U geopolitici, veličina je ponekad bitna na "obrnut" način.
Tako razmišlja i novi premijer Crne Gore Milojko Spajić, koji je u ponedjeljak posjetio Brisel sa zadatkom da ubijedi zvaničnike Evropske unije da njegova (mala) zemlja zaslužuje 28. mjesto za stolom — upravo ono koje je napustio mnogo veći bivši član, Velika Britanija, piše Politiko.
Taj portal piše da je Spajić, 36-godišnji eurofil koji je do prije tri godine bio politički autsajder, a on je kazao da bi njegova zemlja od samo 620.000 ljudi poslužila kao savršena laka pobjeda za EU u trenutku kada očajnički treba da dokaže da evropski projekat - i njegova sposobnost geografskog rasta - još uvijek funkcioniše.
"Želimo da budemo dio Evrope u svim oblicima", rekao je on u intervjuu za Politiko.
"Biće to snažna poruka cijelom regionu da je Crna Gora 'voće na niskim granama'... laka meta za EU", kaže Spajić.
Crna Gora je među pet zemalja kandidata za članstvo u EU na Zapadnom Balkanu, pored Albanije, Bosne i Hercegovine, Sjeverne Makedonije i Srbije. Kosovo, koje nije univerzalno priznato kao punopravna suverena nacija od strane svih članica EU, ostaje „potencijalni kandidat“.
Pored Crne Gore, dvije druge države koje su prednjačile među balkanskim zemljama u generalno dugotrajnom procesu pridruživanja EU, Albanija i Sjeverna Makedonija, imaju više od 2 miliona stanovnika.
Izvan Zapadnog Balkana, Ukrajina, Gruzija i Moldavija su takođe zemlje kandidati za EU. I Turska nominalno ostaje na toj listi. Širom zapadnoevropskih zemalja, došlo je do izbornog pomjeranja ka ksenofobičnim i evroskeptičnim strankama krajnje desnice.
Zaista, pristalice Bregzita su uspjele 2016, djelimično zahvaljujući zastrašivanju zbog priliva građana iz Turske - uprkos maloj vjerovatnoći da će se ona pridružiti EU u doglednoj budućnosti.
Zbog čega je mala veličina Crne Gore plus, smatra Spajić. "Nikome ne predstavlja veliki teret da bude dio kluba."
Podstaknuta obnovljenim strahom od rastućeg ruskog uticaja u njenom dvorištu nakon invazije na Ukrajinu, EU pojačava napore da krene ka proširenoj uniji, a predsjednik Evropskog savjeta Šarl Mišel zalaže se za vremenski okvir do 2030. godine.
Spajić, koji je obećao da će "preći cilj" do 2028, svoj optimizam pripisuje i skoro sedmogodišnjem članstvu Crne Gore u NATO, kao i odsustvu tenzija u regionu koji je prije jednog vijeka bio poznat kao "bure baruta" Evrope.
"Nemamo nikakvih problema sa našim susjedima“, rekao je on. To uključuje i Srbiju, koja je, kako navodi Politiko, u postsovjetsko vrijeme do 2006. bila dio jedne države sa Crnom Gorom.
"Sa Srbijom imamo odličan ekonomski odnos. ... Trgovina je veoma velika“, naglasio je Spajić.
"Crna Gora može biti neka vrsta poštenog posrednika i može pomoći da se premoste nedostajuće veze sa različitim etničkim grupama“, dodao je on, obećavajući da njegova zemlja može biti „veoma, veoma, veoma produktivna“ u „rješavanju nekih od ovih pitanja koja nas muče decenijama.”
Ipak, EU je imala rezerve prema putu Crne Gore - barem prije nego što je Spajićev centristički Pokret Evropa sad pobijedio na izborima u oktobru.
U prošlogodišnjem izvještaju komiteta Evropskog parlamenta za spoljne poslove upozorava se na „neuspjeh zemlje da izgradi konsenzus o pitanjima od nacionalnog interesa i nedostatak međustranačkog dijaloga, koji su odložili napredak u reformama vezanim za EU i gurnuli Crnu Goru u duboke političke i institucionalne krize“.
Napominjući da je „vladavina prava bila veliki izazov za nas u prošlosti“, Spajić je istakao svoje reforme i politiku od dolaska na vlast, uključujući i završetak nacionalnog popisa - osjetljivo etničko pitanje u Crnoj Gori - kao i popunjavanje mjesta u Sudskom savjet, nezavisnom tijelu nadležnom za imenovanje sudija, poslije 10 godina pauze.
Bonus video:
