuzima inicijativu i šalje poruke koje zvuče pomiriteljski, ali će trebati puno napora da bi mu neko povjerovao.
Lider Demokrata i bivši predsjednik Skupštine Aleksa Bečić je zbog političke umjerenosti uvijek dobar kandidat za brojne pozicije, iako rejting Demokrata više ne ide uzlaznom linijom.
Najveći privatni poslodavac Dragan Bokan se dobro izborio sa poslovnim izazovima nakon koronavirusa, širi biznis i ocjena je da dobro pliva i u novim političkim okolnostima. Drugi je na “Nedjeljnikovoj” listi kada je u pitanju Crna Gora.
Diplomatski predstavnici su izuzetno moćni, a u Crnoj Gori su najvidljiviji šefica Delegacije EU Kristina Oana Popa, ambasadorke SAD i Velike Britanije, Džudi Rajzing Rajnke i Karen Medoks, harizmatični ambasador Francuske Kristijan Timonije, te specijalni izaslanici SAD Gabrijel Eskobar i EU Miroslav Lajčak.
Pojavljivanje Brana Mićunovića na “patriotskim” skupovima nakon avgustovskih izbora je bila demonstracija opadajuće moći, jer je njegovo pojavljivanje u javnosti po pravilu bilo proporcionalno obrnuto njegovom uticaju. Iako stari junak šaputavih priča, sada je u javnosti prisutan u pompeznim najavama hapšenja, njegova moć je u jednom trenutku bila toliko velika da čak i to što više nije na tom nivou, ne znači da se smije potcijeniti.
Aco Đukanović je dio svojih poslova, ali i boravište izmjestio van Crne Gore. Istraživanje Nedjeljnika je potvrdilo da je među najbogatijim ljudima u Crnoj Gori, ali samo fizičko odsustvo pokazuje manje interesovanje za lokalna dešavanja.
Bivši premijer Duško Marković je bio u defanzivi još od završetka izbora, a po sopstvenom priznanju sada je van tokova i unutar svoje partije.
Najlojalniji savjetnik Đukanovića Milan Roćen je vezan za moć koju ima predsjednik. Nezvanično, kolaju informacije da je bio protiv formiranja manjinske vlade, ali da nije uspio da izvrši uticaj na Đukanovića da ne ulazi u taj proces.
Gradonačelnik Podgorice Ivan Vuković nije popularan u partiji, a više nema ni rezultate iza sebe nakon debakla na izborima. Praktično se sam pojavio pred novinarima nakon izbornog poraza, a vidjećemo hoće li ga koštati što jedino u Podgorici nije govorio Đukanović na predizbornom mitingu, navodno na sugestiju Vukovića. U silaznoj putanji su i ostali mladi lavovi DPS-a za koje se činilo da bi mogli da budu inicijatori reforme, a ostali su u dubokoj sjenci partijskog lidera.
Mitropolit crnogorsko-primorski Joanikije nije ni približno moćan kao njegov prethodnik. Osim pritiska iz Beograda koji želi centralizaciju, nije uspio još da se nametne među dobrim dijelom građana Crne Gore.
Zdravko Krivokapić je van aktivne politike, ali bi objavljivanje knjige koju najavljuje možda moglo da ima političke implikacije.
Bivšeg GST-a Milivoja Katnića sada gledamo samo na propagandnim punktovima dok javnost spekuliše o njegovoj sudbini nakon hapšenja njegovog doskorašnjeg prvog saradnika Čađenovića.
Veselin Veljović se nigdje ne pojavljuje, a nekadašnji moćnici Veselin Vukotić, Vesna Medenica i Blažo Jovanić su zanimljivi isključivo pravosudnim organima.
Bonus video:
