Odluka predsjednika Crne Gore Jakova Milatovića da ne proglasi zakone koje je usvojio parlament nakon raspuštanja je očekivana i u skladu s njegovim ustavnim ovlašćenjima - ocijenio je za “Vijesti” predsjednik Udruženja pravnika i univerzitetski profesor, Branislav Radulović.
Povezani članci
On je naveo da su time potvrđeni ranije saopšteni stavovi Udruženja i akademske zajednice, da je parlament, koji je shodno čl. 92 Ustava raspušten, izašao izvan svojih kompetencija i narušio pravnu sigurnost i principe vladavine prava.
Kakva je procedura novog usvajanja ovih zakona?
O tome će odlučivati novi saziv, ali treba očekivati da se obnovi procedura i da parlament iznova, u skladu sa zahtjevima predlagača, ponovi postupak ne samo glasanja, već moguće i rasprave o istima.
U svakom slučaju, nepotrebno je izgubljeno vrijeme, kreiran ambijent pravne nesigurnost i dijelom devastiran autoritet Skupštine. Na ovom slučaju, kao i na nekim drugim pitanjima, vidi se neophodnost donošenja zakona o Skupštini i Vladi koji bi neupitno riješili “spornost” ove i drugih pravnih situacija.
Ko treba da snosi odgovornost što je parlament faktički radio uzalud?
Odgovornost zasigurno postoji na činiocima sadašnjeg saziva, i ona je političke prirode. Međutim, više od učinjene procesne “greške” za brigu je činjenica da je aktelna politička elita neopravdano i kontinuirano ignorisala poruke i upozorenja stručne zajednice, univerzitetskih profesora i civilnog društva, demonstrirajući “političku nadmoć” nad strukom i pravnom naukom.
Dodatno, nije bilo obavezne javne rasprave o predlozima zakona, nijesu tražena mišljenja EK, pojedina predložena rješenja u meritumu su u koliziji sa pravnim poretkom.
Stoga, za nauk treba razumjeti riječi znamenitog crnogorskog mudraca i senatora Sule Radova, koji je za vlasti imao upozorenje: “Ne ići zagonom, nego zakonom”.
Potez predsjednika države vratio je dominaciju principa i temelja svake pravne države - da je zakon i ustavni poredak iznad “zagona”.
Šta još vidite kao neophodnost da se pravni sistem vrati u regularni poredak?
Cijenim da bi Ustavni sud što prije trebalo da riješi pitanje (ne)ustavnosti Zakona o predsjedniku i time eliminiše “opterećenje” funkcionisanja ove važne državne funkcije usljed činjenice da je i domaća i međunarodna javnost oštro kritikovala izmjene i dopune istog.
Ingerencije i postupanje predsjednika moraju biti jasno i neupitno uređeni, i ne smije se ostaviti da u “pravnom prometu” egzistira zakon s toliko velikim stepenom spornosti. Stoga je odgovornost US ne samo da utvrdi (ne)ustavnost izmjena i dopuna Zakona, već i da u svom postupanju bude blagovremen.
Bonus video:
