Dio pravnika tvrdi da bi u situaciji treće kandidature Mila Đukanovića za predsjednika trebalo primijeniti presudu Ustavnog suda (US) kojom je Filipu Vujanoviću ona potvrđena, dok pojedine njihove kolege ocjenjuju da je ta odluka pogrešna i da ovi slučajevi ne mogu biti uporedivi.
Iako je Ustavom propisano da isto lice može biti šef države najviše dva puta, Demokratska partija socijalista (DPS) kandidovala je Vujanovića početkom 2013. godine treći put, da bi sud nedugo potom odbio žalbu Socijaldemokratske partije (SDP). Taj sud je zaključio da Vujanović ima pravo na novi mandat jer je prvi put na predsjedničku funkciju izabran kad je Crna Gora bila u zajednici sa Srbijom.
Doktorand na Centralnoevropskom univerzitetu u Beču i istraživač na Univerzitet u Bolonji Mirko Đuković, navodi da je državni kontinuitet Crne Gore postojao i prije referenduma o nezavisnosti, i da je zato Vujanovićev mandat od 2003. do 2008. bio njegov prvi.
Za “Vijesti” objašnjava da je Skupština 2002. usvojila odluku kojom je, kako je rekao, izvršena suspenzija odredbi o promjeni Ustava iz 1992, i da je time napravljena osnova za preuređenje državnog uređenja i odnosa Srbije i Crne Gore. Podsjeća da su Beogradskim sporazumom i Ustavnom poveljom dvije republike postale države sa jednakim statusom u novom konfederalnom obliku, što, kaže, znači da je Crna Gora konstituisana kao država i prije 2006.
”Dakle, državni identitet, odnosno kontinuitet nastavljen je i poslije referenduma, jer osim priznanja Crne Gore kao nezavisne države i njenog učlanjenja u međunarodne instituticije, nije se desilo ništa vanredno što teorija međunarodnog i ustavnog prava prepoznaje kao potrebno da bi se tvrdilo da se radi o nekoj novoj državi”, istakao je Đuković za “Vijesti”.
Stoga tvrdi da je odluka Ustavnog suda pogrešna jer se sud pitanjem treće Vujanovićeve kandidature bavio kroz prizmu državne sukcesije, a ne kontinuiteta. Ta dva pojma su, kaže, međusobno isključivi jer sukcesija znači zamjenu jedne države drugom u vezi sa međunarodnopravom odgovornošću u odnosu na teritorijalnu cjelinu, dok kontinuitet pretpostavlja da ista država i dalje postoji.
”Pojam kontinuiteta, koji se najčešće koristi kao sinonim za pojam ‘identiteta država’, bavi se pitanjem da li država koja mijenja unutrašnju ustavnu strukturu ili prolazi kroz promjene na teritoriji ili u stanovništvu (ili je okupirana od treće države) gubi karakter subjekta međunarodnog prava. Sa druge strane, ako država zadrži prethodni pravni identitet, odnosno ako postoji državni kontinuitet, takva država zadržava, barem načelno, sva ranija prava i obaveze prema međunarodnom pravu”, navodi Đuković.
Naglašava da je pojam kontinuiteta fundamentalan, i da ne treba olako pretpostaviti da je neka država prestala da postoji čak i kad su se desile značajne promjene u pogledu jednog od njenih elemenata kao što su stanovništvo, teritorija ili struktura vlasti.
”Ustavni sud je pogrešno ocijenio da usvajanjem Odluke o proglašenju nezavisne Republike Crne Gore i Deklaracije nezavisne Republike Crne Gore konstatovana promjena državnog statusa Republike, odnosno njen državni diskontinuitet. To je na određeni način učinjeno 2002”, kaže Đuković.
Za odbijanje žalbe SDP-a, tada koalicionog partnera DPS-a, glasalo je šest sudija Ustavnog suda, dok je protiv bio (odnosno izdvojio mišljenje) Miodrag Iličković, koji je penzionisan u septembru.
Upitani o ustavnosti potencijalne nove Đukanovićeve kandidature, neki pravnici “Vijestima” su juče nezvanično kazali da je odluka Ustavnog suda pravno obavezujuća i da treba da se primjenjuje.
Govoreći o eventualnoj trećoj predsjedničkog trci za šefa države i DPS-a, Đuković kaže da Đukanovićev slučaj nije uporediv s Vujanovićevim, i da stoga “pogrešna odluka Ustavnog suda” ne treba da bude primijenjena.
Đukanović je prvi mandat vršio od 1998. do 2002, kad je izmijenjeno državno uređenje. Objašnjava da je tada važećim Ustavom, državni status Crne Gore određen kao republičke članice federalne države, suverene u pitanjima koja nije prenijela na savezne organe vlasti.
”U principu, opet se nije mijenjala teritorija Crne Gore, niti ustavni identitet, niti stanovništvo. To su osnovni preduslovi da se govori o državnom diskontinuitetu. Međutim, u ustavno-procesnom smislu, Republika Crna Gora je već od 2002. konstituisana kao država članica zajednice, bez teriotorijalne promjene, stanovništva ili uređenja vlasti”, podvlači Đuković, podsjećajući da je Đukanoviću mandat prekinut te godine podnošenjem ostavke, ali ne zbog promjene statusa u državnoj zajednici, već zbog nespojivosti funkcije jer je bio mandatar za sastav vlade nakon što su DPS i SDP osvojili apsolutnu vlast na izborima.
Đukanović je na sadašnju funkciju izabran 2018. godine.
Predsjednica Skupštine Danijela Đurović, u ponedjeljak je raspisala predsjedničke izbore za 19. mart, a Đukanović se pominje kao potencijalni kandidat DPS-a. Nakon raspisivanja izbora ta partija se tim povodom nije oglašavala.
Šef kluba te stranke u Skupšini Danijel Živković, rekao je prošle sedmice na pres-konferenciji da su u DPS-u u toku konsultacije o kandidatu, i da će mediji o tome biti blagovremeno obaviješteni.
Prema posljednjim rezultatima istraživanja javnog mnjenja, koje je prošlog mjeseca objavio Centar za demokratiju i ljudska prava (CEDEM), ako bi se Đukanović opet kandidovao, na izborima bi ga sigurno glasalo 24,4 odsto građana, dok bi 39 odsto podržalo nekoga od proitvkandidata.
Prema Zakonu o izboru predsjednika, kandidata može predložiti stranka ili grupa građana, na osnovu potpisa najmanje 1,5 odsto birača. Predlog se podnosi Državnoj izbornoj komisiji najkasnije 20 dana prije dana izbora, što znači 28. februara.
Predstojeći izbori biće četvrti od obnove nezavisnosti.
Zeković: Nadstranačka ličnost ili će SDP imati kandidata
Potpredsjednik SDP-a Bojan Zeković, ocijenio je da predsjednički kandidat “evropske i građanske Crne Gore” treba da bude nadstranačka ličnost, prihvatljiva svima koji baštine vrijednosti politike koja Crnu Goru vidi u društvu civilizovanih, demokratskih i ekonomski razvijenih država.
Poručuje da će SDP, ako ne bude želje za postizanjem takve vrste dogovora, imati svog kandidata.
”Nadstranački kandidat bi, braneći jedan vrednosni okvir koji je danas debelo ugrožen, a za koji postoji jasna većina u Crnoj Gori, bio prihvatljiv širokom krugu naših sugrađana, posebno uzimajući i aspekt mogućnosti da bude izabran”, naveo je Zeković.
Predsjedništvo SDP-a ranije je objavilo da bi opozicija trebalo da nastupi sa zajedničkim kandidatom. “VIjestima” je juče nezvanično rečeno da razgovori na tu temu nijesu počinjali.
Bonus video:
