Crna Gora u još jedne izbore ulazi sa nesređenim biračkim spiskom, a iz nevladinog sektora upozoravaju da neažurnost države, ali i građana po pitanju odjave prebivališta, ostavlja prostor za zloupotrebe.
Prema podacima Ministarstva unutrašnjih poslova 17. januara ove godine je u birački spisak bilo upisano 543.175 građana sa pravom glasa, oko tri hiljade više nego na parlamentarnim izborima u avgustu 2020. godine.
Crna Gora ima oko 620.000 stanovnika, što znači da je onih sa biračkim pravom 87 odsto. To ukazuje na problem duplih birača odnosno onih koji su, osim u biračkom spisku Crne Gore, i u biračkom spisku druge države.
Nijesu rijetki slučajevi da se djelovi dijaspore koji inače ne žive u Crnoj Gori i suštinski ne ispunjavaju rezidencijalni uslov masovno organizuju i dolaze da glasaju
Zamjenica programske direktorice Centra za demokratsku tranziciju (CDT) Milena Gvozdenović ocijenila je da je dugogodišnja vlast koju je predvodio DPS izbjegavala reforme.
“Suština priče o biračkom spisku je u reformi registra prebivališta i zaštiti od nelegalnog posjedovanja državljanstva druge države, ali ti reformski zahvati se prosto nijesu desili”, rekla je Gvozdenović.
Prema njenim riječima, danas je teško naći nekoga u parlamentu kome je u interesu da se uredi birački spisak jer se “po starom dobrom običaju” političari sjete biračkog spiska samo uoči izbora kada treba dizati buku i obećavati nešto što su do sada mogli makar dva puta da završe.
U Skupštini je formiran Odbor za sveobuhvatnu izbornu reformu 2021. godine, ali nije imao uspješan rad, odnosno vlast i opozicija nijesu uspjeli da postignu dogovor oko ključnih reformi.
Gvozdenović navodi da problem nije u samom biračkom spisku već u registrima iz kojih se izvodi.
“Ovdje je najkrupniji problem u tome što postoji jedan broj osoba koje nijesu odjavila prebivalište prilikom odlaska u inostranstvo na duže vrijeme, te su glasali na izborima iako samo fiktivno ispunjavaju uslov prebivališta. Ovdje je, naravno, važno napraviti razliku između onih koji su privremeno u inostranstvu na radu ili školavanju i ne ostvaruju građanska prava u zemlji u kojoj borave i onih koji su se trajno odselili ali ne odjavljuju prebivalište. Budući da samo oni državljani koji 24 mjeseca imaju prebivalište u Crnoj Gori mogu glasati na izborima, neažurnost države i građana ostavlja mogućnost za značajne zloupotrebe”, kazala je Gvozdenovićeva.
Ona je dodala da nijesu rijetki slučajevi da se djelovi dijaspore koji inače ne žive u Crnoj Gori i suštinski ne ispunjavaju rezidencijalni uslov masovno organizuju i dolaze da glasaju.
“Uslov preblivališta od 24 mjeseca za ostvarenje prava glasa znači da je namjera bila da oni građani i građanke koji zaista žive i vežu svoju sudbinu za Crnu Goru, mogu da odlučuju o njoj i o njenim institucijama i procesima”, ocijenila je Gvozdenovićeva.
Da bi se, kako je dodala, riješio ovaj problem sa registrom prebivališta, potrebno je značajno poboljšati legislativu a onda sprovesti opsežnu terensku kontrolu prebivališta.
“Dakle važno je razmotriti svaki pojedinačan slučaj i inicirati potrebne promjene za građane za koje se utvrdi da ne žive na adresi na kojoj su prijavljeni. Potrebno je tu biti posebno pažljiv, jer se ne smije desiti da se bilo kakvom akcijom države neki naš državljanin uskrati za biračko pravo, a da ga ne ostvaruje u drugoj zemlji”, poručila je.
Pored ovoga, kako kaže, politika državljanstva je osjetljivo pitanje koje, pored ostalih, značajno utiče i na pitanje biračkog spiska, jer biračko pravo imaju državljani Crne Gore koji ispunjavaju druge dodatne uslove.
“Situaciju dodatno komplikuje činjenica da većina zemalja iz okruženja ima ne samo suprotne nego i suprotstavljene politike u odnosu na našu. Njima je cilj da imaju što više državljana te da ne kontrolišu prebivalište, jer na taj način, po njihovom mišljenju, ostvaruju bolje veze sa okruženjem i dijasporom. Ova činjenica jeste konstantan izvor potencijalnog ‘konflikta’ i narušavanja dobrosusjedskih odnosa u regionu”, rekla je.
Upozorava da je ovo pojava koja je tolerisana godinama, a koja se može zloupotrijebiti u izborne svrhe.
“Naš Zakon o državljanstvu, osim u izuzetnim slučajevima, zabranjuje dvojno državljanstvo. Dobrovoljno sticanje državljanstva druge države, nakon 2006. godine, predstavlja grubo kršenje zakona i uslov je za gubitak crnogorskog državljanstva”, podsjetila je Gvozdenovićeva.
Na taj problem duplih birača ukazuje godinama i Evropska komisija. U posljednjem izvještaju za 2022. godinu konstatovano je da nije postignut nikakav napredak kad je u pitanju izborna reforma i da je posebno sporno pitanje duplih birača.
“Potrebno je da nadležni organi temeljno istraže tvrdnje o dvostruko registrovanim glasačima u jednoj ili više zemalja regiona”, navodi se u izvještaju.
Tokom posljednjih lokalnih izbora u Nikšiću i Herceg Novom ukazano je na problem visokog procenta birača koji imaju pravo glasa i u Srbiji. Iz CEMI-ja su tada objavili da je u Herceg Novom je bilo 2.600 birača sa pravom glasa u Srbiji, a u Nikšiću oko hiljadu.
Srbija: Uz žive odsutne upisane i mrtve duše
”E, jedva čekam izbore da vidim oca. Preminuo je prije dvadeset godina, a redovno glasa!” Ova crnohumorna izjava nije izmišljotina, pošto posebno u lokalnim samoupravama gdje su kompjuteri još đavolje sprave, nerijetko i davno preminulima stižu pozivi za glasanje. Nisu izbrisani iz Jedinstvenog biračkog spiska (JBS), iako i matičari znaju da su poodavno rahmetli. Istina, sa digitalizacijom i elektronskim povezivanjem matičnih službi, mrtve duše su sve rjeđe.
Ali, zahvaljujući ubrzanom postupku prijavljivanja, živi koji Srbiju znaju samo sa TV ekrana bez teškoća mogu da se ustale na spisku – dovoljno je da dobiju državljanstvo, što je ovdje lak posao, potom se fiktivno usele kod rođaka, poznanika ili, češće, stranačkog aktiviste. I eto ih u JBS – na nacionalnim i predsjedničkim izborima mogu glasati i tamo gdje žive, a za lokalne je malo teže jer moraju da se izjasne tamo gdje su uvedeni u biračaki spisak. “Zli” jezici kažu da je baš zbog toga 3. april prošle godine, kada su održani i beogradski izbori, bio pravi mali turistički bum. Posebno iz Republike Srpske, a neobične aktivnosti te vrste posebno su primjećene na Vračaru, premda vlast uporno tvrdi da je sve u redu i da je bilo prekorednog upisa.
Inače, prema preliminarnim rezultatima popisa sprovedenog prošle godine, Srbija ima 6.690.887 žitelja. Istovremeno u birački spisak za predsjedničke i vanredne parlamentarne izbore sprovedene nekoliko mjeseci ranije bilo je upisano 6.501.689 građana i građanki sa pravom glasa, za 83.000 manje nego dvije godine ranije.
Mlađih od 18 godina bez prava glasa, sve je manje iz popisa u popis i računa se da ih je maksimalno 15 odsto, što znači da je oko 5,5 miliona građana Srbije obuhvaćenih popisom “zrelo” i za JBS. Ostaje višak od milion ljudi koji budi sumnju široke i stručne, a posebno opozicione političke javnosti, u regularnost izbora. No, pravila se ne mijenjaju.
Komentarišući tekstove u medijima i diskusije u javnosti o odnosu broja stanovnika i broja birača u Srbiji, direktor Republičkog zavoda za statistiku Miladin Kovačević, saopštio je uoči aprilskih izbora lani da je riječ o različitim podacima; popis se bavi konceptom prisutnog stanovništva svih uzrasta, a birački spisak obuhvata sve one koji imaju biračko pravo u Srbiji, a to su državljani stariji od 18 godina – bez obzira na to da li su prisutni u državi.
Naglasio je i da nema kvalitetnog podatka o tome koliko državljana Srbije živi van zemlje, jer ne postoji običaj ili striktna obaveza prijavljivanja promjene adrese pri iseljavanju iz zemlje, te i poslije desetina godina provedenih u inostranstvu u svojim dokumentima imaju adrese upisane u Srbiji, na kojima ne stanuju. Što ih kvalifikuje za birački spisak. “Tako se prave velike razlike između de jure i de fakto činjenica o biračima”, smatra Kovačević.
Nesrazmjera u broju mogućih i stvarnih birača poprilično ometa i istraživanja. “Istrazivanja se rade na prisutnom stanovništvu i biračkom tijelu u zemlji, a ne onima koji su u inostranstvu i koji nikako neće glasati ili će glasati u malom broju. Od tih 4,8 miliona birača, koliko se procjenjuje da su upisani u birački spisak i žive u Srbiji, sigurno će najmanje polovina izaći na izbore. To je i dalje na ivici od 50 odsto, zato što se radi o ljudima u zemlji. Opredijeljenost onih koji će izaći na izbore je relativno visoka, oko 60 odsto njih već zna za koga će glasati”, objasnio je Srđan Bogosavljević iz Ispos Strategik Marketinga.
Dodatni problem je što građani koji žive u inostranstvu mogu da glasaju samo ako ih se najmanje stotinu prijavi u konzularno-diplomatskom predstavništvu, ili ako dođu na matično biračko mjesto u zemlji, što je često neizvodljivo.
Napokon, razlika u broju stvarnih i upisanih birača u konačnom skoru zapravo prikazuje nerealnu sliku jer se, primjerice, izlaznost mjeri na osnovu ukupnog broja, pa ispada da su građani manje zainteresovani za izbore nego što zaista jesu. Ovo je bilo posebno važno dok je izborni cenzus za predsjedničke izbore bio 50 odsto plus jedan glas, kao i za referendum. Oba su cenzusa ukinuta, iako bi bilo neuporedivo bolje da su sređeni birački spiskovi.
Civilni sektor, posebno onaj koji prati aktivni izbore, uključujući posmatračke misije, decenijama upozorava da se birački spisak mora srediti tako da ne izaziva sumnju u izborne ishode. Poslije dva kruga pregovora vlasti i dijela opozicije, uz posredovanje evropskih parlamentaraca, uoči izbora 2020. i 2022. primjedbe koje je u vidu preporuka sačinila organizacija “Crta” i dalje su na snazi. Jedino što je, prema riječima programskog direktora “Crte” Raše Nedeljkova, lane učinjeno jeste nešto veći stepen transparentnosti, prije svega uvida u birački spisak i eventualnih predizbornih korekcija. Ostalo je ostalo na nivou preporuka, a na pitanje ima li naznaka da će se nešto mijenjati, odgovara odrečno.
Stalno ažuriranje biračkog spiska prvo je na spisku preporuka, a odnosi se podjednako na one koji žive u Srbiji i njene građane u dijaspori.
”Crta” za lakše ažuriranje podataka u biračkom spisku predlaže da resorno ministarstvo i lokalne samouprave objave standardizovan obrazac za upis u birački spisak i obavijeste građane o mogućnostima da popunjen obrazac s kopijom validnog ličnog dokumenta pošalju i elektronski.
Posebno je bitno omogućiti svakom biraču uvid u ukupan broj birača prijavljenih na njegovoj adresi stanovanja. Koliko je ovo važno, pokazali su prošlogodišnji beogradski izbori kada su ne baš malom broju ljudi na kućnu adresu stizali pozivi za izbore nepoznatim licima. I to i desetak na jednoj adresi, a zabilježeni su i slučajevi “birača” u napuštenim i polusrušenim “staništima”.
Hrvatska: Pola miliona birača više nego punoljetnih stanovnika
Posljednji popis stanovništva samo je potvrdio ranije procjene da je Hrvatska u zadnjoj deceniji ostala bez gotovo desetine stanovnika, pri čemu je posebno demografski opustošena nekad bogata Slavonija. Hrvatska sada ima nešto manje od 3,9 miliona stanovnika, od čega je 3,2 miliona punoljetnih građana s prebivalištem u zemlji, dakle onih koji imaju pravo birati zastupnike u Hrvatskom saboru. U Registru birača je, međutim, istodobno zavedeno 3,7 milijuna ljudi, što bi značilo da trenutno imamo pola miliona registriovanih birača više nego punoljetnih stanovnika.
Irska nije propisala obavezno zdravstveno osiguranje pa se onima koji su se odselili u tu državu otvorila mogućnost da sebi plate povećaju za neuplaćene doprinose. A onda im se automatski isplatilo i zadržati i adresu u Hrvatskoj. Na kraju je ispalo da Hrvatska po službenim evidencijama ima 300.000 više zdravstvenih osiguranika nego stanovnika. A većina njih je, naravno i na biračkim popisima
Muke po biračkim popisima u Hrvatskoj nisu novost. Nesređene evidencije naslijeđene su već iz prethodne države, no u novim okolnostima višestranačja one imaju daleko veći značaj kad je riječ o povjerenju u izborni proces. Pa se tako još od druge polovine 90-ih godina prošlog stoljeća govorilo kako u Hrvatskoj i mrtvi glasaju. Dvojna državljanstva koja je dijelila mlada država dovela su do toga da je na popisima bilo, i još uvijek ima, onih koji su umrli u tuđini, a domaće matice o tome nisu obaviještene. U ranijim izbornim ciklusima, pogotovo na lokalnim izborima, govorilo se i o fiktivnim prebivalištima uz granicu s BiH pa je, primjerice, na popisu za lokalne izbore 2009. godine u mjestu Dusina kod Vrgorca zabilježena nepostojeća adresa na kojoj su bila prijavljena čak 404 birača, iako cijelo mjesto nije brojalo toliko stanovnika.
Uzroci ovakvih nedosljednosti na biračkim popisima bili su jasni – dio onih s hrvatskim državljanstvom koji žive u BiH je na temelju fiktivnih prebivališta ostvarivao socijalna prava u Hrvatskoj, a lokalnim vlastima odgovaralo je da im se na taj način svake četiri godine poveća broj birača. Na ovakvim nepravilnostima maksimalno je profitirao HDZ, stranka koja je do dan-danas uvjerljivi vladar izbora na lokalnom i regionalnom nivou. Ova situacija donekle je uređena donošenjem Zakona o registru birača 2012. godine, koji je propisao obavezu prethodne registracije za birače u inostranstvu, čime je barem otklonjena mogućnost da neko na parlamentarnim izborima glasa dva puta. Istodobno, Zakonom o prebivalištu policiji je omogućeno brisanje ljudi s fiktivnih adresa po službenoj dužnosti. Ovu je mogućnost, međutim, policija koristila vrlo kratko, za vrijeme dok je na čelu Ministarstva unutrašnjih poslova bio ministar iz kvote Mosta, tada nove opcije koja je povjerenje birača dobila i na temi sređivanja različitih registara. Za to je vrijeme policija po službenoj dužnosti izbrisala gotovo 70.000 fiktivnih prebivališta, no nakon raskida koalicije HDZ-a i Mosta s tim se poslom stalo. Nove probleme s prebivalištima donio je, pak, novi talas iseljavanja nakon ulaska Hrvatske u EU, što je Hrvatima otvorilo put da na zapadu pokušaju pronaći priliku za bolju zaradu. Uz tradicionalno tržište Njemačku, ovoga se puta emigriralo i u Irsku. A za razliku od Njemačke, Irska nije propisala obavezno zdravstveno osiguranje pa se onima koji su odselili u tu državu otvorila mogućnost da sebi plate povećaju za neuplaćene doprinose. A onda im se automatski isplatilo i zadržati i adresu u Hrvatskoj, koja svim svojim građanima jamči osnovno zdravstveno osiguranje, bez obzira uplaćuju li doprinose. Na kraju je ispalo da Hrvatska po službenim evidencijama ima 300.000 više zdravstvenih osiguranika nego stanovnika. A većina njih je, naravno i na biračkim popisima.
Jasno je da takve neuređene evidencije pobuđuju sumnju u regularnost parlamentarnih izbora, jer se poslanici u Hrvatskoj biraju proporcionalnim sistemom u 10 izbornih jedinica, i to po 14 zastupnika u svakoj. Izborne jedinice treba da jamče teritorijalnu reprezentativnost Sabora, pazeći pritom da se ne naruši jednakost opšteg biračkog prava. No, kako to biva i drugdje, jedinice su u startu krojene tako da u najvećoj mogućoj mjeri pomognu vladajućoj garnituri da se i nakon izbora zadrži na vlasti. To se, doduše, nije dogodilo, HDZ je početkom 2000. godine izgubio vlast u državi, no podjela na deset izbornih jedinica koje su na neprirodan način spojile, primjerice, neke zagrebačke četvrti s Novim Vinodolskim, opstale su donedavno. A zbog razlika u stvarnom broju birača, glas u središnjoj Dalmaciji vrijedi za trećinu manje od glasa u Slavoniji. Takve je izborne jedinice, nakon saborskog ignorisanja više upozorenja da dovode u pitanje ustavnost izbora, nedavno ukinuo Ustavni sud, čime je prisilio politiku da donese novi zakon, jer u protivnom neće moći sprovesti parlamentarne izbore koji su na redu najkasnije u septembru iduće godine.
BiH: Živi ćute, mrtvi glasaju
Već decenijama neuređeni birački spiskovi su rak-rana izbornog sistema u Bosni i Hercegovini. Nerijetko se dešava da članovi porodica na biralištima uoče da su njihovi najbliži, koji su preminuli, uredno glasali?! Tako je bilo i na izborima održanim u oktobru prošle godine. Ipak, tačan broj osoba koje su preminule, a i dalje se nalaze na biračkom spisku i kreiraju političke većine, nije poznat.
Iz Koalicije Pod lupom, koja nadgleda izborni proces, ističu da će u narednom periodu raditi detaljniji monitoring o ažurnosti Centralnog biračkog spiska, kada bi trebalo da imaju više informacija o ovoj temi.
”Kada je u pitanju ažurnost Centralnog biračkog spiska, ono što bismo mi istaknuli je da nisu zabilježene veće prijave broja umrlih lica na biračkim spiskovima po osnovnim izbornim jedinicama, kao što je to bio slučaj u prethodnim izbornim ciklusima. Naime, tada je bilježeno čak preko 10 hiljada slučajeva umrlih na biračkim spiskovima! Za opšte izbore 2022. uglavnom je riječ o nekim incidentnim slučajevima ili čak nekim možda pogrešnim razumijevanjem od strane građana. Na sam izborni dan dobili smo tridesetak prijava o umrlim licima na biračkom spisku”, kaže Hasan Kamenjaković, koordinator za odnose sa javnošću i medijima Koalicije Pod lupom.
U žižu javnosti proteklih opštih izbora u BiH dospjela je informacija da je na biračkom mjestu u selu Čengić kod Bijeljine preko noći oslijepjelo 80 osoba. Mediji su izvještavali da je potvrde potpisala direktorica Doma zdravlja. Ovo “sljepilo” je ustanovljeno kao još jedan način izborne prevare, jer je “iznenadnim slijepcima” trebala pomoć prilikom glasanja, odnosno ruka koja je umjesto njihove mogla da zaokruži poželjnog kandidata na glasačkom listiću. Naime, Centralna izborna komisija BiH je uoči izbora pooštrila pravila za glasanje slijepih, slabovidnih i nepismenih osoba, sve kako bi se spriječilo tzv. “porodično glasanje” i da bi se spriječila zloupotreba korištenja “pomoći drugog lica” prilikom glasanja.
Ipak, nije se dalje otišlo od najava podnošenja prijava protiv “slijepih” i onih koji su im izdavali potvrde.
Među izbornim prevarama o kojima su mediji pisali je i ona iz 2016. godine, zabilježena u Sanskom Mostu, kada su na biračkim spiskovima pronađeni potpisi umrlih. Izbornih prevara u ovom gradu bilo je i 2018. godine, a od 2020. godine Asim Kamber (SDA) je pod istragom Tužilaštva BiH zbog izbornih krađa u izbornom procesu 2018. godine. On je prije četiri godine došao do mjesta u Predstavničkom domu Parlamenta Federacije BiH, a na izborima u oktobru prošle godine ostao je bez mandata. Istraga u ovom predmetu još traje.
Nepravilnosti nisu zaobišle ni nedavno održane prijevremene izbore za gradonačlenika i načelnike u šest gradova i opština.
”Državnoj agenciji za istrage i zaštitu (SIPA) dostavljen je izvještaj o sumnji u izvršenje krivičnog djela. Izborna prevara na izborima za gradonačelnika Tuzle, jer su članovi jedne tuzlanske porodice koji više godina borave u Njemačkoj obaviješteni od strane člana biračkog odbora na jednom biračkom mjestu, da su se njihovi potpisi nalazili na evidenciji lica koja su glasala, njih preko deset, a da je među potpisanim i umrlo lice”, naveo je u informaciji za javnost Mirnes Ajanović, koji je bio nezavisni kandidat za gradonačelnika Tuzle.
Jedno je sigurno – birački spiskovi morali bi konačno biti prečišćeni kako bi se i na ovaj način vratilo povjerenje u integritet samog izbornog procesa.
Bonus video:
