Tek 1928. na četvrtom Kongresu Komunističke partije Jugoslavije (KPJ) se definiše Crna Gora kao jedna od posebnih jedinica federalističkog sistema. Tada se konstatuje i opasnost od velikosrpskog hegemonizma koji je bilo moguće primijeniti u Crnoj Gori.
To je na panelu „Sve boje nacionalizma“, u okviru festivala savremene književnosti Bookiranje kazao Adnan Prekić sa Filozofskog fakulteta u Nikšiću.
Ovaj panel je, prema riječima moderatora, istoričara Miloša Vukanovića, imao zadatak da rasvijetli kao su se mijenjali nacionaliteti i identiteti u posljednjih 100 godina u Crnoj Gori i kako oni utiču na političku scenu.
"Kad govorimo o nacionalnim identitetima u Jugoslavijama treba krenuti od toga odakle narodi i nacije dolaze u tu Jugoslaviju", rekao je profesor Hrvoje Klasić sa Filozofskog fakulteta u Zagrebu.
Prema njegovim riječima, Jugoslavija nije imala šanse prije nego što je nastala jer nije bila ono što se smatralo da će biti, prenosi Fokalizator.
"Nakon Austrougarske, nakon Osmanskog carstva to će biti prostor za južnoslavensku braću u kojoj ćemo biti ravnopravni, u kojoj ćemo imati jednake mogućnosti razvoja, jednake mogućnosti kadrovskih rješenja, jednake mogućnosti vjerskih obilježavanja i vjerovanja… To se nije dogodilo od 1918. godine. 1945. je pokušala to na drugi način riješiti, no vidjeli smo kako je to završilo. Niti insistiranje na bratsvu i jedinstvu, niti silna borba protiv nacionalizma nije uspjela, nego je u principu gurala pod tepih neke stvari koje su se nakupljale i osamdesetih godina eksplodirale", rekao je Klasić.
Na pitanje koje je faze prošao crnogorski identitet za vrijeme Jugoslavije, a posebno u periodu pred referendum, Prekić je počeo od državotvorne ideje koja je bila aktuelna u prvoj polovini 19. vijeka.
"I kao prva državotvorna ideja koja se pojavljuje na ovom prostoru, ona se pojavljuje za vrijeme Petra II i knjaza Danila i to je ta ideja o obnavljanju Ivanbegovine. Tu se misli na državu Ivana Crnojevića i to je ta neka prva ideja o obnavljanju nekog teritorijalnog integriteta i neke državnosti", rekao je Prekić te objasnio da je smrt knjaza Danila dokaz dometa te ideje.
Prema njegovim riječima, 1918. godina, je bila posebno razočaravajuća, a zatim je došao komunizam koji je, kaže, imao jako utemeljenje u Crnoj Gori.
"Dolazimo do maja 1945. godine i do onog čuvenog teksta u Borbi Milovana Đilasa gdje on pokušava da definiše šta je to crnogorska nacija i crnogorska nacionalna zajednica. Tu imamo definisanje tog nekog koncepta dualnosti. U pojednostavljenoj verziji Đilas kaže da crnogorski i srpski narod pripadaju istoj etničkoj zajednici, ali da je kroz istorijske procese crnogorski narod izgradio svoju nacionalnu samobitnost i da samim tim ima pravo na svoju naciju", rekao je Prekić.
Daliborka Uljarević, direktorica Centra za građansko obrazovanje, osvrnula se na ulogu identiteskih pitanja kroz procese političkih previranja.
"Mislim da su osjetljiva, intimna identitetska pitanja svih ovih godina bila predmet teških zloupotreba od strane političkih aktera i nastavljaju to da budu i danas. Naravno, tome se prilazilo na različite načine. Osvrnuću se na period od obnove nezavisnosti. Mi smo u tom periodu propustili priliku kao društvo, a cijenim da tu najveću odgovornost nose i donosioci odluka, da ulože i ono što je bio njihov potencijal, i njihovi resursi u osnaživanje identiteta, u zaokruživanje svih identitetskih i osnova i okvira, i izgradnju institucija. Cijenu plaćamo danas, jer društvo koje nije tu vrstu stabilnosti uspostavilo vrlo lako je prodrmati, vrlo je lako je izazivati ovu vrstu zemljotresa kojoj svjedočimo", rekla je Uljarević i dodala da "nas je neko prije pet ili deset godina jesmo li mi religijsko društvo ili ne, to ne bismo mogli da stavimo u crnogorski kontekst".
"U međuvremenu smo dobili nešto što je najbliže nekom estradnom izrazu religije. On zapravo najopasnije zloupotrebljava ta identitetska osjećanja", rekla je Uljarević.
Bonus video:
