Kandidatima za sudije Ustavnog suda (US) nije osporavano pravo na političko uvjerenje, vrijednosnu orijentaciju, naciju i vjeru, pa je stoga za osudu to što su skupštinska većina i opozicija dogovorili da ih izaberu prvenstveno po tom osnovu. Taj proces pokazuje da je važan samo stranački amin, a ne koliko kandidati znaju i kakvo iskustvo imaju.
To su poručili sagovornici “Vijesti”, nakon što je u srijedu veče postignut konsenzus da u Ustavni sud uđu zamjenica ombudsmana Snežana Armenko, sutkinja kotorskog Osnovnog suda Momirka Tešić i bivša zaštitnica imovinsko-pravnih interesa države Dragana Đuranović.
Time bi Ustavni sud, jedna od najvažnijih institucija države, trebalo da profunkcioniše nakon pet mjeseci, tokom kojih, zbog penzionisanja sudije Miodraga Iličkovića, nije imao kvorum za rad.
Kako su “Vijesti” neslužbeno objavile, Armenko je predložio Demokratski front (DF), Tešić Demokrate, a Đuranović Demokratska partija socijalista (DPS), čiju stranačku knjižicu ima.
Građanska aktivistkinja Dina Bajramspahić, kaže da kandidatima niko nije osporavao pravo na političko uvjerenje, vrijednosnu orijentaciju, naciju i vjeru, i da je zato za osudu to što je dogovoreno da budu izabrani prvenstveno na osnovu toga. Ocjenjuje da je to krajnje poražavajuće i za njih i za zajednicu.
Kaže da Armenko ima kvalitetne reference i da je ponajbolja među 26 pravnika prijavljenih na oglas za sudije, ali da njen izbor nije dogovoren zbog toga, već zbog, kako tvrdi, nepotizma, aludirajući na rodbinske veze kandidatkinje s jednim od istaknutih funkcionera DF-a.
”Da je imala istu biografiju a bila rođaka poslanika DPS-a, ili da je druge nacije i vjere - DF je ne bi podržao”, smatra ona.
Armenko je bila sutkinja podgoričkog Osnovnog suda. U biografiji joj piše da se posebno specijalizovala za oblast ljudskih prava, i da je bila prva sutkinja iz Crne Gore upućena na usavršavanje u Evropski sud za ljudska prava u Strazburu. Bila je i savjetnica u Kancelariji zastupnika države pred tim sudom.
Privrženost partiji
Kad je riječ o Đuranović, sagovornica navodi da ta kandidatkinja ima određeni nivo znanja i sposobnosti, ali da nosi “teret nezadovoljavajućih rezultata” na funkciji zaštitnice, i da ju je za Ustavni sud najviše preporučila “snažna privrženost partiji”.
Đuranović je u julu, na saslušanju pred Ustavnim odborom po jednom od prethodnih konkursa za sudije, saopštila da ima partijsku knjižicu DPS-a od 2017. godine i da ne bi podnijela ostavku na članstvo u toj stranci ako bi bila izabrana za sutkinju. Međutim, nedavno je kazala da bi ipak vratila člansku kartu. Prema Ustavu, sudije ne mogu biti članovi političkih organizacija.
Govoreći o Tešić, Bajramspahić kaže da se ona nije istakla znanjem i sposobnostima, da nosi teret kontroverzne odluke u jednom osjetljivom predmetu, i da je “potukla druge, bolje kandidate, time što je po mjeri Demokrata”.
Mogućnost izbora Tešić ljetos su problematizovali neki poslanici, navodeći da je sporno što je, zbog sumnje u nepristranost, bila izuzeta 2020. iz predmeta pomorske nesreće u Budvi, u kojoj je u julu te godine stradala policijska službenica. Ona je zbog nesreće osudila maloljetnika na 120 sati društveno-korisnog rada.
Bajramspahić napominje da zalaganje za izbor izuzetnih pojedinaca za sudije i druge visoke javne funkcije, ne znači zalaganje za ljude bez nacije, vjere i političkog stava, “bezbojne ili zbunjene”, već za one koji su posvetili karijeru tome da im profesija bude na prvom mjestu.
”A ne da su Bošnjaci, Albanci, Srbi, Crnogorci, partijski poslušnici po zanimanju. Da, institucije treba da oslikavaju šarenolikost crnogorskog društva i da budu otvorene za sve, ali prvenstveno profesionalno izuzetne, a onda i svih boja”, ističe ona.
Znanje irelevantno
Jedan od osnivača pokreta Preokret Srđan Perić, kazao je da je, ako se pokažu tačnim najave o izboru sudija, to nedvosmislen dokaz da predstavnici ni nove, ni stare vlasti ne misle da odstupe od namjere da partijski kontrolišu sudstvo, koje, na taj način konfigurisano, ne može dovesti do pune vladavine prava. I to, kako naglašava, za dug period.
”Ne zaboravimo da se sudije Ustavnog suda biraju na 12 godina, a oni odlučuju, između ostalog, o izbornim sporovima i saglasnosti zakona sa Ustavom. Ostaje samo mogućnost da javnost, posebno ona stručna, prati kvalitet rada ovog suda. Ovaj proces je poslao poruku i da je sasvim irelevantno koliko znate i kakvo vam je prethodno iskustvo - bitan je partijski amin. Po toj logici, za buduće napredovanje u pravosuđu od rezultata vam je bitnije lobiranje, ili korak dalje - članstvo u partiji”, smatra on.
Za četvrto upražnjeno mjesto u Ustavnom sudu, do utorka će se, kad bi Ustavni odbor trebalo da utvrdi konačnu listu kandidata, boriti Bošnjačka stranka (BS), koja insistira da ono pripadne predsjedniku bjelopoljskog Suda za prekršaje Aliji Beganoviću, i albanske partije i premijer Dritan Abazović, koji, kako su pisale "Vijesti", protežiraju ulcinjskog osnovnog državnog tužioca Faruka Resulbegovića.
Predsjednik Opštine Tuzi i Albanske alternative Nik Đeljošaj, saopštio je u petak da će se do kraja raditi na pronalaženju kompromisa da četvrti sudija bude Albanac.
”Mislim da u sudstvu, tužilaštvu, u cijelom sistemu, nemamo nijednog Albanca”, dodao je.
Bajramspahić ocjenjuje da su se Albanci i Bošnjaci “u tren oka zainatili” i da su “spremni da gledaju jedni u druge preko nišana zbog jednog radnog mjesta”. Da ima, prema njenim riječima, dovoljno ljudskosti, jedni drugi bi rekli - “’nek bude vaš, potpuno vjerujemo da će raditi savjesno’”.
”Isto, naravno, mislim za sve druge narode. Međutim, digli smo ruke od toga da očekujemo od službenika da budu čovječni i da svojim primjerom pokažu da se ne mora biti oportunista i vjerski i nacionalno zaslijepljen”, podvlači ona.
Partije ćute, izuzev SDP-a
”Vijesti” od ključnih aktera skupštinske većine, DF-a, Demokrata i Građanskog pokreta (GP) URA, te opozicije, DPS-a i Socijaldemokrata (SD), nisu dobile odgovore na pitanja da li misle da je dogovoren izbor najboljih kandidata, i kako komentarišu optužbe pojedinih pravnika da su politička pripadnost ili naklonost bile glavni faktor po kom su odlučivali.
Zasad su se oglasili samo iz Socijaldemokratske partije (SDP), čiji je lider Raško Konjević u petak izjavio da će njegova stranka podržati jedino izbor Armenko, jer smatraju da je najbolja kandidatkinja, koja svojom biografijom, stručnim radom i usavršavanjem zaslužuje da bude sutkinja Ustavnog suda.
Objasnio je da Tešić neće podržati iz profesionalnih razloga, jer misle da zbog njenog rada ne zaslužuje da bude dio “sastava pravne aristokratije”, dok u slučaju Đuranović kaže da je nije dobro izabrati jer će “za najdalje godinu i po ili dvije, po zakonu otići u penziju”. Zamjera joj što je tokom intervjua pred Ustavnim odborom “apostrofirala svoju partijsku pripadnost”.
Upitana da li bi trebalo mijenjati način izbora sudija Ustavnog suda, Bajramspahić odgovara da je opcija parlament bira funkcionere najviših institucija izuzetno manjkava, ali da je i dalje bolja od drugih.
”Vlada potpuno arbitrarno postavlja i bira još gore od ovih kandidata na odgovorne funkcije, u netransparentnoj i nekompetitivnoj proceduri. Formiranje Sudskog i Tužilačkog savjeta pokušaj je da se sudije i tužioci biraju u stručnoj, a ne politizovanoj atmosferi, ali se politizacija preselila iz Skupštine i tamo, i biće potrebno još dosta vremena da se izgradi nova politička kultura. Problem nije u normama, nego u kulturi i tome da se oni koji biraju, osjećaju slobodno da prave sporne izbore”, podvlači ona, dodajući da društvo mora snažnije da se suprotstavlja tome da bi privoljelo svaku vlast da, umjesto mediokriteta, bira ljude sa integritetom.
