Preko trideset godina sa Crnom Gorom radili su što im se prohtjelo. Ljudi više nijesu vjerovali ni u šta. Činilo se da nikakve reakcije nema na vidiku, ali se, ipak, pokazalo da građani nisu otupjeli. U njima se akumulirala ogromna energija i konačno su iskazali nepovjerenje Đukanoviću i DPS-u.
Zato smo na prethodnim izborima i poručili: “Ima nade za Crnu Goru!”. DPS je obezvlašćen na parlamentarnim izborima, pa onda na lokalnim izborima u Nikšiću, Mojkovcu, Cetinju, Ulcinju, Pljevljima, Kolašinu, Danilovgradu, Podgorici i mnogim drugim gradovima širom Crne Gore, a od nedjelje neće imati više ni predsjednika!
Svi su prozreli Đukanovića. Sve manje ljudi pada na njegove riječi. Pokušao je da me denuncira, zastraši i etiketira, ali nije prošlo. Što više plaši ljude drugima i crta mete protivnicima, to mu ljudi manje vjeruju.
Ja nemam šta da krijem, a Đukanović ne zna gdje će prije šta da sakrije. Ja sam u politiku ušao čiste biografije, čistih računa i čistog obraza! Za razliku od njega.
Crna Gora se probudila, građani su svjesni da su dovedeni do kraja, do ćorsokaka. Sve im je bilo jasno kada su se konačno uvjerili kako su se svi funkcioneri koji su potekli iz DPS-a, a najviše upravo Djukanović, obogatili na njihov račun.
Znaju građani ko im je zamrzavao plate i penzije, jasno im je zašto nijesu rasle ni plate ni penzije godinama!
Zato nas uzalud ubjeđuju da su uradili sve kako treba, da smo lider u ko zna čemu, svi vide i shvataju, svi se isto pitaju: “Ako nam je tako dobro, zašto nam je loše?“.
Da je htio i umio, do sad bi nas Đukanović uveo u Evropsku Uniju. Da su htjeli i umjeli, cvjetala bi ekonomija, a ne kriminal!
Da je htio da vrati dijasporu, vratio bi je ranije, a ne bi ljude koristio kao žetone, ne bi ih zvao rezervoarima glasova i ne bi ih se sjetio nedjelju dana pred izbore, nakon što ih je istjerao iz zemlje svojim pogubnim politikama i nepravdom. To su naši ljudi, a ne njegove igračke. Teško da postoji malobrojnije države sa mnogobrojnijom dijasporom.
Zbog Jakova Milatovića nije otišao niko, a zbog Đukanovića je otišli mnogi.
Jednostavno je- ljudi nisu imali uslova za život kakav žele da žive, zato orlovi rano lete! Koliko sam mladih, talentovanih i sposobnih ljudi iz Crne Gore sreo po raznim aerodromima Evrope i svijeta, dok sam i sam bio dijaspora. Pitanje je uvijek bilo isto: “Na koliko ideš kući?“. Jer znalo se, da se u Crnu Goru niko ne vraća za stalno.
Pogađali su nas stihovi benda Letu Štuke: “Bolje hladne ulice Nju Džerzija, nego puna kuća, prazna tepsija“. Jer, u Đukanovićevoj Crnoj Gori mladi, talentovani i sposobni nijesu imali što da traže ukoliko nisu bili članovi i poslušnici njegove partije.
Premnogo majki svoju djecu gleda vikendom preko Skajpa, a rođendani se čestitaju preko Vibera.
To smo htjeli da promijenimo, zato smo se i vratili, da preporodimo Crnu Goru, da se izborimo sa naopakim režimom. Da ga pošaljemo u prošlost.
Crna Gora ne pripada jednom čovjeku, ovo je zemlja svih nas, ovo je zemlja za sve naše ljude! Tako mora da bude i tako će i biti!
Ali, nedjelja je sve bliža. U nedjelju građani treba da izađu na izbore i glasaju racionalno. Treba da vjeruju djelima, a ne obećanjima. Treba da se prisjete svih nedjela Đukanovića, a ima ih mnogo.
Jer, ne smijemo prepustiti Crnu Goru Đukanoviću na još pet godina. Svi treba da se okrenu i vide kako žive, kako im žive komšije, kakvi su nam putevi, kakva nam je bila perspektiva i sve će biti jasno.
Građani treba da odaberu uspjeh, a da neuspješnog konačno pošalju u penziju i prošlost.
U nedjelju je važan dan za Crnu Goru, a sve oči uprte su u građane, jer konačno se samo građani pitaju. Svaki glas je važan!
Zato ćemo u nedjelju da slavimo svi jer će ti biti istorijski dan za našu zemlju- dan kada je Crna Gora rekla “adio“ Milu i konačno krenula putem prosperiteta i uspjeha!
USPJEĆEMO ZAJEDNO!
JER OVA ZEMLJA USPJEH JE ZASLUŽILA!
Jakov Milatović
