Politika Hrvatske prema susjedima neće se bitnije promijeniti, bez obzira na to ko će formirati vlast nakon izbora na kojima je vladajuća Hrvatska demokratska zajednica (HDZ) osvojila najviše mandata.
Kada je riječ o politici prema Crnoj Gori, ona neće zavisiti od toga ko je na vlasti u Zagrebu, već ko je u Podgorici, ocijenio je međunarodni sekretar opozicionih Socijaldemokrata (SD) Miloš Đuričković, odgovarajući na pitanje kako će rezultat u srijedu održanih parlamentarnih izbora u Hrvatskoj uticati na Crnu Goru i njene susjede.
HDZ je trijumfovao treći put zaredom na izborima, osvojivši 61 mandat. Za ostanak na vlasti potrebna im je još najmanje 15 (ukupno 76), koje su već počeli da traže kod potencijalih partnera. Do vlasti pokušava da se domogne i Socijaldemokratska partija (SDP) Hrvatske, koja je s osvojena 42 mjesta u Saboru drugoplasirana na izborima. I ta stranka otpočela je razgovore s mogućim saveznicima...
Podsjećajući da su HDZ i SDP suprotstavljeni polovi na političkoj sceni Hrvatske, Đuričković kaže da te dvije partije ipak dijele mišljenje o tome u kom pravcu bi trebalo da se kreće njihova zemlja, te da zastupaju gotovo identičnu spoljnu politiku i imaju isto mišljenje u pogledu regionalne saradnje. Stoga navodi da će, ko god da oformi vlast u Zagrebu, politika koju će Hrvatska sprovoditi prema Crnoj Gori biti skoro - identična.
“Politika Zagreba prema Crnoj Gori neće prevashodno zavisiti od toga ko sjedi u Zagrebu, nego ko sjedi u Podgorici i kakve stavove zauzima. Oni (Hrvatska) će na osnovu toga prilagođavati vanjsku politiku prema nama”, poručuje Đuričković.
Sagovornik navodi da, u zavisnosti od toga ko će formirati vladu, eventualno može doći do nekih promjena po pitanju odnosa Zagreba prema Bosni i Hercegovini (BiH), zbog, kako je rekao, značajnog broja onih koji se u BiH izjašnjavaju kao Hrvati i koji su vezani za Hrvatsku. Međutim, naglašava da misli da ne može doći do značajnijih zaokreta.
“... Svako ko je dolazio na vlast, bilo HDZ ili SDP, prilagođavao je svojim interesima politiku prema BiH. Ono što je karakteristično i što je opštepoznata činjenica je da HDZ crpi značajan broj glasova od manjina koje žive u BiH, tako da bismo to mogli okarakterisati na način da je HDZ mnogo više zainteresovan za unutrašnja pitanja BiH, nego što bi to recimo bio SDP. Ali, to su sve nijanse...”, konstatuje Đuričković.
Poslanica Demokratske narodne partije (DNP) Maja Vukićević, kazala je “Vijestima” da bez obzira na to ko će formirati novu hrvatsku vladu, ona ne očekuje velike promjene u odnosima Zagreba i Podgorice. Kaže da ne misli da će izbori održani u srijedu imati nekog velikog uticaja na Crnu Goru.
“Jasno je da ako govorimo o zvaničnim državnim odnosima, da su oni bili na nekom korektnom nivou, ali opterećeni su s nekoliko otvorenih pitanja koja postoje u kontinuitetu i koja se već dugo vremena ne rješavaju. Vidjećemo da li će se nešto pokrenuti kad su u pitanju konkretne stvari koje opterećuju međudržavne odnose, to se u ovom momentu ne može predvidjeti”, navela je.
Odnose Crne Gore i Hrvatske u posljednje dvije godine najviše su opterećivali pitanje vlasništva nad školskim brodom “Jadran” i sadržaj spomen-ploče postavljene u bivšem logoru Morinj.
Zagreb je u avgustu prošle godine uputio Crnoj Gori protestnu notu zbog obilježavanja 90. rođendana broda “Jadran”, u kojoj je Podgorica optužena za “svojatanje tuđe imovine”.
Novi nesporazum desio se početkom godine, kad je hrvatski ministar odbrane Ivan Anušić otkazao, tokom posjete Crnoj Gori, susret sa crnogorskim kolegom Draganom Krapovićem zbog, kako je objasnio, Krapovićevih stavova o “Jadranu” i spomen-ploči u nekadašnjem logoru Morinj. Krapović je prethodno izjavio da Hrvatska nema pravo da traži “Jadran” i da ploča u Morinju treba da bude zamijenjena drugom, “s adekvatnim tekstom”. Nakon Anušićevog poteza, poručio je da je “Jadran” “potpuno legalno i legitimno vlasništvo Crne Gore”, i da se taj stav neće promijeniti.
Posebna pažnja prema bosanskim Hrvatima
Državljani Hrvatske prošle sedmice su izabrali zastupnike u Saboru. Kako se i pretpostavljalo, najviše mandata osvojio je HDZ, a slijedi ga SDP-ova koalicija Rijeke pravde, te Domovinski pokret. U 11. izbornoj jedinici, dijaspore, izabrana su trojica HDZ-ovaca i to najviše zahvaljujući glasovima hrvatskih državljana iz Bosne i Hercegovine. Apsolutnu većinu nije osvojila niti jedna stranka/koalicija, pa će za formiranje većine biti potrebno pregovarati.
Banjalučka politička analitičarka Tanja Topić ne očekuje drastične promjene, a još manje zaokret u hrvatskoj politici prema BiH.
“Ranije smo doživjeli zaokret kod nekih političara iz Hrvatske, kao što je to uradio aktuelni predsjednik Zoran Milanović, koji su se iz lijevog političkog spektra premjestili u desni i u potpunosti promijenili odnos prema Hrvatima u BiH u paternalistički. Vlast predvođena HDZ-om jeste uradila mnogo za BiH na evropskom putu, ali je u cijelosti ignorisala Sarajevo i zvanične susrete organizovala sa čelnicima HDZ-a BIH koje je očito odredila za jedine ‘legitimne predstavnike Hrvata u BiH’. Bez obzira ko formira novu vlast, čini mi se da će ona uvijek nastojati održavati posebnim i jednostranim odnose prema susjednoj BiH, odnosno posebna pažnja biće posvećena sopstvenoj etničkoj skupini u BiH”, ističe ona.
Vanjskopolitički analitičar iz Hrvatske Denis Avdagić ističe da su rezultati izbora tu negdje u margini očekivanih prema ranije sprovedenim anketama. I HDZ i Rijeke pravde zabilježile su možda malo slabije rezultate, ali prevelikih iznenađenja nema. Avdagić smatra da će Milanoviću biti jako teško složiti većinu naprosto zato što bi ona morala biti ideološki prilično široka, a već prve najave čelnika stranaka govore koliko je to teška i nemoguća misija.
“S druge strane, nije naravno lako niti HDZ-u, odnosno još uvijek aktualnom tehničkom premijeru Andreju Plenkoviću, s obzirom na to da je najadekvatniji potencijalni partner Domovinski pokret, a to mu radi probleme u koaliranju sa manjinama ili kompletnim manjinama, odnosno konkretno sa srpskim manjinskim predstavnicima koje izričito smatraju neprihvatljivima u Domovinskom pokretu”, ističe Avdagić.
Kada je riječ o Plenkoviću, smatra da on već dugo vremena ima jednu njegovanu vrstu politike koja nije populistička, i izuzetno će mu osobno biti teško ulaziti u kombinacije koje znači bilo kakvu suradnju s populistima, a Domovinski pokret to jeste. Mišljenja je da bi načelno, bez obzira na Domovinski pokret, ostala vrlo slična politika koju bi primarno kreirao premijer.
“Domovinski pokret bi mogao tražiti snažniji odnos sa Hrvatima u BiH, ali Plenković je na jedan miran i suzdržaniji način zapravo radio sve ono što su tražile i desnije opcije, pa i sam predsjednik Milanović. Naprosto on je napravio maksimum što se tiče samih Hrvata, ali je napravio to na jedan više diplomatski i korektniji način sa puno stvari koje su odrađivane mimo očiju javnosti, zatezanja i političke konfrontacije”, objašnjava Avdagić i dodaje da zahtjevi ne mogu ići dalje od onoga što je učinio Plenković kao premijer.
Isto se, naglašava, odnosi i na mogućnost traženja jačanja kontrole granica. Kada je riječ o BiH, sumira Avdagić, očekuje nastavak poboljšavanja odnosa. No upozorava da je dobro pitanje kako bi se gledalo na dalje kontakte Milanovića sa Miloradom Dodikom i kako bi gledali na Republiku Srpsku. Tu bi, kaže, moglo doći do većih zatezanja.
“Što se tiče ostalih zemalja regije, mislim da bi se mogli jedino direktnije zategnuti odnosi sa Srbijom i to treba realno očekivati sa Domovinskim pokretom. Njima će to sigurno biti jedna od meta političkog djelovanja”, kaže Avdagić i dodaje da su sa Crnom Gorom nešto zategnutiji odnosi i to kroz pitanje školskog ratnog broda “Jadran” koje se poteže sada kao izuzetno simbolički važno Hrvatskoj.
Uvjeren je da će se podrška putu BiH ka EU sa Plenkovićem u potpunosti nastaviti. Smatra da je fer i korektno reći da nije bilo čelnika države koja je toliko gurala BiH.
“Ova Vlada je učinila doista velike stvari za BiH. Na neki način, puno ljudi bi reklo da se to i očekuje, ali svjedočima vremenima kada to, ako je to i očekivanje, nije uvijek bilo tako”, naglašava Avdagić i dodaje da stabilnost koju Plenkovićeva Vlada donosi Hrvatskoj, bez obzira na koalicione partnere, jednaku stabilnost to donosi i BiH.
Prof. dr Nikola Samardžić sa Filozofskog fakulteta Univerziteta u Beogradu pak smatra da je “skretanje Hrvatske udesno posljedica neuspješne politike Evropske komisije, prije svega Ursula von der Lajen i Žosepa Borela koji se povlače pred ruskom agresijom i tolerišu nelegitimne utjecaje i korupciju”.
“Za HDZ bi bilo najbolje da ne prihvati tu vrstu odgovornosti formiranja većine sa Domovinskim pokretom i da pokušaju da idu na nove izbore. Hrvatskoj je u ovom trenutku neophodno jačanje političkog centra, kako bi profitirali svi, i kako bi se odbili maligni uticaji iz susedstva. Hrvatska ne smije postati Orbanova Mađarska niti Vučićeva Srbija”, smatra naš sagovornik.
Naglašava da je BiH “u ogromnim iskušenjima kako su centralne institucije i lideri koji su za više centralizacije, slabi dok popuštaju Putinovim igračima Dodiku i (Draganu) Čoviću”.
“EU je propustila da u isti paket odluka postavi BiH, Hrvatsku i Srbiju kako bi BiH dobila više državnosti, a Hrvatska i Srbija bile kompenzovane zajedničkom evropskom integracijom. EU ambasadori u Beogradu i Podgorici nisu slučajno službenici lokalnih lidera i njihovih službi, i nisu slučajno korisniji za Rusku Federaciju, umesto za EU. Nijedno partikularno, niti lokalno pitanje, više nije moguće zatvoriti bez aktivnog uticaja EK. Ignorisanje periferije koja je navodno manje važna, već je cinično prepustilo Ukrajinu ruskoj agresiji”, zaključuje prof. dr. Samardžić.
Domovinski pokret "crvena marama" za politiku Srbije
HDZ je osvojio 61 mandat i za formiranje većinske vlade fali mu još 15 poslaničkih mandata.
Koalicija oko SDP i Zorana Milanovića osvojila je 42 mandata, dok će u Sabor ući još osam stranaka i koalicija, među kojima su značajnije rezultate ostvarili Domovinski pokret sa 14 mandata i Most sa osvojenih 11 poslaničkih mjesta.
Osam mandata pripada nacionalnim manjinama, a tri je osvojila Samostalna demokratska srpska stranka (SDSS) Milorada Pupovca.
Prema tvrdnjama nekih analitičara, koalicioni partner HDZ bi vjerovatno mogao da bude Domovinski pokret, stranka desnija od HDZ, sa jakim nacionalističkim stavovima. Međutim, ni to ne bi bilo dovoljno za većinu, te bi HDZ mogao da postigne dogovor sa poslanicima nacionalnih manjina.
Mora se uzeti u obzir da bi eventualna koalicija Plenkovićeve stranke sa Domovinskim pokretom, automatski isključila Pupovčev SDSS, što je predsjednik Domovinskog pokreta Ivan Penava i kazao, ali i dodao da osim sa SDSS-om neće ići ni u koaliciju sa zeleno-lijevom strankom Možemo.
“Sješćemo i razgovarati, ali ostajemo čvrsto pri onome što smo komunicirali. Nećemo sa SDSS ni u jednoj varijanti, ni pod kojim uslovima, jednako tako ni sa strankom Možemo. To je nemoguća misija”, rekao je Penava u govoru pristalicama u izbornom štabu.
Bitno je podsjetiti da je SDSS dosad bio partner u vladi premijera Plenkovića i tradicionalno osvaja tri mandata rezervisana za srpsku manjinu, a Možemo je blizak SDP-u.
Analitičari ukazuju da bi podrška Domovinskog pokreta mogla da bude ključna za formiranje buduće vlade, odnosno, mogla bi odrediti hoće li vladu treći put sastaviti premijer i predsjednik HDZ-a Plenković, ili premijerski kandidat SDP-a i aktuelni predsednik Hrvatske Milanović.
S druge strane, predsednik SDP-a Peđa Grbin, najavio je da će početi pregovore o mogućoj postizbornoj koalicija sa onim strankama koje su nakon izbora najavile da neće ući u koaliciju sa HDZ.
“Rezultati izbora nisu onakvi kakve smo priželjkivali, ali su pokazali da građani Hrvatske žele promjene i da nisu zadovoljni onim što se događa u Hrvatskoj”, rekao je Grbin u izbornom štabu u Zagrebu.
On je dodao da su pred Hrvtaskom dani, nedjelje a možda i mjeseci razgovora, te da će se ti razgovori završiti dobro, promjenom koja će Hrvatsku učiniti boljom zemljom, “zemljom bez korupcije koja se brine za svoje ljude”.
Kako je ranije za Dojče vele izjavio dr Ivan Rimac, politički analitičar i profesor Pravnog fakulteta u Zagrebu, sigurno je da će odnosi Hrvatske i Srbije “i dalje biti u nekom smislu disparatni, jer oni fluktuiraju u komunikaciji, ali vrlo često ulaze u jednu oštru komunikaciju koja se često poklapa s predizbornim periodima”.
Rimac je objašnio da pojedine političke opcije sarađuju u to vrijeme, te da zaoštravanje odnosa sa Srbijom koristi desnim političkim opcijama u Hrvatskoj, isto kao što i u Srbiji određene političke strukture imaju koristi od toga kada se zaoštre odnosi s Hrvatskom.
“Činjenica je da bi ulazak Domovinskog pokreta u vladu predstavljao ‘crvenu maramu’ za srpsku politiku, jer su oni izrazito bili protiv prava srpske etničke manjine u Hrvatskoj”, rekao je Rimac.
Kako je ranije za “Danas” rekao Davor Đenero, politički analitičar, koalicija HDZ i SDSS bila je “silno dobra i silno važna”. On je tada za naš list istakao da je unutar srpske nacionalne zajednice (SNZ) kreiran koncept konstitucionalnog patriotizma, te da se SNZ u Hrvatskoj razumije da svoje probleme može rješavati tako što će uticati na izvršnu vlast.
Pupovcu se kao opozicija na hrvatskim parlametarnim izborima postavio Dragan Crnogorac, koji je predstavio Srpsku listu, a čija retorika naliči retorici Srpske napredne stranke u Srbiji. Nije osvojio zapažen rezultat.
Iako je prerano govoriti o budućim odnosima Hrvatske i Srbije jedno je sigurno - do sada se Hrvatska nije u velikoj mjeri obazirala na provokacije koje dolaze iz Srbije, te su Srbi u Hrvatskoj u većoj meri sačuvani od projekcije politike srpskog svijeta koja dolazi iz Beograda, nego što su tome izloženi u drugim republikama bivše Jugoslavije. Zahvaljujući tome, kao i ignorisanju hrvatskih vlasti na provokacije susjeda, ako nisu smanjene, makar je spriječena eskalacija tenzija između dvije zemlje.
Bonus video:
