Godina osvješćenja ili samozavaravanja

Kad je 21. maja 2006. godine Crna Gora postala nezavisna država, Jakov Milatović je bio student i imao je nešto manje od 20 godina. Ovog 21. maja Milatović je predsjednik države, nakon što je dan ranije položio zakletvu i preuzeo tu dužnost od Mila Đukanovića, koga mnogi smatraju simbolom i čovjekom zaslužnim za vraćanje nezavisnosti Crnoj Gori.

Za nezavisnost je na referendumu 2006. godine glasalo 55,5 odsto građana. Odluka je donijeta za samo 0,5 odsto glasova, jer je Zakonom o referendumu (koji je dogovoren uz preporuku EU) zahtijevao najmanje 55 odsto izašlih birača.

Sada se, 17 godina nakon referenduma, završava jedna era, koju su obilježili Đukanović i njegova Demokratska partija socijalista (DPS), jer su u opoziciju otišli i stranka i njen doskorašnji neprikosnoveni lider.

I dok su se godine nakon dolaska Đukanovića na vlast vezivale za jačanje sprege organizovanog kriminala sa djelovima vrha vlasti i bezbjednosnog sektora, tako je doba nakon 2020. godine - kada je DPS izgubio parlamentarne izbore, obilježeno hapšenjem visokorangiranih sudija, policajaca, pa i vladinih funkcionera, ali i kršenjem Ustava u režiji novih vlasti.

Ako se na prvo može gledati kao na pokušaje razbijanja sprege vlasti i kriminala/korupcije, gubljenje povjerenja u Ustav i njegovo tumačenje po potrebi - ozbiljan je problem za državu koja pledira da bude sljedeća članica EU.

Zato Milatovića nakon ulaska u zgradu Predsjednika odmah očekuje izazov - da li će potpisati zakone koje je donijela raspuštena Skupština a dio njih predložila Vlada, koja je izgubila legitimitet u avgustu prošle godine.

To bi mogao biti prvi signal stava novog šefa države prema odlukama nove parlamentarne većine, koja bi trebalo da bude formirana nakon izbora zakazanih za 11. jun. Da li će se nastaviti sa urušavanjem institucija i Ustava?

Primjera ovog prvog bilo je i za mandata DPS-a, ali su takvi slučajevi eskalirali posljednjih mjeseci. Neki od njih su smjena ministara Vlade kojoj je izglasano nepovjerenje, pokušaj njene rekonstrukcije, suspenzija ovlašćenja predsjedniku da predloži mandatara, pokušaj odgađanja izbora donošenjem odluke o nepriznavanju ukaza predsjednika, nezakonita smjena direktora Uprave policije, imenovanje novog direktora mimo stava Skupštine, imenovanje osuđivanog lica za generalnog inspektora Agencije za nacionalnu bezbjednost (ANB), promjena statusa Zeta nakon raspisivanja lokalnih izbora...

Iako neke od ovih stvari jesu benigne u poređenju sa nezakonitostima bivšeg direktora ANB-a Dejana Peruničića, predsjednice Vrhovnog Vesne Medenice i Privrednog suda Blaža Jovanića, ustupanjem državnog bogatstva kontroverznim tajkunima, isplivavanjem dokaza o korumpiranosti i povezanosti policajaca i tužilaca sa kriminalnim grupama..., one predstavljaju urušavanje pravnog poretka države i njenih institucija.

Neki novi klinci

Pored razvlašćivanja Đukanovića, ono što je obilježilo 17. godinu nezavisnosti svakako je i “politički zemljotres”. Nakon što je on partijski vrh napustio poslije poraza na predsjedničkim izborima, njegovim stopama iz istih razloga krenula je i dugogodišnja poslanica Socijaldemokratske partije (SDP) Draginja Vuksanović Stanković. Zatim lider te stranke Raško Konjević, pa poslanik i član Predsjedništva Demokratskog fronta (DF) Predrag Bulatović. Oni razloge odlaska nijesu javno objasnili.

Konjević je 15 godina bio u politici - ministar policije, finansija, potpredsjednik Vlade, poslanik... Bulatović mnogo duže - bio je vođa unionističkog bloka, lider Socijalističke narodne partije, dugogodišnji poslanik DF-a, šef poslaničkog kluba jedinstvenog DPS-a...

Otprilike kad se on povukao, prestao je da postoji i DF, jer je jedan od konstituenata tog saveza, Pokret za promjene (PzP), bio nezadovoljan statusom na listi za predstojeće izbore.

Zatalasalo se i u SNP-u čiji pojedini visoki funkcioneri i neki ministri neće biti na izbornoj listi. Nakon više rascjepa, poznavaoci prilika nekada jakom SNP prognoziraju da će ovaj put na izborima ostati ispod crte.

Komentarišući odlazak političara koji su od nezavisnosti kreirali društveni i politički život, te da li je to posljedica jačanja Pokreta Evropa sad (PES) koji je građanima ponudio ekonomske teme, generalni sekretar SDP-a Ivan Vujović kaže da građani žele promjenu.

”Mi smo ih čuli jasno i glasno. Naš predsjednik, potpuno čist, politički u najboljim godinama, odlučio je pustiti druge i mlađe ispred sebe i to najbolje govori koliko u SDP-u slušamo glas građana koje želimo da predstavljamo”, navodi on za “Vijesti”.

Vujović poručuje da je “Crna Gora naša kuća, bila je kroz vjekove, ali ako je želimo sačuvati onda se moramo snažnije baviti time kako ta kuća izgleda iznutra”.

”Temelji su nagriženi korupcijom, nepotizmom, beznađem, velikim brojem obespravljenih, i to od onih koji su se kleli u Crnu Goru i onih ‘novih’ koji sve te loše prakse čak unaprijedili. Priča biranja manjeg zla više ne prolazi, a to su na kraju pokazali i prošli izbori. Takođe, ne smijemo se pretvarati da ne vidimo mnoge regresivne pojave i procese u društvu koje prijete da ugroze građanski i sekularni karakter države, a za što ima primjera koliko hoćete. Problemi našeg društva su višestruki i neodgovorno ih je svoditi samo na jedan korpus tema. Moramo imati cjelovit pogled na stvari jer ako ugrozimo fundamentalne vrijednosti građanskog društva i vratimo se ideološkoj paradigmi 90-ih, i svi drugi problemi će biti mnogo više izraženi”, smatra on.

Na istu temu, bivši potpredsjednik Skupštine i lider nekadašnje Narodne stranke Predrag Popović, koji je 2006. sa Bulatovićem bio u “jugoslovenskom bloku”, kaže da ostavke i odlasci pljušte prvenstveno zbog “zamora materijala”.

”Prirodna smjena generacija. Ja se sjećam koliki su, svojevremeno, pritisak vršili na nas, ovi isti, koji se sada, silom prilika, polako povlače sa scene. Nama su, tada već iskusnim političarima, poručivali da je ‘vrijeme za nova lica’. Mi smo u to vrijeme bili skoro 20 godina mlađi od njih danas. Sada govore kako nema dobre politike ‘bez sijedih glava’”, kaže sagovornik, koji je sada u penziji.

Čega smo se bojali, šta smo dobili

U predreferendumskoj kampanji zvaničnici bloka u kome je bio Popović, kao argument protiv nezavisnosti Crne Gore iznosili su bojazan da će se ona pretvoriti u privatnu državu Đukanovića. Nakon osamostaljenja, tvrdili su da su bili u pravu jer je familija Đukanović za vrijeme vlasti DPS-a imala privilegije u dobijanju poslova, neki od njih zaradili su na štetu države, kliki bliskoj političkom vrhu omogućeno je bogaćenje...

Stanovima i drugim privilegijama kupovana je politička lojanost, žmurjelo se na korupciju, zloupotrebe, kumovske aranžmane - na sve ono što isplivava ovih mjeseci i zatrpava stolove Specijalnog državnog tužilaštva.

Slobodan pojedinac, slobodan narod, poštovanje ljudskih prava, slobodno tržište, vlast u službi građana... Ciljevi koje je nekada proklamovao Liberalni savez Crne Gore, partija prvoborac za nezavisnost, nijesu se ostvarli iako jeste jedan - pala je jednopartijska diktatura.

Na pitanje šta se promijenilo nabolje za 17 godina, Predrag Popović kaže da ne vidi šta se to pozitivno desilo da je direktna posljedica promjene državno-pravnog statusa.

”Sve pozitivno što se dogodilo, a to je, po meni, gotovo isključivo vezano za period nakon svrgavanja sa vlasti bivšeg režima, jasno ukazuje da je borba za potpunu nezavisnost bila samo mantra za stvaranje tzv. privatne države. Dovoljno je pogledati ko je sve stvorio enorman kapital za to vrijeme, pa se odgovor sam po sebi nameće. Uz zaista vrlo rijetke izuzetke”, kaže Popović.

Ivan Vujović, međutim, vidi iskorake:

”Velika dostignuća nakon nezavisnosti su usvajanje građanskog Ustava, evropski put i članstvo u NATO-u. Krupne stvari smo završili i ponosan sam na ogromnu ulogu SDP-a u tome. Sada je vrijeme da uredimo našu kuću. To ne mogu oni koji imaju rezervnu kuću, kao ni oni koji bi da odnose stvari iz naše zajedničke kuće. Čekaju nas novi izazovi, mi smo spremni da pružimo svoj puni doprinos njihovom rješavanju u vremenu pred nama”.

Stanovi i plate umjesto “straha od Srbije”

Korupcija i bogaćenje DPS elite, koje jedino nijesu vidjeli pravosudni i antikorupcioni organi, godinama su u izbornim kampanjama maskirani pričama o potrebi da se očuva državna nezavisnost. Na meti kritika uglavnom je bila susjedna Srbija i političari koji su blisko sarađivali sa njenim vlastima.

Komentarišući to što se u posljednje vrijeme sve manje čuju ovakve poruke, Popović kaže da je ta mantra potrošena “kad su glavni ideolozi te histerije izgubili izbore”.

”Srbija i Crna Gora su bile, jesu i biće bratske države, bez obzira na međusobne odnose vladajućih garnitura u njima. Tu se ipak pokazuje, da je narod kolektivno sazreo, i da više ne nasijeda, bar ne u onoj mjeri, na obmane o ugroženosti. Zato je promjena od 30. avgusta 2020. godine, kao i više nego ubjedljiva pobjeda nekadašnje opozicije na lokalnim izborima, bila ljekovita za sve. Izuzev nekih efemernih političkih grupacija i pojedinaca, tom se temom više niko ozbiljan i ne bavi”, kaže sagovornik.

Popović, međutim, upozorava da treba biti i vrlo rezervisan prema obećanjima koja se tiču isključivo ekonomskih tema:

”Imali smo gorko isustvo sa tim ogledima u bliskoj budućnosti - G17+ u Srbiji i PzP kod nas, eklatantni su primjeri. Ta vrsta ekonomskog populizma je takođe vrlo opasna. I ona nacionalna i ova ekonomska prvenstveno služe za pridobijanje glasača. Kad uđu u parlament, obično slijedi drugačiji kurs od obećanog”.

Vujović misli, kako navodi, da je ljudima dosta velikih riječi i da ih zanimaju djela i stvarna promjena.

”Zanima ih plata, stan, vrtić za dijete, dom za starije. Ako žena na porođaju mora razmišljati ima li para za anesteziju, ako vam prijatelji ne mogu dobiti posao ako nemaju vezu, ako ste samohrani roditelj i ne možete dobiti alimentaciju… ako je to tako, onda je građanima, koliko god sve bilo tačno, u tom trenutku sporedno. S druge strane, odgovorni političari moraju vidjeti miješanja sa strane u naše unutrašnje stvari, o čemu, na kraju krajeva, jasno govore i evropske institucije. Moramo jačati našu kuću u svim segmentima kako bismo bili otporni na dobro poznate vanjske uticaje”.

O promjeni državnih simbola

U dijelu takozvanog suverenističkog bloka i danas se spekuliše sa mogućnošću da bi neka nova vlast mogla da promijeni državne simbole.

”Među onima koji su proizašli iz 30. avgusta 2020. definitivno ima onih koji bi tako nešto jako željeli, i što je dio njihove političke ideologije. Ako bi neko bio toliki avanturista da osporava temelje Ustava sasvim sigurno da ne bismo ćutali i sjedjeli skrštenih ruku... Vrijeme za novi patriotizam i fokus na kvalitetu života, ali ne smijemo prenebreći da ima veliki broj onih koji bi da nas vuku u prošlost i umjesto evropske budućnosti odvedu na civilizacijsku stranputicu”, kaže Ivan Vujović.

Popović, međutim, u tome ne vidi ništa sporno, ali kaže da to može dovesti do nesuglasica i sukoba, koji su nepotrebni:

”... Ovi simboli silom su nametnuti, i izazivaju i dan-danas mnoge nesporazume i svađe. Jednako himna, koliko i zastava. Da o jeziku i ne govorim. Zašto se ne bi pristupilo otvorenoj i iskrenoj raspravi o promjeni ili izmjeni tih simbola, ako bi to vodilo smirivanju tenzija. Zar je skraćenje teksta himne, kojeg je u nekoliko strofa nesumnjivo dopisao ratni zločinac Sekula Drljević, problem!? Zar nije blasfemično da je tradicionalna trobojka, koja je u Crnoj Gori bila zvanična zastava još u vrijeme kralja Nikole, proglašena ‘okupacionim simbolom’! Zašto ne bi bila, recimo, predsjednička ili narodna zastava, pa se pored aktuelne, isticala u svim prigodnim prilikama!? I, eto smirenja za sve. Ništa se na silu ne može, a da ne proizvede velike nesuglasice, čak i sukobe a to nam ne treba”.

Bošnjak: Ne smijemo punoljetstvo dočekati ovako razjedinjeni

Potpredsjednica Skupštine i funkcionerka Pokreta za promjene Branka Bošnjak rekla je da su nakon 17 godina podjele još izraženije.

”Tako razjedinjenji ne smijemo dočekati punoljestvo obnove nezavisnosti. Poraženi režim je na tim podjelama i vladao i brutalno manipulišući nacionalnim osjećanjima građana. Novi Predsjednik i buduća Vlada moraju sve učiniti na integraciji i onih koji su rekli DA i onima koji su rekli NE na referendumu i da svi koji živimo u Crnoj Gori je svakim svojim damarom osjećamo kao svoju državu. Crna Gora mora biti država svih nas bez obzira na naše posebnosti. To treba da je nase bogatstvo naša snaga a ne predmet spoticanja,” rekla je ona “Vijestima”.

Jedino ujedinjenjeni možemo graditi stabilne i jake institucije, dodaje ona, i zemlju izvuci iz kandži korupcije i kriminala.

”Samo ujedinjeni možemo krenuti u ekonomski i moralni preporod zemlje.