Ima li šanse da duh Ustava prevlada
Ocjenjuje da, bez obzira što su kandidati o kojima je postignut konsenzus “jasno svrstani po svim parametrima”, i što će oni koji su ih zastupali očekivati od njih lojalnosti, još uvijek ima šanse da se izdignu iznad toga, da uspostave visok nivo organizacione kulture i da u Ustavnom sudu jedni druge podstaknu na to da im “’slovo i duh Ustava i zakona budu ispred svih drugih obilježja’”.
”Oni bi mogli svojim primjerom da pokažu da se može i mora bolje, i mogli bi ozbiljno da unaprijede ukupno stanje u društvu svojim progresivnim odlukama”, poručuje sagovornica.
Ako Ustavni odbor na sjednici zakazanoj za utorak, zvanično utvrdi listu kandidata za sudije, poslanici bi ih, s obzirom na to da se parlament nalazi u vanrednom zasjedanju, najranije mogli birati 22. februara.
Međutim, problem bi mogao biti u tome što, prema Poslovniku parlamenta, podnosilac zahtjeva za vanrednu sjednicu (šef države, Vlada ili trećina poslanika) može predložiti samo svoje predloge akata, a ne i izbor sudija, što je u nadležnosti Ustavnog odbora. No, to ne bi trebalo da predstavlja veliku brigu, s obzirom na to da redovno proljećnje zasjedanje počinje u martu.
Ustavni sud je u blokadi od 13. septembra. U sudu je trenutno troje od ukupno sedam sudija (Desanka Lopičić, Budimir Šćepanović i Milorad Gogić), pa ta institucija nema kvorum s obzirom na to da odlučuje većinom glasova svih članova.
Za izbor sudija u prvom krugu potrebna je dvotrećinska podrška (glasovi najmanje 54 poslanika), a u drugom tropetinska (glasovi najmanje 49 poslanika).
Bajramspahić: Doveli nas do logike - bolje ikakve, nego nikakve sudije
Na pitanje da li je bolje da Ustavni sud ostane u blokadi, nego da bude partijski skrojen, Bajramspahić odgovara da su političke elite dovele dotle da gotovo imamo stav - bolje ikakve sudije, nego nikakve.
”To, naravno, nije dobro. Blokiran Ustavni sud dovoljan je razlog sam po sebi da se mora doći do dogovora, a ovog puta radilo se o mnogo većoj stvari - blokadi pristupnih pregovora sa EU. Posljedice bi bile dramatične, veoma bi se osjetile i imale dugoročan efekat. Iako smo malo odahnuli, premda pregovori neće biti nastavljeni dok se ne izaberu i vrhovni državni tužilac i članovi Sudskog savjeta, treba pošteno reći da su sve troje sudija izabrani iz pogrešnih razloga”.
Perić: Nekad odlučivao veliki DPS, sad više manjih DPS-ova
Perić ocjenjuje da imamo “nastavak trenda koncentrisanja moći u rukama političkih feudalaca”, i da je “vlast na oba svoja kraka išla putem kojim će napraviti problem, kako bi se onda bilo kakvo rješenje smatralo velikim uspjehom”.
”Dva tabora su se dogovorila koje sudije smatraju svojim, pa tako oni, ako budu izglasani na ovaj način, započinju sa hipotekom da je njihov izbor plod isključivo partijskog dogovora. Jedina razlika što je o tome nekad odlučivao veliki DPS, a sada svojom suštinom više manjih DPS-ova”.
Sagovornik kaže da će biti veoma teško u narednim godinama istinski ukorijeniti ideju o profesionalnom i objektivnom sudstvu, jer smo, prema njegovim riječima, sad dobili osnaženu onu o partijskom.
”Što je, uostalom, jasno kazao i visoki funkcioner Vlade govoreći o većinama u Ustavnom sudu”, navodi Perić, podsjećajući na izjavu lidera Socijalističke narodne partije (SNP) i potpredsjednika Vlade Vladimira Jokovića iz novembra, kad je pitao - zašto se nakon promjene vlasti ne bi promijenila i većina u Ustavnom sudu.
Perić kaže da će biti potrebno vremena da se preokrene ova praksa.
”I mada će to biti sada znatno teže, jer je legitimizovana praksa prethodne vlasti, od toga ne bi trebalo odustajati ukoliko istinski želimo prestati biti ‘besudna zemlja’”, podvlači on.
Bonus video:
