Tekst u njemačkom dnevnom listu "Frankfurter algemajne cajtung" pod naslovom "Istorija kao kamen spoticanja" osvrće se na usvajanje Rezolucije o Jasenovcu u Podgorici. Novinar Mihael Martens iz Beča analizira posljedice usvajanja te Rezolucije i u svom članku najprije navodi onu poznatu misao da Balkan proizvodi više istorije nego što može da je podnese – dodajući da to, uprkos uvreženom mišljenju, nije misao Vinstona Čerčila.
"Moć prošlosti na Balkanu je velika", ocjenjuje autor i ujedno navodi da njemačkom kancelaru na primjer, ne bi palo na pamet da bitke od prije dvije hiljade godina ili one iz 19. vijeka u svom govoru upotijrebi kao argument za nešto ili protiv nečega.
"Svakako se ponekad dešava da na Balkanu, Boj na Kosovu (1389) ili za vrijeme migrantske krize Marička bitka (1371), u političkim govorima bivaju plasirane kao ideološko-istorijski dokazi. To naročito važi za period čiji se potresi i na zapadu kontinenta još osjećaju. Zločini koji su počinjeni na Balkanu tokom Drugog svjetskog rata bili su ogromni. Refleksi tih bolova mogu i dalje da dominiraju politikom u regionu", navodi frankfurtski list.
U članku se zatim dodaje da trenutno jedan spor o koncentracionom logoru Jasenovac u Hrvatskoj prijeti da prepriječi put Crne Gore u Evropsku uniju.
Kontekst rezolucije
"Koncentracioni logor Jasenovac je najveći logor smrti u Drugom svjetskom ratu kojim nisu upravljali Njemci", piše autor. "Skoro 48.000 Srba, više od 16.000 Roma, oko 13.000 Jevreja i skoro 5.400 Hrvata su ubijeni u tom logorskom kompleksu. Srbi, Romi i Jevreji – jer su bili Srbi, Romi i Jevreji. A Hrvati jer su bili ljevičari ili na drugi način smetnja fašističkoj vlasti ustaškog pokreta u Hrvatskoj."
List iz Frankfurta zatim podsjeća da je krajem juna crnogorski parlament tijesnom većinom (41 od ukupno 80 poslaničkih glasova) usvojio Rezoluciju o genocidu u sistemu logora Jasenovac, Dahau i Mauthauzen.
"Tekst rezolucije je neprikosnoven, jer se nabrajaju samo činjenice. Nije sporno da su navedeni logori bili mjesta strave i masovnog ubijanja. Interesantan je kontekst rezolucije", ukazuje autor i navodi da su "pokretačka snaga iza nje prosrpske snage u Crnoj Gori".
Autor potom ovako opisuje Crnu Goru: "Mala država na Jadranu ima nešto manje stanovnika od Štutgarata. Oko trećine od 635.000 stanovnika izjašnjavaju se kao Srbi u etničkom smislu. Taj dio stanovništva je bio protiv nezavisnosti koju je Crna Gora izgubila 1918. i ponovo stekla 2006. Politički se tu gleda u pravcu Beograda. A tamo je vlada predsjednika Aleksandra Vučića još uvijek ljuta zbog toga što je Generalna skupština Ujedinjenih nacija u maju usvojila Dan sjećanja na genocid u Srebrenici."
U članku se ocjenjuje da bi Rezolucija o Jasenovcu mogla da se vidi "i kao (veliko)srpski odgovor na to".
Potom se citira crnogorski političar Milan Knežević, kojeg autor naziva "Vučićevim čovjekom", sa izjavom da je Dahau naknadno ubačen u Rezoluciju "kako Njemci, sponzori rezolucije o Srebrenici, ne bi zaboravili svoju genocidnu prošlost".
Blokada puta ka EU
"Ukoliko je cilj inicijatora Rezolucije bio da otežaju približavanje Crne Gore Evropskoj uniji, to im je makar u prvom koraku uspjelo", navodi se u tekstu, a zatim pominju i negativne reakcije hrvatskog predsjednika Zorana Milanovića i premijera Andreja Plenkovića koji su upozorili na remećenje dobrosusjedskih odnosa Rezolucijom – a ti odnosi su pretpostavka za napredovanje kandidata na evropskom putu.
"Naravno, može da se postavi i pitanje zašto današnja demokratska Hrvatska uopšte dozvoljava da bude isprovocirana faktički korektnim ukazivanjem na nedjela zločinačke kvazi-države, koja je svoje postojanje između 1941. i 1945. mogla da zahvali samo Hitlerovoj podršci. Odgovor na to pitanje bi pokazao do koje mjere sve do danas, makar djelovima hrvatske politike i društva, teško pada jednodušno distanciranje od ustaških zločina."
"Ali, crnogorski slučaj pokazuje prije svega da instrumentalizacija istorijskih tema na Balkanu često dovodi do toga da približavanje regiona Evropskoj uniji bude blokirano. Istorijski spor koji je Bugarska nametnula Sjevernoj Makedoniji još je jedan primjer. Ni EU, ni Zapadni Balkan od toga ne profitiraju. Dalje na istoku ima zemalja za koje se to ne može reći", zaključuje autor Mihael Martens u članku koji objavljuje Frankfurter algemajne cajtung.
Bonus video:
