Ako je jedini presudni argument prilikom izbora diplomata da proruski kandidat ide u Rusiju, prosrpski u Srbiju a proalbanski u Albaniju i slično, onda se postavlja pitanje koju će oni politiku da slijede - interese Crne Gore, interese domaćina ili svoja osjećanja prema narodu i zemlji prijema.
To je “Vijestima” kazao profesor međunarodnih odnosa na Univerzitetu u Bostonu i bivši ambasador Crne Gore, Vesko Garčević, komentarišući praksu da se, na primjer, u Srbiju šalje “prosrpski” ambasador, u Rusiju “proruski”, a u Albaniju “proalbanski”.
“Vijesti” su nedavno objavile da su između partija na vlasti počeli razgovori o popunjavanju diplomatske mreže s političke kvote. Politički će biti postavljeno 12 diplomata, od kojih će Nova srpska demokratija (NSD) i Demokratska narodna partija (DNP) predložiti četiri. Dvije stranke dogovorile su se da NSD-u pripadnu mjesta u Pekingu, Atini i Beogradu, a DNP-u u Moskvi. Pokret Evropa sad predložiće, između ostalog, ambasadora u SAD, a Demokrate u Sloveniji. Dvije albanske koalicije navodno su zainteresovane za pozicije u Prištini i Tirani.
Kritičari optužuju NSD i DNP da su proruski i prosrpski orijentisani, dok iz tih stranaka tvrde da Crnom Gorom upravljaju zapadni ambasadori.
Iz ministarstva vanjskih poslova nisu željeli ništa da komentarišu o kandidatima za ambasadore dok “eventualni kandidati” ne dobiju agreman - saglasnost države u koju ih šalje Crna Gora. “Imena i destinacije su tajna... Ministarstvo neće učestvovati u etiketiranju nekoga kao pro-bilo šta”, rečeno je nezvanično “Vijestima” iz MVP-a. Ministar Filip Ivanović navodno svojim sagovornicima na tu temu govori da kandidati za ambasadore iz “političke kvote” uopšte neće biti “radikalni” kakav je stvoren utisak u javnosti, rekao je sagovornik upoznat sa tim razgovorima.
Garčević je kazao da je ovakva praksa slanja ambasadora postojala i ranije, ali da mu se čini da je to sada postala zakonitost.
Tokom vlasti Demokratske partije socijalista (DPS) nekadašnji ministar za manjinska prava Ferhat Dinoša je, na primjer, bio ambasador Crne Gore u Albaniji, a bio je i prvi ambasador Crne Gore na Kosovu.
Posljednjih nešto više od dvije godine Crna Gora nije imala imenovanja diplomata, a to bi trebalo uskoro da se promijeni, s obzirom na to da bi danas trebalo da se održe konsultacije predstavnika Vlade sa predsjednikom države Jakovom Milatovićem oko imenovanja nedostajućih ambasadora.
“Vijesti” saznaju da je predviđeno da se Milatović upozna sa predlogom liste kandidata za ambasadora sjutra, ali da se konsultacije neće tada završiti. Jedan od izvora je rekao da će sjutra, pored ministra vanjskih poslova Filipa Ivanovića, na konsultacijama sa šefom države učestvovati i premijer Milojko Spajić, kao i vjerovatno još ljudi.
Saradnik na programima u Centru za građansko obrazovanje (CGO) Nikola Mirković je kazao “Vijestima” da, benigno gledano, izbor ambasadora u skladu sa nacionalnim i regionalnim kontekstom, ima smisla u kontekstu lakšeg prilagođavanja kulturi, jeziku, a radi uspostavljanja boljih odnosa.
“No, to nije dobra diplomatska praksa jer se upravo različitim razmještajem osigurava da partijski i partikularni interesi u što manjoj mogućnoj mjeri utiču na javni interes reprezentacije države. Zato je odgovornost Vlade, ali i predsjednika, da osiguraju da formiranje diplomatske mreže bude pažljivo sprovedeno uz izbjegavanje bilo kakvih sukoba interesa”, istakao je Mirković.
On je naglasio da je odgovornost i na partijama da njihova kadrovanja budu na visokom nivou, od kredibiliteta i kvaliteta, a njihov rad ne bude podređen partijskim interesima: “Ali vjerujem da niko u Crnoj Gori ne očekuje taj izraz odgovornosti od političkih partija”.
Zakon o vanjskim poslovima omogućava da trideset odsto ambasadora mogu biti nekarijerne diplomate. Na te pozicije su do sada često imenovani predstavnici političkih partija.
Mirković je naglasio da Crna Gora već predugo ima razorenu diplomatsku mrežu, te da je 75 odsto ambasadorskih pozicija upražnjeno, uključujuči i neke važne pozicije pri najvažnijim međunarodnim organizacijama, poput NATO-a:
“Dodatno, treba imati u vidu da mi nismo velika država koja ima kapacitet da razvije razgranatu diplomatsku mrežu. Znači, od onog što je realno minimum, 75 odsto je nefunkcionalno na ozbiljnom nivou, odnosno mi kao država nestajemo na diplomatskom radaru”.
On podsjeća da to traje još od perioda 42. Vlade Zdravka Krivokapića, naprasnim povlačenjem ambasadora bez ranije utvrđenih mehanizama njihove zamjene, zatim odbijanjem predsjednika države Mila Đukanovića da potpiše neka od razrješenja i imenovanja, ali i odbijanjem nekih ambasadora da napuste pozicije. To je, kako navodi, sve prilično narušilo diplomatski ugled države, jer su se unutrašnje turbulencije prenijele tamo gdje im nije bilo mjesto.
Mirković je naglasio da je na 44. Vladi odgovornost da sanira štetu u mjeri mogućeg, a to između ostalog, podrazumijeva uspostavljanje jasne, ugledne i kvalitetne diplomatske mreže.
On je istakao da će prema Pravilniku o unutrašnjoj organizaciji i sistematizaciji Ministarstva vanjskih poslova, koji je objavila Vlada, Crna Gora imati 30 ambasada, šest misija i četiri konzularna predstavništva u kojima će po političkom ključu trećina ambasadora biti imenovana iz političkih partija, dok će ostale diplomatske predstavnike činiti karijerne diplomate.
“Dakle, dio ambasadorskih mjesta jeste i dio plijena, po tzv. dubini, koju parlamentarna većina dijeli. Kako možemo čuti neke najave i želje činilaca parlamentarne većine, partijama iz koalicije Za budućnost Crne Gore trebalo bi da pripadnu četiri ambasadorska mjesta, Demokratama jedno i koaliciji albanskih partija dva”, kazao je Mirković.
On je naglasio da je shodno trenutnoj situaciji, u kojoj su izvan izvršne vlasti, evidentno da najviše pozicija dobijaju partije koalicije ZBCG.
“Ipak, uzimajući u obzir da je najavljena brža rekonstrukcija Vlade kojom će postati i dio izvršne vlasti, njihova pozicija bi bila prilično jaka”, naglasio je Mirković.
Prema dokumentu o stanju u Ministarstvu vanjskih poslova, ambasadore ima sedam od 30 ambasada, a od šest stalnih misija pri međunarodnim organizacijama šefove imaju četiri.
Garčević je naglasio da Bečka konvencija daje pravo državama da same izaberu ko će ih predstavljati u inostranstvu, uz saglasnost zemlje domaćina, ali profil kandidata govori o zemlji koja ga šalje.
“Potrebno je da diplomata poznaje dobro zemlju domaćina, njenu istoriju, politički sistem, a poželjno je i da govori jezik zemlje prijema. Ipak, najvažnije od svega je da bude profesionalac i sprovodi politiku svoje države a ne da slijedi interese države prijema”, kazao je Garčević.
On je rekao da je jedan takav primjer iz istorije, na primjer, imenovanje prvog američkog ambasadora u SSSR-u 1933. Džordža Kenana, koji je bio odličan poznavalac ruske istorije i kulture, govorio je ruski, ali je bio profesionalac i bio je ideološki na suprotnoj strani od SSSR-a.
Nikola Mirković je ocijenio da mnogo toga što je kod nas praksa, nije svojstveno uređenim državama, pa ni način kadrovanja u diplomatiji.
“Ostaje da se nadamo da će Crna Gora, pored trećine ambasadora koju biraju partije, prilikom izbora karijernih diplomata voditi računa da to budu zaista oni koji su to zaslužili po obrazovnim referencama, iskustvu, kredibilitetu i diplomatskim vještinama, jer bi sve ostalo bilo pogrešno i nanosilo štetu”, kazao je Mirković.
On napominje da to uključuje i da se provjeri način napredovanja karijernih diplomata, navodeći da oni samo jednom u karijeri mogu vanredno napredovati, “što znači da sva dodatna napredovanja takve diplomate takođe stavljaju u poziciju da se sumnja da su partijski igrači određene strukture”.
“O takvim se stvarima jako vodi računa u diplomatiji i cijene se oni koji se svojim radom i znanjem penju redom stepenicama, a ne oni koji ih preskaču uz tuđu pomoć. Crna Gora je u svojim misijama u prošlosti imala izuzetnih diplomata, i diplomatska kultura u Crnoj Gori tradicionalno postoji, a prije svih na šefu diplomatije i Vladi kao predlagačima je odgovornost da to opravdaju, unaprijede i poprave štetu nastalu u prethodnom periodu”, istakao je Mirković.
Diplomatska mreža je moćno političko oružje
Mirković je kazao da je logično da partije pretenduju na ambasadorske pozicije u zemljama od njima politički vitalnog značaja. Diplomatska mreža je, navodi, moćno političko oružje koju čine i kontakti, uticaji, informacije i ne čudi da partije žele određene centre kao svoja uporišta.
“U skladu sa tim želje poput Beograda, Moskve, Pekinga i Atine ocrtavaju jasnu interesnu liniju partija oko ZBCG, što bi činilo jednu pravu malu snažnu diplomatsku mrežu, jasno politički profilisanu. S druge strane, očekivano, Albanski forum i Albanska alijansa ciljaju na Prištinu i Tiranu”, kazao je Mirković.
Crnogorski interesi ne mogu biti dio stranačkih dogovora
“Još značajnije je pitanje na osnovu kojih kriterijuma se vrši selekcija kandidata i da li je ‘profesionalno zastupanje crnogorskih interesa’ bio ključni faktor prilikom izbora. Konačno, to nas dovodi do pitanja kako su definisani crnogorski interesi i da li su uopšte definisani na ozbiljan način”, ocijenio je Garčević.
Crnogorski interesi ne mogu biti dio stranačkih dogovora i koalicijskih kalkulacija, rekao je Garčević.
“Iskreno, izuzev popularne priče o EU članstvu, ja ne znam tačno koji su naši regionalni interesi, kakav je naš stav prema saveznicima u NATO-u, kakav je odnos prema Kini i slično. Ako nema definisanih interesa, onda je sve dozvoljeno i proizvod je imporvizacije pojedinaca”, istakao je Garčević.
Bonus video:
