Sva otvorena pitanja između Crne Gore i Hrvatske su jednako prioritetna i idealno bi bilo da se sva neriješena pitanja odmah počnu i rješavati, rekla je posebna savjetnica hrvatskog ministra vanjskih poslova Vanda Babić Galić.
Smatra da je promjena vlasti "mentalno" promijenila poziciju Hrvata u Crnoj Gori, da "okruženje podsjeća na 1991" i da svakodnevne poruke "ne samo da plaše hrvatsku zajednicu, već i crnogorsku, koja se pokušava izbrisati velikom gumicom".
Ona je u intervjuu za "Slobodnu Dalmaciju", između ostalog, rekla da će Hrvatska svojim međunarodnim ugledom i iskustvom učiniti sve kako bi Crna Gora postala dio evropske porodice, gdje i pripada.
Kaže i da je Crna Gora "najveća državna velikosrpska žrtva", jer je "nasilnom aneksijom ukinuta kao država koja je tada bila kraljevina". Ističe da tekst na spomen-ploči u Morinju u svakoj riječi "ocrtava suočavanje Crne Gore s onim mračnim danima i jasno ukazuje čiji je to projekat ili 'svet' iz kojeg se, nažalost, Crna Gora još nije izvukla".
"Hrvatska od crnogorskog osamostaljenja 2006. godine do danas svesrdno podržava Crnu Goru u evroatlantskim integracijama. Možda je potrebno istaći kako se svaki bilateralni korak dogovara i on je najčešće dobro promišljeni i usuglašen potez. Scenario koji je priređen uoči dolaska potpredsjednika Vlade RH i ministra odbrane Ivana Anušića te ministra vanjskih i evropskih poslova Gordana Grlića Radmana rezultirao je jasnom porukom Hrvatske vlade. Crnogorska država je vrlo mlada, ali je njena diplomatija iskusna i vjerujem da će sljedeću priliku za bilateralni susret s potpredsjednikom Vlade iskoristiti na konstruktivniji način", rekla je Vanda Babić Galić.
"Ovdje bih radije postavila pitanje zašto je ministar Krapović tako reagovao i još se dodatno vezao izjavom na zvaničnim stranicama Vlade Crne Gore, kako ne prihvata pregovore oko školskog broda 'Jadran' '… jer prihvatanje pregovora znači prihvatanje mogućnosti da ‘Jadran’ ne bude crnogorski …'. Mislim da ovome ne treba komentar! Da podsjetim, potpredsjednik Vlade i ministar odbrane Ivan Anušić bio je izaslanik premijera na Danu hrvatskog naroda, a ministar vanjskih i evropskih poslova Gordan Grlić Radman održao je zakazane sastanke s predstavnicima opštinskih vlasti Kotora i Tivta te s ministrom vanjskih poslova Crne Gore Filipom Ivanovićem, koji su bili vrlo konstruktivni i obećavajući. Tako smo s jedne strane imali jasnu poruku Crnoj Gori kada je riječ o našim otvorenim i neriješenim pitanjima, a s druge pokazali važnost koju za nas ima autohtona hrvatska zajednica koja se u najvećem broju nalazi u Boki", dodala je.
SD: Admiral Dragan Samardžić prvi je u Crnoj Gori pozvao na oprez i ukazao na potrebu da se hrvatski pozivi na razgovor shvate ozbiljno. Štaviše, rekao je da je crnogorska argumentacija u slučaju školskog broda “Jadran” opasna i pogrešna. Je li to neki novi zaokret u odnosima?
Babić Galić: Admiralu Samardžiću treba zahvaliti što nije ćutao i što je ukazao na neke važne činjenice. On je svojim nastupom osvijestio značajan dio crnogorske javnosti. Rekao je naglas neke činjenice koje mi godinama pokušavamo objasniti. No, zaokret u odnosima nove crnogorske vlasti prema Republici Hrvatskoj najavili su ministar Krapović i većina crnogorskih čelnika aktuelne vlasti koji su jedinstveno stali u njegovu odbranu. Admiral Samardžić, pak, učinio je mogućim zaokret bivše crnogorske političke nomenklature, koja je sada u opoziciji i koja trenutno nema moć odluke. Ostaje žaljenje, no i pitanje zašto vladajuća struktura kojoj je admiral pripadao nije u više od 20 godina riješila sva otvorena pitanja s Hrvatskom. Sadašnja crnogorska vlast ima gomilu “kostura u ormaru” na kojem piše naše ime. Sklona sam vjerovati da će ih početi sistemski i razumski rješavati.
Admiral Samardžić je svojim nastupom napravio ozbiljnu pukotinu na brani dosadašnje crnogorske odbrane o njihovu legitimnom pravu na prisvajanje protivpravno otete imovine s teritorije i akvatorijuma Republike Hrvatske. Po razdvajanju Srbije i Crne Gore donesena je legislativa kojom je ozakonjeno daljnje raspolaganje tuđom protivpravno otetom vojnom imovinom. Admiral Samardžić u svom javnom istupu ističe kako “… Crna Gora nije ‘otela’ ili ‘ukrala’ bilo koji brod iz Hrvatske, već je zakonski postala vlasnik vojne imovine bivše SFRJ, na osnovi Ustavne povelje Državne zajednice SiCG, kojom je precizirano da je imovina SRJ na teritoriju država članica imovina država članica po teritorijalnom principu”. Ovakav stav 2008. iznio je i crnogorski ambasador u RH. Iz bogate hemeroteke Savjeta za sukcesiju vojne imovine izdvojila bih odgovor kapetana bojnog broda u penziji Stjepana Bernadića, inače granskog koordinatora za sukcesiju JRMa koji se javno pita zašto “… princip ‘teritorijalne zatečenosti’ vrijedi jedino za Srbiju i Crnu Goru i podjelu vojne imovine između te dvije države, a ne vrijedi i za odnose tih dviju država prema drugim državama nasljednicama. Konkretno, ispada da su se Srbija i Crna Gora prvo domogle bogatog ratnog plijena, kao rezultata nemilosrdne pljačke ostalih država nasljednica, pa su potom uvele međunarodno valjane ‘principe’ podjele istoga, važno se danas pozivajući na njih. Bilo bi vrlo interesantno kada bi njegova ekselencija, urbi et orbi, obrazložila zašto ‘princip teritorijalne zatečenosti’ vrijedi tek od trenutka kada je gotovo sva pokretna imovina JNA sigurno prebačena na teritoriju Srbije i Crne Gore, ali ne i prije toga”.
SD: Hrvatska svoje argumente javno nije iznosila; o tome su se oglašavali jedino novinari. Zašto?
Babić Galić: Zašto bismo? Crnogorska strana do sada nije uputila niti jedan relevantan argument radi kojeg bismo trebali izvlačiti bilo koji od elaborata koje su, za svog života, napravili: profesor emeritus Vladimir Đuro Degan (bio je vodeći ekspert za sukcesijsko pravo na prostoru bivše države), ili prof. dr. sc. Kažimir Pribilović, kapetan bojnog broda u miru - legenda splitske Lore, jedini istoričar na ovim prostorima koji je izučio sve do tada poznato arhivsko gradivo o š/b “Jadran” te o njemu napisao knjigu povodom 50. godišnjice broda - ili akademik Davorin Rudolf, vodeći ekspert za međunarodno pomorsko pravo.
Hrvatska je puno puta do sada, što direktnim kontaktima s crnogorskom stranom, a što putem medija, javno iznijela svoje stavove u vezi utvrđivanja prava vlasništva na školski brod “Jadran”. Ovaj brod nije bio “ukleti Holandez” i nije besciljno lutao Jadranom. Bio je baziran u Lori i vezan uz Vojnu pomorsku akademiju u Splitu. Od 1933. kada je zaplovio pa sve do 1990, kada je otišao u Tivat na redovni remont, bio je baziran isključivo uz nastavne vojnopomorske centre, od Dubrovnika, Pule, Šibenika, Divulja do Lore. Bio je isključivo nastavno sredstvo koje se servisiralo/remontiralo u za to ovlašćenom servisu: Mornaričko-tehničkom remontnom zavodu “Sava Kovačević” u Tivtu. Po završenom remontu trebao je biti vraćen u Split, gdje organski pripada i baviti se svojim temeljnim zadacima – obukom kadeta! To što ga je Crna Gora nasilno prisvojila pa kasnije pretvorila u brod za “sahrane i svadbe” govori samo za sebe. Naravno, ovo je krajnje pojednostavljeno tumačenje, prilagođeno javnim potrebama.
Koliko sam upoznata na zatvorenim sastancima, crnogorska je strana - koja nas je svaki put molila da o tim sastancima ne izvještavamo javnost, pogotovo ne njihovu jer, eto, upravo im idu parlamentarni izbori, pa potom predsjednički, pa lokalni - bila puno detaljnije i ekspertnije brifovana o hrvatskim stavovima. Još 2018. godine objasnili smo crnogorskoj delegaciji neodrživost njihovog oslanjanja na Ustavnu povelju Državne zajednice Srbije i Crne Gore iz 2003. godine, kojom je Republika Srbija sljednica SRJ. Nizom odredbi iz njihovog zakonodavstva, između ostalog i “Odlukom o proglašenju nezavisnosti” utvrđeno je kako će: “Crna Gora primjenjivati i preuzeti međunarodne ugovore i sporazume koje je zaključila i kojima je pristupila Državna zajednica Srbije i Crne Gore, a koji se odnose na Crnu Goru i koji su u saglasnosti s njenim pravnim poretkom”. Ugovor o pitanjima sukcesije je svakako jedan od takvih ugovora i odnosi se na Crnu Goru. Člankom 63. Ustavne povelje propisano je kako nakon stupanja na snagu Ustavne povelje, sva prava i obaveze SRJ prelaze na Srbiju i Crnu Goru, u skladu s Ustavnom poveljom. Raspravljen je Aneks A Ugovora o pitanjima sukcesije, ali ne samo čl. 3. - koji obožava Siniša Luković - već i čl. 4. koji ima dvije stavke. Crnogorska strana tada nije imala više nikakvih primjedbi. Šteta što sa sobom nisu poveli novinara Lukovića da ekspertno objasni Hrvatima što je to “pasivna legitimacija”.
SD: Ulaze li odnosi s Crnom Gorom u novu fazu? Zbog čega tek sada?
Babić Galić: Ništa se dramatično nije dogodilo u našem nastupu prema Crnoj Gori, samo su njihove političke strukture od našeg jasnog stava o otvorenim pitanjima podigle veliku buku. Hrvatska želi ostati glavni zagovaralac Crne Gore na njenom evroatlantskom putu i nikad nije, a i neće prihvatati neprihvatljivo. No svojim međunarodnim ugledom i svojim iskustvom učiniće sve kako bi Crna Gora postala dio evropske porodice, gdje i pripada. Činjenice koje ste naveli ne raduju, čak i zabrinjavaju, ali Crna Gora će sama morati pročistiti unutrašnje puteve, kao i put kojim želi ući u evropsku porodicu.
SD: Šta je sve otvoreno i neriješeno u odnosima?
Babić Galić: Poznata su otvorena pitanja. Školski brod “Jadran” i pučinski remorker “Orada” su samo dvije diobene stavke u velikoj diobenoj masi materijalno-tehničkih sredstava, naoružanja i vojne opreme bivše JNA. Treba imati na umu da je Tehnička uprava SSNO-a pratila oko 700.000 pojedinačnih stavki. Eksperska grupa za sukcesiju JRM-a (pri MORH-u) izdvojila je oko 250 diobenih stavki i za sve njih utvrdila tačan teritorijalni raspored, potom veličinu, kao i procijenila vrijednost te, na kraju, izradila predlog diobene bilance. Tako nešto crnogorska strana nije nikada napravila, jer su smatrali da im to nikada neće trebati. Zato su i nespremni za bilo kakve pregovore u kojima bi učestvovala neka treća, nezavisna strana - međunarodni arbitri, sudišta… I dok mi možemo pred međunarodne arbitre staviti pažljivo pripremane analitičko-dokumentacijske podloge za pregovore, Crna Gora može priložiti jedino Ustavnu povelju. Kakav bi to efekt ostavilo na međunarodne arbitre, a tako je i po svim ostalim područjima, odnosno neriješenim bilateralnim pitanjima, vrijedilo bi vidjeti!
SD: Šta su naši prioriteti u odnosu na otvorena pitanja s Crnom Gorom i kad bi ta pitanja mogla doći na dnevni red?
Babić Galić: Sva otvorena pitanja s Crnom Gorom su jednako prioritetna i idealno bi bilo da se sva neriješena pitanja odmah počnu i rješavati. Ako je jasno da zbog “emocionalnog naboja” s obje strane, kao što je to u slučaju školskog broda “Jadran” neće biti moguće postići obostrano prihvatljivo rješenje, hajdemo odmah dogovorno uključiti “treću stranu” i unaprijed se obvezati da će ponuđeno rješenje “treće strane” biti prihvaćeno i sprovedeno od strane jedne i druge države. Dosta je bilo mudrovanja i slušanja “ekspertskih” savjeta onih “koji su pročitali jednu knjigu”, a da pritom i ta jedna pročitana knjiga nije bila pravnog sadržaja. Treba prestati dizati tenzije i davati “populističke političke izjave”, kako bi to rekao admiral Samardžić: “… zarad kratkoročnog aplauza ostrašćenih grupica i naklonosti glasačkog tijela”. Vlada RH i naša resorna ministarstva, posebno ministar vanjskih i evropskih poslova Grlić Radman i potpredsjednik Vlade i ministar odbrane Anušić koordinisano, sistemski i dugoročno rade na svim pitanjima, a ministar Grlić Radman već petu godinu svoga mandata vrlo uspješno sa svojim crnogorskim kolegama vodi razgovore, zatvara poglavlja i to na način koji Crnu Goru vodi u evropsku porodicu.
SD: Je li njihov ulazak u EU krajnji rok za rješavanje ovih pitanja?
Babić Galić: Pa da biste ušli u neko društvo, trebate naučiti njegove manire. Dakle, poštovanje evropskih vrijednosti donja je granica političke pristojnosti i kulture i to će biti minimum koji tražimo.
SD: Dva ministra iz prošlog saziva vlasti pred izbore su postavili spomen-ploču zarobljenim hrvatskim braniteljima i civilima zatvorenima u logoru Morinj. Njen tekst amnestira Crnu Goru kao učesnika velikosrpske agresije i predstavlja je kao žrtvu tvrdnjom da je agresija počinjena (samo) da bi se “osramotili ime i duh Crne Gore”. Zašto je Hrvatska pristala na takav tekst?
Babić Galić: Kada govorimo o logorima, treba znati da je kroz srpske logore u Srbiji i Vojvodini, od kojih su najpoznatiji Stajićevo i Srijemska Mitrovica, prošlo više hiljada hrvatskih branitelja i civila. Srbija do danas negira postojanje tih logora i ne dopušta nikakav izraz pijeteta prema stradalnicima. S druge strane, hrvatski branitelji i civili s dubrovačkog područja najvećim dijelom bili su zatvarani u logoru Morinj i Bileći u BiH. Danas, nažalost, o logoru u Bileći gotovo nitko ne govori, dok su za logor Morinj izrečene presude i isplaćene neke odštete, iako još ne sve i ne svima.
Od 2021, kad je Hrvatsko nacionalno vijeće organizovalo spomendan, do danas hrvatske i crnogorske vlasti obilježavaju na primjeren način žrtvu morinjskih logoraša. U velikosrpskim ideologijama nikad nije i ne učestvuje samo jedan narod, već pojedinci iz različitih naroda i upravo velikosrpska agresija ispravan je naziv svega onoga što se događalo za Domovinskog rata na ovim prostorima. A, ako ćemo o duhu Crne Gore, treba znati kako je zbog agresije na Dubrovnik i protiv rata s Hrvatskom tada na Cetinju organizovan protestni skup s više od 5.000 ljudi, uz poruku “Sa Lovćena vila kliče, oprosti nam, Dubrovniče!”. Oni koji su tada na Cetinju organizovali protest postavili su ploču i njen tekst, jer pravi duh Crnogoraca nije velikosrpski projekat. O tom svjedoči i spomenik žrtvama Božićnog ustanka gdje su kosti onih koji su 1918. branili upravo ime i duh Crne Gore koju je velikosrpski agresor tada pokušao prisvojiti.
Dakle, Crna Gora je najveća državna velikosrpska žrtva jer je nasilnom aneksijom ukinuta kao država koja je tada bila kraljevina. Od tada do danas u Crnoj Gori žive oni časni i s duhom prave Crne Gore kao i oni koji od 1918. Crnu Goru oblače u neke tuđe odore. Tekst na spomen-ploči u svakoj riječi ocrtava suočavanje Crne Gore s onim mračnim danima i jasno ukazuje čiji je to projekat ili “svet” iz kojeg se, nažalost, Crna Gora još nije izvukla.
SD: Bili ste nedavno na Tripundanskim svečanostima – kakav je položaj Hrvata u Crnoj Gori danas? Je li promjena vlasti promijenila poziciju naših sunarodnjaka?
Babić Galić: Mentalno jeste, okruženje podsjeća na 1991. Sami ste ocrtali strukturu vlasti na svim nivoima, kao i svakodnevne poruke koje ne samo da plaše hrvatsku zajednicu, već i crnogorsku, koja se pokušava izbrisati velikom gumicom. To se možda najbolje vidi na primjeru Fakulteta za crnogorski jezik i književnost te na onome što se događa kolegama Čirgiću, Radomanu i Batrićeviću. Naš čovjek je navikao na vjetrometinu, prijetnje i za razliku od 1991. organizovan je u Hrvatsko nacionalno vijeće Crne Gore i Hrvatsku građansku inicijativu. I mi smo kao država sasvim nešto drugo nego ‘91. i staramo o hrvatskoj zajednici, njihovim pravima, i to ne samo riječima nego sistemski, ozbiljno i neupitno.
SD: Je li tačno da se hrvatski korpus politički podijelio? Do mjere da se HGI u onom drugom dijelu našeg korpusa, pa i u široj crnogorskoj javnosti, percipira kao ogranak Đukanovićeva DPS-a?
Babić Galić: Mislim da o snazi Hrvatske građanske inicijative govore nedavni izborni rezultati. Nikad bolji od 2002! Hrvatski korpus u Crnoj Gori nije bio do sada tako snažno povezan i jedinstven kao danas, što je i odgovor na okruženje u kojem se autohtona hrvatska zajednica nalazi. O tomu da je HGI bila ili jeste produžena ruka DPS-a mogu govoriti samo oni koji ne poznaju situaciju s terena. U svim bitnim pitanjima za nacionalnu zajednicu HGI je bio na strani Hrvata CG, onih koje predstavlja na crnogorskoj političkoj sceni. Ako se to odnosi na njihovu opredijeljenost za predsjedničkog kandidata, onda je i to neki glas iz daleke udobne fotelje koja ne udiše maglu i vazduh iz kuta Boke ili Bara gdje Hrvati žive. Podjela nema, a ako mislite na onu tzv. podjelu iz Amfilohijevog vremena pretposljednjih izbora, ona je ostala trag u zapisima i mrlja na biografijama onih koji su željeli manipulacijom naštetiti prije svega Crnoj Gori, kao i hrvatskoj zajednici u cjelini.
SD: Ministar pravde Andrej Milović ove sedmice je izbačen iz vladajuće stranke jer je, među ostalim, rekao da je napad na Dubrovnik povijesna sramota Crne Gore te da taj zločin ne zastarijeva i krivce želi privesti pravdi. I predsjednik države Jakov Milatović napustio je stranku nezadovoljan njenim funkcionisanjem. Šta se tu događa?
Babić Galić: Izjava ministra pravde Milovića snažan je doprinos europeizaciji političkog života CG i unapređenju naših odnosa. Njegovo izbacivanje, kao i Milatovićevo napuštanje stranke je unutrašnje pitanje u koje ne ulazimo, no takav razvoj situacije, nažalost, ipak govori da Crna Gora ulazi u novu političku nestabilnost.
Bonus video:
