Crna Gora trenutno ima ambasadore na samo jedanaest adresa u svijetu, dok je otpravnici poslova predstavljaju na dvaput više - dvadeset dvije.
To pokazuju podaci dostavljeni Vijestima iz Ministarstva vanjskih poslova (MVP).
Prema tim podacima, Crna Gora ima ambasadore u tek sedam zemalja - Belgiji, Grčkoj, Italiji, Sjevernoj Makedoniji, Rusiji, Turskoj i Francuskoj, te u četiri misije - pri EU, UN-u i drugim međunarodnim organizacijama (Ženeva), OEBS-u i Savjetu Evrope.
Država je do prije četiri dana imala ambasadorku u Stalnoj misiji pri NATO-u, ali je ona opozvana zbog isteka mandata.
Kad je riječ o otpravnicima poslova, oni predstavljaju Crnu Goru u nekim od globalno najvažnijih političkih i finansijskih centara, poput Vašingtona, Pekinga, Londona, Berlina i Abu Dabija, a nalaze se i u gotovo cijelom okruženju - Srbiji, Hrvatskoj, BiH, Albaniji, Kosovu i Sloveniji.
Na nivou otpravnika, zemlja je predstavljena i u Austriji, Mađarskoj, Bugarskoj, Poljskoj, Rumuniji, Španiji, Holandiji, Ukrajini, Argentini, Suverenom Malteškom viteškom redu, te Stalnoj misiji pri UN-u (Njujork).
Osim ambasadora i otpravnika, Crna Gora u inostranstvu ima i tri generalna konzula - u Frankfurtu, Sremskim Karlovcima i Istanbulu, te jednog konzula žerana - u Njujorku.
“Crna Gora od obnove nezavisnosti na čelu svih diplomatsko-konzularnih predstavništava (DKP) u svakom trenutku ima diplomatske predstavnike koji koordiniraju radom DKP-a, s razlikom u nivou diplomatskog predstavljanja”, saopštili su Vijestima iz MVP-a.
Razlog trenutnog stanja diplomatske mreže, tj. toga što država ima duplo više otpravnika nego ambasadora, i što diplomata najvišeg ranga nema na najbitnijim adresama duže od dvije godine, je u neuspjeloj kohabitaciji. Odnosno, nemogućnosti novih vlasti i doskorašnjeg šefa države i Demokratske partije socijalista (DPS) Mila Đukanovića da se dogovore o imenovanjima ambasadora.
Sa sličnim problemom suočava se i susjedna Hrvatska, koja zbog sukoba predsjednika Zorana Milanovića i premijera Andreja Plenkovića nema ambasadore u Parizu, Londonu, Vatikanu...
Donedavni predsjednik skupštinskog Odbora za međunarodne odnose Miodrag Lekić, rekao je Vijestima da trenutno stanje u diplomatskoj organizaciji govori mnogo toga negativnog o Crnoj Gori. Navodi da se za crnogorsku spoljnu politiku i diplomatsku mrežu može reći da su “prilično zapušteno područje”.
Lekić, inače ugledni diplomata, ocjenjuje da “zasluge” za takvo stanje dijelom snosi DPS-ov režim, a da odgovornost, ako ne i veću, ima nova vlast koja je, po njegovim riječima, “bila nesposobna, a zapravo nedorasla da, prema očekivanjima građana, promjeni stanje nabolje”.
On kaže da je nemogućnost izbora ambasadora primarno proisticala iz blokade, odnosno “pobjede Đukanovića u sistemu kohabitacije”.
“Zanimljivo je da su njegovi partneri iz nove vlasti, uprkos daleko većim ustavim ovlašćenima, brzo odustajali od materije imenovanje ambasadora. I uprkos upozoravanjima Odbora za međunarodne odnose da se procedure obnove i istraje u državnoj obavezi... Uostalom, činjenice govore da je Đukanović, kao poraženi na izborima 30. avgusta 2020. godine, oborio jednu vladu, sastavljao drugu, neustavno raspustio parlament, pa možda nije začudo što je zaustavio imenovanje ambasadora”, istakao je Lekić, dodajući da bivšem predsjedniku to, po svemu sudeći, nije bilo naročito teško “imajući u vidu državno nedorasle partnere”.
Prva post DPS Vlada, koju je vodio Zdravko Krivokapić, tražila je krajem 2020, odnosno početkom 2021. opoziv ambasadora u Njemačkoj, Italiji, Kini, UAE, Poljskoj, Srbiji, BiH i Svetoj Stolici zbog, kako su tvrdili, političkog agitovanja i sumnji da su pojedini služili “privatnim ili interesima raznih grupa ili pojedinaca”. Đukanović je prvobitno odbijao da potpiše opozive, navodeći da predloge za to nisu pratila objašnjenja, ali je to ipak učinio krajem februara 2021, pošto je Vlada korigovala predloge. Nešto ranije, zbog isteka mandata, opozvan je i dotadašnji ambasador u Vašingtonu.
Nakon toga, Vlada je predlagala popunu upražnjenih mjesta, ali je Đukanović odbio da postavi većinu kandidata, poručujući, između ostalog, da Crnu Goru ne mogu predstavljati oni koji su “radili protiv nje” i koji su na referendumu 2006. glasali za opstanak državne zajednice sa Srbijom.
Doskorašnji predsjednik nije mijenjao mišljenje uprkos nezadovoljstvu dijela javnosti, a diplomatska mreža postajala je sve labavija jer su potom opozvani ambasadori u Londonu, Sloveniji, Hrvatskoj, Argentini, pri UN-u i Savjetu Evrope.
Pomaka na planu imenovanja najviših diplomata nije bilo ni nakon što je izabrana aktuelna Vlada, čiji je čelnik Dritan Abazović, a kojoj je izglasano nepovjerenje u parlamentu nakon nepuna četiri mjeseca rada. Time je, defakto, izgubila legitimitet da se bavi pitanjem ambasadora. Međutim, nije smatrala da joj je gubitak povjerenja prepreka da postavlja otpravnike poslova. Vlada inače od kraja oktobra prošle godine nema ni ministra vanjskih poslova, već MVP-om koordinira Abazović.
Iz Kabineta predsjednika Crne Gore Jakova Milatovića, Vijestima su kazali da je “ozbiljan izazov” to što je trenutno najveći dio diplomatske mreže na nivou otpravnika poslova, i da s tim treba da se suoče kako šef države, tako i Skupština i Vlada.
Prema Ustavu, predsjednik postavlja i opoziva ambasadore na predlog Vlade i uz mišljenje skupštinskog odbora nadležnog za međunarodne odnose.
“Kao što znate, novi saziv parlamenta je nedavno konstituisan, i u toku su konsultacije za izbor mandatara za sastav Vlade. Vjerujemo da je za Vladu, za koju je više puta rečeno da treba da bude proevropska i proreformska, jedan od prioriteta rješavanje pitanja ambasadorskih pozicija, posebno na važnim adresama kakve su SAD, Velika Britanija, Njemačka, ali i druge partnerske države”, saopštili su iz Milatovićevog kabineta, dodajući da je to pitanje “ozbiljnog i odgovornog pristupa”, jer je podizanje efikasnosti diplomatske mreže “od najvećeg značaja za kvalitetno predstavljanje Crne Gore u svijetu”.
Porazom Đukanovića na predsjedničkim izborima održanim u aprilu, Crna Gora izašla je iz dvoipogodišnje kohabitacije, što bi trebalo da bude formalizovano izborom nove vlade, koju bi trebalo da predvodi Milatovićev kolega iz Pokreta Evropa sad (PES), Milojko Spajić. Stoga je realno očekivati da će tada biti “odmrznut” proces imenovanja ambasadora.
Da je neophodno imati diplomate najvišeg ranga u Vašingtonu, Londonu, Berlinu... smatra i Lekić, koji kaže da je to važno iz više razloga.
“Pa i uprkos činjenici da su navedene zemlje preko njihovih ambasadora vrlo prisutne i aktivne ovdje na političkom i diplomatskom planu. Tim kanalom se dominantno odvija međudržavna komunikacija, očigledno i često jednosmjernog karaktera. Tako našim ambasadama ostaje obavljanje konzularnih poslova. Jasno je da sve to, posebno nedostatak i formalnog reciprociteta, čini našu zemlju inferiornom”, napominje sagovornik.
Pitanje inferiornosti otvarano je i u kontekstu kvaliteta diplomatskog kadra, s obzirom na to da su u vrijeme vlasti DPS-a ambasadorskim pozicijama nagrađeni “junaci” brojnih domaćih i međunarodnih afera, partijski vojnici, osobe hapšene dok su bili predstavnici Crne Gore... Međutim, Đukanović nije vidio ništa problematično kad je predlagao i postavljao takve, dok je prije dvije godine osporavao neke ugledne kandidate za ambasadore.
Iz Milatovićevog kabineta navode da su ambasadori Crne Gore “lice” države u svijetu, i da moraju biti “najbolje što država ima da ponudi”. Poručuju da će se predsjednik voditi isključivo time prilikom njihovog imenovanja.
“Kao što znate, uoči parlamentarnih izbora, predsjednik Milatović je održao konsultacije s političkim subjektima oko tema koje traže širi konsenzus. Vjerujemo da će se u narednom periodu ti razgovori nastaviti i da će ovo pitanje biti jedna od tema razgovora”, dodaju oni.
Lekić: Ako se u Vladi optužuju za kriminal, nebitno je imamo li ambasadore ili otpravnike
Lekić kaže da podaci o broju (ne)imenovanih ambasadora zabrinjavaju, ali da još više zabrinjava “kvalitativni aspekt, odnosno sadržaj i metodi djelovanja spoljne politike”.
“Vidite, ako se su npr. u 43. Vladi, koja je, kao što se zna, imala dosta kumova, pa i međunarodnih, predsjednik Vlade s jedne strane i ministri odbrane i spoljnih poslova s druge, dnevno i javno optuživali su ko je veći kriminalac i izdajnik zemlje - onda, vjerujte, u tim uslovima za ugled države nije tako ni bitno da li se na čelu crnogorskih ambasada nalaze ambasadori ili otpravnici poslova”, ukazuje on.
Lekić navodi da je neimenovanje ambasadora ipak po sebi, sa stanovišta funkcionisanja države i njenih interesa, ozbiljan problem koji se mora rješavati.
“Istina, u ovoj sumornoj priči postoje i kompetentna diplomatska djelovanja, kao npr. u našoj misiji pri EU, gdje smo adekvatno zastupljeni na ambasadorskom nivou. Druga je tema koliko ista misija može, zapravo ne može, kompenzirati uzroke blokade evropskog puta, koji su očigledno na unutrašnjem planu zemlje”, zaključuje sagovornik.
Šef države dužan da traži novo izjašnjenje Vlade ako odbor odbije kandidata
Partije koje su pobijedile na izborima 2020, izmijenile su bile krajem prošle godine Zakon o predsjedniku i u dijelu koji se ticao postavljanja ambasadora, kako bi se izašlo iz blokade tog procesa izazvane kohabitacijom.
Izmjenama su bili propisali odredbu da je šef države dužan da postavi kandidata za ambasadora kog je predložila Vlada, ako je nadležni odbor mišljenjem podržao tog kandidata. Međutim, tu odredbu je, kao niz drugih, Ustavni sud poništio krajem juna.
U zakonu je ostalo da predsjednik postavlja i opoziva ambasadore i šefove drugih diplomatskih predstavništava na predlog Vlade i uz mišljenje odbora, te da je šef države dužan da traži ponovno izjašnjavanje Vlade o predloženom kandidatu ako je odbor mišljenjem odbio da podrži njegovo postavljenje.
Kakvo je stanje u regionu
Kad je riječ o diplomatskim mrežama država regiona, Srbija, prema podacima sa sajta njihovog Ministarstva spoljnih poslova, ima 58 ambasadora i 21 otpravnika poslova.
Međutim, to ministarstvo je sredinom jula opozvalo 23 ambasadora, čiji su mandati istekli. Srpski ministar spoljnih poslova Ivica Dačić najavio je da će upražnjene pozicije biti popunjene do kraja godine.
BiH, prema informacijama tamošnjih medija, ima 45 ambasadora.
Hrvatska, po podacima njihovog Ministarstva vanjskih i evropskih poslova, ima 77 ambasadora.
Bonus video:
