Crnoj Gori i ostalim zemljama kandidatima za članstvo u EU prijeko je potrebna jasnoća o tome šta i kada mogu očekivati od Unije i svaki rok duži od pet godina za punopravno članstvo je realan.
To su ocijenili sagovornici “Vijesti” komentarišući nedavne poruke EU zvaničnika da Evropska unija mora da bude spremna na proširenje do 2030. godine i da to podrazumijeva zemlje Zapadnog Balkana.
“Crna Gora je najvažniji test vjerodostojnosti politike proširenja EU. Ukoliko EU nije u stanju pružiti podršku i omogućiti integraciju ekonomije od 600.000 stanovnika, koja o članstvu pregovara već 11 godina, i koja je NATO članica i pouzdan partner vanjskoj politici EU, onda se zemlje poput BiH, Srbije ili Ukrajine nemaju čemu nadati. A samim tim ni svi koji se nadaju da bi u dužem roku EU mogla imati uticaj u tim zemljama”, ocijenio je za “Vijesti” analitičar Inicijative za evropsku stabilnost (ESI) iz Berlina, Adnan Ćerimagić.
Crna Gora je u decembru 2010. godine postala kandidat za članstvo, a pregovore s EU je zvanično otpočela 29. juna 2012. godine. Za 11 godina Crna Gora je otvorila sva (33) pregovaračka poglavlja, a privremeno zatvorila samo tri - posljednje 2017. godine...
Region mora tražiti sve iskrene saveznike u Briselu
Ćerimagić je, komentarišući poruku predsjednika Evropskog savjeta Šarla Mišela, koji je sa nedavno održanog Bledskog foruma rekao da EU i zemlje kandidatkinje za članstvo moraju da budu spremni za proširenje EU do 2030. godine, kao i da je ta izjava dio razgovora koji se od prošle godine unutar EU, na različit način i u različitom intenzitetu, vode o budućnosti same Unije i njenog proširenja.
“Mislim da nju ne treba shvatati kao završetak ili tačku na te razgovore, već kao nastavak i jednu od nekoliko opcija kojim se ti razgovori mogu završiti.”
On je podsjetio da konačne odluke o proširenju donose jednoglasno zemlje članice.
“Najvažniji aspekt ovog Mišelovog bledskog zaloga za mene, dakle, nisu ni referenca na 2030. godinu, ni različite druge ideje koje je predstavio, već politička obaveza koju je preuzeo na sebe, kao predsjednika Evropskog vijeća koje okuplja zemlje članice EU, da do kraja ove godine razgovore o budućnosti proširenja EU privede nekom svom kraju. Nadam se da će u tome uspjeti, jer naša regija, ali i Ukrajina i Moldavija, trebaju što jasniju sliku o tome šta i kada mogu očekivati od EU”, istakao je Ćerimagić.
Nakon Mišelove izjave, evropski komesar za proširenje Oliver Varhelji poručio je da je proširenje EU do 2030. izvodljivo, ali samo ako sve institucije EU, sve države članice i sve zemlje kandidati – “udvostruče svoje napore”.
Ćerimagić je kazao da izjave koje su stigle iz Evropske komisije (EK) nakon Mišelovog govora, a od kojih su neke protumačene i kao protivljenje njegovim idejama, u stvari su pokazale da je EK svjesna svoje pozicije kao institucije koja po pitanju proširenja EU može da djeluje samo u okviru mandata koje su joj dale zemlje članice EU.
“U tom smislu, ne iznenađuju njihove izjave o spremnosti da nastave voditi proces proširenja kao i do sada, ali i izjave koje odražavaju nadu za jasnijim i snažnijim mandatom zemalja članica”, istakao je Ćerimagić.
Beogradski pravnik i stručnjak za ljudska prava, Milan Antonijević je ocijenio da je Mišelova izjava pozitivna i podsticajna i ne smije izazvati cinične komentare balkanskih lidera, usmjerenih prije svega ka domaćoj javnosti, bilo u Tirani, Beogradu ili nekom drugom centru.
“Spremanje” naših država koje su nekada bile sjedinjene, a danas su poprilično razjedinjene, nije nešto na šta bilo ko sa strane mora da nas primorava, već to moramo vidjeti kao svoj zajednički interes i pokazatelj zrelosti”, istakao je Antonijević.
On je kazao da je jasna poruka Brisela, od 2003. i Soluna, do posljednje poruke sa Bledskog foruma da u svom sastavu želi zrele države, bez svojih, iz ugla EU “jeftinih trikova”, zavaravanja i samoobmana, slabih institucija i lošeg odnosa prema svojim građanima. On navodi da iz istog razloga zvanični Brisel danas gleda negativno i na Mađarsku i na njene “jeftine trikove”, “zavaravanje prije svega svog naroda i populističke samoobmane”.
Istakao je da su izjave podrške odlazećeg komesara za proširenje Varheljija “toj bliskoj 2030. godini” pozitivne, vjeruje i iskrene, i da region mora tražiti sve iskrene saveznike u Briselu i u svim prestonicama ovog najvećeg uspješnog mirovnog projekta na tlu Evrope.
Koordinatorka Ministarstva evropskih poslova, ministarka Ana Novaković Đurović je, komentarišući različite izjave zvaničnika EU, ranije “Vijestima” saopštila da je politika proširenja godinama u krizi i nedostatku konsenzusa u samoj EU u vezi s daljim pravcima djelovanja.
“Istina, ona se u posljednje vrijeme oživljava, najprije zbog Ukrajine. Poruke da je Zapadni Balkan dio EU više nisu dovoljne. Smatram da EU mora izaći s jasnom vizijom u kom vremenskom okviru je spremna za proširenje. Odgovor na ovo pitanje biće i finansijski okvir 2027. godine, odnosno budžet. Ako se EU zaista odluči za prijem novih članica, stavka proširenja će se naći u budžetu. Do tada, Crna Gora ima i vremena i mogućnosti da sprovede tražene reforme. Vjerujem da će u tome uspjeti, i da svi politički subjekti moraju biti svjesni ove mogućnosti koja je pred nama”, rekla je.
Prijeko potrebna jasnoća
Odgovarajući na pitanje da li je 2030. realan rok i treba li da bude dodatni podstrek za zemlje regiona, Ćerimagić je istakao da je regionu, ali i Ukrajini i Moldaviji, prijeko potrebna jasnoća o tome šta i kada mogu očekivati od EU.
“To je, na kraju, i osnovni sastojak za uspješno funkcionisanje politike proširenja EU. Kao što je bilo u slučaju država koje su u EU ušle od 2004. do 2013 godine, kada su, na primjer, Litvanija, Latvija i Slovačka, uz jasan cilj i vremenski okvir, bez obzira na značajne interne izazove, pregovore o članstvu u EU i reforme završile u roku od 34 mjeseca.”
Istakao je da upravo region svjedoči, najkasnije od 2015. godine, šta se desi kada tog sastojka više nema.
On je kazao da sposobnost EU da utiče na političke i druge procese slabi ili u potpunosti nestaje, a društveno-ekonomske razlike se povećavaju, “naravno, na štetu regiona”. Takva situacija je onda, kako je rekao, pogodno tlo raznoraznim autoritarnim tendencijama, na koje se ne tako rijetko onda prikače maligni treći akteri, ali i ideje iz 1980-ih o promjenama granica, etnički čistim sredinama, i potrebi ispravljanja vjekovnih nepravdi.
“To nas je sve dovelo u situaciju da obnavljanje sukoba, jačeg ili manjeg intenziteta, danas u našoj regiji više nije nezamislivo. Ali i u situaciju da i kada se zemlje regije otrgnu iz ralja autoritarnih i nazadnih politika, i izbore za reformske vlade, kao što je bio slučaj sa Sjevernom Makedonijom 2017. godine, EU im nije u stanju značajnije pomoći. Šta više, čini se da im češće odmaže”, kazao je Ćerimagić.
Milan Antonijević naglašava da je svaki rok duži od pet godina realan.
“Kao što za pet godina možete urušiti vladavinu prava, tako je možete i izgraditi ukoliko sve djelove države usmjerite u istom smjeru. To jeste podvig za svaku od zemalja Zapadnog Balkana, veliki izazov, ali i nacionalni interes. Svi koji urušavaju evropske intergacije u Crnoj Gori, Srbiji, Sjevernoj Makedoniji, Albaniji, Kosovu ili BIH rade protiv interesa svoje zemlje, a naravno i protiv interesa svojih naroda”, kazao je Antonijević.
Novoj Vladi će biti potreban značajan cilj
Odgovarajući na pitanje gdje je u svemu tome Crna Gora koja godinama čeka ispred vrata EU, Ćerimagić je naglasio da je Crna Gora najvažniji test vjerodostojnosti politike proširenja EU, te da je uvjeren da za polaganje tog testa neće biti dovoljno da EU obeća 2030. kao godinu kada bi Crna Gora i EU mogle biti spremne za proširenje. Istakao je da će novoj vladi Crne Gore, ali i uticaju EU u zemlji, biti potreban značajan cilj, čije ostvarenje može doći puno ranije i koje će u potpunosti zavisiti od spremnosti da se sprovedu teške i važne reforme:
“U tom smislu, predlog mog think tanka za donosioce odluka u EU je da novoj Vladi Crne Gore ponudi podršku da do kraja mandata završi pregovore o članstvu u EU i sprovede sve potrebne reforme. Ukoliko do tada EU sprovede svoje interne reforme i bude spremna za proširenje, Crna Gora bi postala 28. članica EU i zauzela mjesto 100 puta većeg Ujedinjenog Kraljevstva. Ukoliko EU ne bude spremna, a dok se to ne desi, Crnoj Gori bi bilo garantovano punopravno članstvo u jedinstvenom tržištu EU, i uživanje u sve četiri slobode kretanja EU”.
Milan Antonijević navodi da “ko god da čeka ispred vrata, gubi vrijeme”.
“Čekanje je pogrešna riječ za evropske integracije, kao i za sve reforme. Period kada EU nema fokus ka Zapadnom Balkanu, a tome smo prilično doprinosili u proteklim decenijama svojim čarkama, treba koristiti upravo za ubrzane reforme, a ne za kukanje kako nas niko ne voli dok čekamo da nas neko drugi podstakne”, istakao je on.
EU je (ne)spremna za proširenje
Ćerimagić je, odgovarajući na pitanje da li je EU spremna za proširenje, kazao da Unija u ovom trenutku nije za to spremna, ali da je sve više glasova u EU koji tvrde da žele uraditi sve što je potrebno da postanu spremni za proširenje.
“To je ohrabrujuće ali ne treba imati iluzije, jer između trenutne realnosti i ostvarenja tih želja stoji mnogo prepreka, od različitih nacionalnih i izbora za Evropski parlament narednog ljeta do nebrojenih političkih, ekonomskih i drugih faktora. Zbog toga bi bilo važno i dobro da do kraja ove godine naša regija, Ukrajina i Moldavija dobiju konkretan i jasan cilj, koji je značajan i koji će ovisiti isključivo od volje naših vlada da sprovode reforme”, kazao je Ćerimagić.
Milan Antonijević je kazao da je otrežnjujuće za zemlje regiona da uvide “koliko smo mali, kako po broju stanovnika, tako i po ekonomskoj snazi”.
“Tu leži i dio odgovora na vaše pitanje, EU je uvijek spremna. Ne treba zanemariti da dodajemo dosta istorije EU i zaokružujemo ujedinjavanje, tako da nam je to mali vjetar u leđa”, rekao je Antonijević.
On je ocijenio da Evropa može ponovo pokazati svoju solidarnost, koju je iskazala prema nekadašnjem istočnom bloku početkom devedesetih:
“Tako bih i formulisao poruke ka svim evropskim državama, ali u koferu prilikom predstavljanja našeg regiona, mora biti mnogo podataka o prihvatanju vrijednosti i snažnim institucijama”.
Antonijević je rekao da sve procese EU integracija treba staviti i u kontekst rata i agresije Rusije na Ukrajinu i to dodatno unosi spremnost u EU da da odgovore na velike krize u ovom dijelu sveta.
Crna Gora i Srbija imaju startnu prednost, BIH i Sjeverna Makedonija imaju dodatne izazove
Govoreći i o poziciji ostalih zemalja regiona koje žele u EU - Srbije, BIH i Sjeverne Makedonije, Ćerimagić navodi da trenutno sve zemlje u regionu, zajedno sa Ukrajinom i Moldavijom, podsjećaju na putnike u autobusu koji nema točkove, i koji se niti kreće niti ima cilj, ali u kome se putnici bore ko će sjedjeti u kojem redu.
“Za sada je među putnicima Crna Gora najbliža vratima, ali još uvijek daleko, a i da je bliže nema gdje da izađe. Zbog onih putnika koji su iza nje, ali i nje same, odluka EU u vezi sa budućnošću pregovora o članstvu u EU sa Crnom Gorom je najvažniji test vjerodostojnosti EU u regiji.”
On navodi da bi spoznaja da bi, na primjer, građani i privreda Crne Gore za najduže četiri godine mogli uživati sve pogodnosti članstva u EU, kao punopravna članica EU ili njenog jedinstvenog tržišta, sa ili bez spremnosti EU na proširenje, ali uz dobru volju i naporan rad na reformama Podgorice, imala ogroman i pozitivan uticaj na situaciju u drugim zemljama regiona.
Milan Antonijević naglašava da se od zvaničnog Brisela mora dobiti mnogo detalja i pojašnjenja.
“Jasno je da Crna Gora i Srbija imaju startnu prednost, a moramo biti svjesni da BIH i Sjeverna Makedonija imaju svoje dodatne izazove, što na unutrašnjem planu i u samodovoljnim političarima, što u susjedima koji imaju svoje interese koji se kose sa ulaskom tih zemalja u EU”.
On je rekao da će se tu pozitivno gledati i na podršku koju zemlje Zapadnog Balkana daju svojim komšijama da ubrzaju reforme:
“Nadam se da ćemo u svakoj poruci naših Vlada vidjeti tu solidarnost”.
Bonus video:
