Ne treba radi tzv. stabilnosti podržavati partiju koja je tokom 30 godina nanosila veliku štetu državi i njenim građanima i čije su se vlade samo pretvarale da su posvećene putu ka Evropi, ocijenio je bivši njemački ambasador u Crnoj Gori Peter Plate.
Plate je ambasador u Podgorici bio u periodu od 2008. do 2011., a u Crnu Goru je došao ovog mjeseca nakon 12 godina, na odmor kao penzionisani diplomata.
On je u intervjuu “Vijestima” rekao da mu je Crna Gora nedostajala, ali da je došao tek sada kako bi uživao u njenoj novoj političkoj slobodi.
Poručuje da novim političkim snagama treba dati šansu, jer se ne može autokratski sistem promijeniti preko noći.
Plate ne vjeruje da će, kada su u pitanju evropske integracije, EU ponoviti svoj popustljivi pristup iz 2007. godine i smatra da Crna Gora treba iskreno da komunicira i pregovara sa Evropom kako da najbolje nadoknadi izgubljeno vrijeme pod vlašću DPS-a.
Razočaran je zbog stanja u ulcinjskoj Solani i što je u Crnoj Gori još niska svijest o ekološkim pitanjima.
Tokom Vaše oproštajne posjete kao njemačkog ambasadora premijeru Igoru Lukšiću 2011. godine, rekli ste da ćete se vratiti u Crnu Goru kao turista. Zašto ste čekali 12 godina da dođete ovdje na odmor?
Možete zamisliti koliko mi je Crna Gora nedostajala, ali odlučio sam da dođem tek sada kako bih uživao u novoj političkoj slobodi u Crnoj Gori: Gospodin (Milo) Đukanović više nije predsjednik Crne Gore i Demokratska partija socijalista (DPS) više nema većinu u parlamentu. Na političkoj sceni su se pojavile nove snage i partije. Tu sam da se upoznam sa ovim novim dešavanjima.
Diplomate širom svijeta obično su vrlo škrte na riječima u javnosti, ali Vi ste govorili više od drugih o tome šta se dešava. Šta je najvažnije za građane Crne Gore što ste željeli da kažete kao tadašnji ambasador - ali to niste učinili iz nekog razloga - što možete reći sada kao penzionisani diplomata?
Pa, ako se dobro sjećam, nema mnogo toga što nisam rekao. Naprotiv, bio sam prilično otvoren jer sam želio da pomognem državi. S jedne strane, vidio sam Vladu DPS-a kako se samo pretvara da je angažovana na putu prema Evropi, a s druge strane, osjećao sam potrebu da podržim mnoge posvećene mlade ljude koji rade u nevladinim organizacijama ili opozicionim strankama, a koji su bili istinski uvjereni da budućnost njihove zemlje leži u članstvu u Evropskoj uniji sa njenim vrijednostima demokratije, ljudskih prava, slobode medija i odgovornosti za svoje postupke.
Pretpostavljam da ste razgovarali s mnogo ljudi ovdje tokom odmora, svojim prijateljima, političarima, znam da ste se sastali s gospodinom Peterom Feltenom, sadašnjim njemačkim ambasadorom u Crnoj Gori, itd. Kakav je Vaš utisak o tome šta se promijenilo u Crnoj Gori? Zašto?
Da, primijetio sam prilične promjene kod ljudi. Čini se da su sada mnogo opušteniji nego prije jedne decenije, kao da su sada oslobođeni teškog tereta. Kada sam se sada sastajao sa svojim prijateljima ili aktivistima nevladinih organizacija, nisu isključivali svoje mobilne telefone ili vadili baterije. Dašak demokratije sad je u vazduhu, iako su neki od njih i dalje zabrinuti zbog teškoća u formiranju nove vlade.
Predložio bih da pružite šansu novim političkim snagama i budete strpljivi i sačekate da nauče svoj posao. Ne možete promijeniti autokratski sistem preko noći, niti se možete ponašati nedemokratski...
Vaš mandat kao njemačkog ambasadora obuhvatao je i gospodina Đukanovića i gospodina Lukšića kao premijere, obojicu iz DPS-a? Da li je bilo razlika između njih kao premijera, i ako jeste, koje su bile?
Smjernice koje sam dobio od svoje vlade bile su da pratim i podržavam Vladu Crne Gore u procesu evropske i euroatlantske integracije. Ono što sam uskoro otkrio nakon svog dolaska ovdje bila je neka vrsta dvostrukog govora (govor dvostrukog značenja). Posebno predsjednik i njegov “sjenka” ministar spoljnih poslova (Milan Roćen), zajedno s čelnicima DPS-a, javno su podržavali evropsku i euroatlantsku integraciju. Međutim, u stvarnosti, posebno kada je riječ o evropskoj integraciji, različite forme tehničke i kapacitetske pomoći koje su EU, Njemačka i druge zemlje nudile za pripremu puta ka EU nisu bile pravilno korišćene. Na primjer, sjećam se dobro kurseva koje su nudile različite njemačke agencije, na koje su dolazile “lutke za izlog”, ljudi koji nisu imali veze sa predmetom kursa i koji su bili nominovani samo kako bi Vlada dobila još jedan štrik na putu ka Evropi. Kako su se uplašili kada sam otkrio ovu šemu nakon što sam najavio test na kraju kursa!
Sjećam se brojnih iskrenih razgovora s gospodinom Lukšićem. Više puta sam pomislio da je gospodin Lukšić, nažalost, izabrao članstvo u pogrešnoj partiji. Njegova smjena sa mjesta premijera me nije iznenadila.
Dok ste boravili u Crnoj Gori 2011. godine, rekli ste da je tada vladavina prava u Crnoj Gori bila samo mrtvo slovo na papiru. Zašto je to bilo tako, zašto se prave reforme nisu brže ostvarile - da li je to bilo zbog čuvene izreke “znamo da oni znaju da mi znamo da nam lažu”? Čija je to krivica? Zašto?
Razlozi za to dobro su poznati ljudima u Crnoj Gori. Za funkcionalnu vladavinu prava, ne samo na papiru, veoma je jednostavno: potrebno je imati nezavisno i efikasno pravosuđe, nezavisno i efikasno državno tužilaštvo i nezavisnu i efikasnu policiju. Dok god dozvoljavate da osobe koje su postavili bivši lideri DPS-a upravljaju ovim institucijama, reforme neće biti sprovedene i stvarna vladavina prava neće se ostvariti.
Ovo je pitanje iz vašeg intervjua za “Vijesti” iz 2011. godine: “Vi ste jedan od najžešćih kritičara pravosudnog sistema u Crnoj Gori. Predsjednica Vrhovnog suda Vesna Medenica izjavila je da je vaša kritika neosnovana... Da li smatrate da su sudstvo i tužilaštvo nezavisni?” Možete li, molim Vas, odgovoriti na isto pitanje u vezi sa trenutnim sudstvom i tužilaštvom?
Ne mislim da bi gospođa Medenica bila u Spužu pola godine pod političkim sistemom prije 2020. godine. Uvjeren sam da Europol ima dovoljno dokaza o tome kako su se organizovani kriminal i mafija infiltrirali u institucije, a te dokaze bi mogli obezbijediti na vrijeme nakon promjene i istinske reforme u pravosudnom sistemu.
Crna Gora sada ima tehničku Vladu već 17 mjeseci, Skupština ne može da funkcioniše četiri mjeseca nakon izbora, najviši položaji u pravosudnom sistemu su u v. d. stanju već godinama. DPS nije više u vladi već tri godine. Zašto je to tako?
Prvo, preporučio bih da se ne osvrćete unazad i ne podržavate radi tzv. stabilnosti stranku koja je tokom 30 godina nanosila veliku štetu zemlji i njenim građanima. Predložio bih da pružite šansu novim političkim snagama i budete strpljivi i sačekate da nauče svoj posao. Ne možete promijeniti autokratski sistem preko noći, niti se možete ponašati nedemokratski. Morate proći kroz redovne procedure kako biste zamijenili sve te ljude koje su bivši lideri postavili da podrže autokratski sistem i spriječe njihovo gonjenje za zloupotrebe položaja. Možda bi EU i njene članice mogle više da pomognu novim demokratskim snagama kako da se nose sa ovom osjetljivom transformacijom.
Da li Crna Gora može postati prva naredna članica EU? Zašto? Šta treba da uradi?
Ne treba vjerovati da smo “mali i lijepi i dovoljno dugo smo čekali kao kandidat, EU će nas prihvatiti takve kakvi jesmo.” Takođe ne vjerujem da ima mjesta za argument koji sam nekoliko puta čuo ovdje: “Crna Gora je zanemarljiva veličina za EU i skliznuće u Evropu u sljedećem krugu pristupanja”.
Naprotiv, Crna Gora bi trebalo da komunicira i pregovara sa EU na iskren i otvoren način o tome kako da najbolje nadoknadi izgubljeno vrijeme pod vlašću DPS-a kako bi dostigla standarde EU - i da sprovede te reforme!
Na taj način, Crna Gora će biti u “pol poziciji” da postane prva sljedeća članica EU. Sljedeća crnogorska vlada treba dobro da bude svjesna da je posljednji krug pristupanja zemalja Jugoistočne Evrope obavljen uz istočno-zapadno strateško razmišljanje, iako nekoliko ovih zemalja nije bilo spremno. Do danas se te zemlje bore da dostignu te standarde, a znatan broj članica EU postao je nestrpljiv i kritičniji. Međunarodna situacija je danas potpuno drugačija. Ne vjerujem da će EU ponoviti svoj popustljivi pristup iz 2007. godine.
“Fudbal-gejt” i Roćenova osveta
Gospodin Roćen je bio ministar spoljnih poslova, kakva je bila saradnja između vas dvojice? Bili ste oštro napadani od njemu bliskih medija, na primjer zbog toga što ste bili s bugarskim zvaničnicima, koji su vam dali karte, na fudbalskoj utakmici između Crne Gore i Bugarske u Podgorici. Kako danas gledate na te napade?
Danas sam zahvalan na vašem pitanju u vezi fudbalskog incidenta i srećan sam što mogu objasniti šta se zapravo dogodilo. U Ministarstvu spoljnih poslova imamo politiku da ne reagujemo javno u slučajevima kada je ambasador doveden u tešku situaciju, čak i ako je potpuno nevin. Ono što se dogodilo možete nazvati Roćenovom osvetom. Radio sam besprekorno u zemlji gotovo tri godine, osim što sam kritikovao Vladu DPS-a. Nisam popustio pred ponuđenim iskušenjima ambasadorima. Ono što bih 12 godina kasnije nazvao “Fudbalskim skandalom (Football Gate)” u stvarnosti je bila nemogućnost da nabavim jednu kartu za moju ambasadu za tu utakmicu. Ni naš vozač nije mogao da kupi kartu prvog dana prodaje na stadionu, ni gradonačelnik Podgorice kome smo se obratili nije bio od pomoći, niti Fudbalski savez Crne Gore. Možete zamisliti koliko sam bio srećan kada mi je dva dana prije utakmice bugarska ambasadorka, koja nije marila za fudbal i radije je išla na planinarenje, ponudila svoju kartu. Ono što nisam znao bilo je da to nije bila VIP karta, već karta za sjedište u bugarskom bloku. U svoju odbranu mogu reći da nisam bio jedini diplomata, i drugi članovi ambasada, čak i EU predstavništva, bili su u istom bloku. Ali gospodin Roćen je vidio samo mene. I nije želio da primijeti da nisam imao ništa što bi označavalo da sam navijao za Bugarsku. Nisam nosio šal, nisam mahao zastavom, nisam skakao kad bi Bugarska postigla gol. Gospodin Roćen je bio očajan da zadovolji svoju žeđ za osvetom i instrumentalizovao je svoje medije.
Nova vlada da ozbiljno shvati ekološke obaveze
Šta se nije promijenilo u Crnoj Gori? Zašto?
Ono što se očigledno nije promijenilo jeste niska svijest o ekološkim pitanjima. Crna Gora, kao prva zemlja koja se proglasila ekološkom državom u Ustavu, i dalje besplatno dijeli plastične kese! Za vrijeme mog boravka ovdje, fotografisao sam zimi drveća na čijim granama su umjesto lišća visile plastične kese! I ove kese takođe završavaju u vodi i nanose štetu podvodnom svijetu. Štaviše, danas u prodavnici morate platiti ako želite papirnu kesu. To je svijet okrenut naopako! Drago mi je čuti da je Vlada nedavno uputila parlamentu zakon kako bi zabranila plastične kese.
Takođe sam iznenađen što vidim toliko automobila na ulicama. Podgorica, Ulcinj i drugi primorski gradovi puni su automobila čak i tokom ove kasne turističke sezone. Jedva sam vidio bicikliste, čak ni u Podgorici, iako je to ravan teren. Ljudi više vole da voze svoje automobile, zaglave se u saobraćajnim gužvama i beskrajno kruže oko bloka u potrazi za parking mjestom.
Putujući sada kao turista kroz Crnu Goru, čini mi se da javni prevoz gotovo da ne postoji. Osim veza između Podgorice, Budve i Kotora, prilično je teško ići na jednodnevne izlete, na primjer do i od nacionalnih parkova ili iz manjih primorskih gradova poput Petrovca do Podgorice. Postoji samo jedan direktni autobus kasno popodne, i to samo u jednom smjeru! Ako putujete iz Petrovca za Herceg Novi, morate mijenjati autobuse u Budvi. Morate pažljivo planirati svoje prevoz i ustajati rano!
Apelovao bih na sljedeću vladu da ozbiljno shvati ekološke obaveze iz svog Ustava. Klimatske promjene su takođe stigle u Crnu Goru! Naravno, uživao sam u lijepom vremenu i toplom moru u oktobru. Svi danas imamo koristi od ovog fenomena, ali šta je s budućim generacijama? Ne možete očekivati da ljudi promijene svoje navike i doprinesu borbi protiv klimatskih promjena, osim ako ih ne motivišete.
Sljedeća vlada trebalo bi da implementira održiva rješenja za saobraćaj, kao što je efikasan sistem javnog prevoza s međumodalnim vezama i obezbijedi infrastrukturu poput sigurnih staza za bicikle. Bicikli ne zagađuju!
Na kraju, riječ o ekologiji: Posjetio sam Solanu Ulcinj kako bih vidio dosadašnji napredak u zaštiti ovog jedinstvenog biodiverziteta, i moram izraziti duboko razočaranje što još mnogo pravnih pitanja treba riješiti tamo.
Bonus video:
