Sve češće oštre poruke zvaničnog Beograda imaju za cilj da destabilizacijom prilika u Crnoj Gori skrenu pažnju sa nedostatka reformskih procesa u Srbiji, a u pozadini se krije visok stepen zabrinitosti Aleksandra Vučića da bi “mlađi brat” mogao da uđe u Evropsku uniju 2028. godine, prije države kojom suvereno vlada.
To su ocijenili sagovornici “Vijesti”, odgovarajući na pitanje zašto odnosi Srbije i Crne Gore ne napreduju četiri godine nakon odlaska Demokratske partije socijalista (DPS) sa vlasti, iako se to očekivalo.
Docentkinja na Univerzitetu Donja Gorica Nikoleta Đukanović kazala je za “Vijesti” da joj trenutna situacija izgleda tako da vlasti u Beogradu ne mogu da istrpe činjenicu da Crna Gora brže napreduje na putu integracije u evropsku porodicu naroda. Zato, kako je ocijenila, na sve načine, preko svojih eksponenata u crnogorskoj vlasti, ali često i “neposredno pokušava da destabilizuje procese u našoj državi, ne bi li pred svojim građanima mogli da prikažu da su oni lideri u regionu i na taj način održali podršku za dalje upravljanje političkim procesima u svojoj državi”.
“Ono što govori u prilog ovoj tezi jeste i činjenica da nakon svakog krucijalnog napretka Crne Gore i podrške sa zapadnih adresa, eksponenti politike zvaničnog Beograda u našoj državi pokreću teme koje duboko dijele crnogorsko društvo”, pojasnila je Đukanović.
Ona je istakla da je očekivano da su odnosi između država sadržajniji i usmjereni na saradnju od kada su na vlast došle partije koje su usmjerene na zaštitu njihovih interesa u Crnoj Gori, ali da očigledno njihovi napori da zadovolje Vučića nijesu dovoljni. Ocijenila je da se crnogorski političari mire sa ponižavajućim odnosom koji Vučić prema njima ima u kontinuitetu.
“Smatram da se ti odnosi mogu popraviti onda kada vlasti obje države budu zavisile isključivo od građanski orijentisanih struktura, koje vide naše dvije države u EU, uz poštovanje demokratskih principa i standarda i uz međusobno potpuno uvažavanje i poštovanje”.
Đukanović je kazala da će sve različito od toga voditi stvaranju dva pola koji će kopati rovove, “što će nas odvući od reformskih procesa izgradnje institucija koji su neophodni”.
Istakla je da izgradnji boljih odnosa ne doprinosi ni strukturna različitost ova dva društva.
“U Crnoj Gori oko 80 odsto građana želi da uđe u EU, dok je ta brojka u Srbiji ispod 40 odsto. To nam govori da vlasti imaju različite vizije razvoja uprkos javnim narativima. Ono što stalno potenciramo su potrebe izgradnje institucija koje bi nezavisno od političkih promjena omogućile građanima da se adekvatno obrazuju, zapošljavaju, napreduju, da koriste svoja prava, ali i da poštuju svoje obaveze, što bi dovelo do prosperiteta dva društva u krajnjem”.
Odnosi ne napreduju jer se nije promijenila i vlast u Srbiji
Profesor političke sociologije na Fakultetu političkih nauka u Beogradu Zoran Stojiljković kazao je za “Vijesti” da odnosi Srbije i Crne Gore ne napreduju i nakon četiri godine nakon odlaska DPS-a, zato što se nije promijenila i vlast u Srbiji.
“Nju personalizuje sveprisutni Vučić kome izgleda da je i odora vođe Srbije pretijesna, pa bi da bude i branitelj i tutor i intepretator interesa svih Srba. Pri tome on, ali ne samo on, nije demokrata koga, po Lasvelu, krase otvoreni ego i pozitivan odnos prema drugačijima, koji uključuje i upitnost prema sopstvenoj poziciji. Rezultat su pouzdanost i vjera u okruženje koja rezultira i slobodom od sveprisutne tjeskobe”, kazao je Stojiljković.
On je istakao da se radi o “spin diktatoru” koji “vlada upravljajući pažnjom i preusmjeravajući je kad god se, oko pitanja poput rudarenja litijuma, nađe u nevolji i manjini, pa mu onda i upućivanje žaoka prema Crnoj Gori dođe kao dobrodošao predah”. Navodi da to Vučić ne bi radio, da u tome ne nalazi dvostruki isplativ interes i razlog.
“Prvo, jer to još uvijek prolazi. Nezanemarljivoj u Srbiji četvrtini koja bi da mijenja granice i sanja opasan san o nekoj velikoj Srbiji, treba pridodati i one koji, istina priznaju njenu suverenost, cinično konstatuju da ‘dva oka u glavi’ od kojih je jedno osam puta veće i nisu lijep i održiv prizor, ali bi voljeli neku politički nepunoljetnu Crnu Goru koja bi slijedila izbore i put Srbije”.
Stojiljković je kazao da mu “stvar olakšava” i činjenica da u regionu ima političara kojima je kritička pozicija prema vlastima u Srbiji prešla u sumnju u namjere Srbije “vo vjeke vjekov” kao identifikacionu kartu i obavezno štivo - opet bez sumnje u sopstvenu poziciju i motive.
Istakao je da mišljenje ne bazira samo na ličnim impresijama, već da se njegovi stavovi oslanjaju na nalaze prošlogidišnjeg komparativnog istraživanja CGO o odnosima Crne Gore i Srbije.
Provokativna najava "političkih litija"
Politički analitičar iz Srbije Boško Jakšić ocijenio je da se Vučić teško miri sa činjenicom da je Crna Gora nezavisna država, a ne mlađi brat Srbije nad kojim bi on da ima tapiju.
“Sve potiče još iz vremena Mila Đukanovića kada su njihovi odnosi najbolje mogli da se definišu kao narcizam malih razlika. Spajaju ih autoritarnost, zloupotreba nacionalizma i korupcija, razdvajaju liderske ambicije i sujete”.
Jakšić je kazao da zato Vučić burno reaguje kada vlasti u Podgorici donesu neke odluke koje su u interesu Crne Gore, ne obavezno i Srbije:
“Recimo o priznavanju nezavisnosti Kosova 2008... Vučić i danas smatra da je to bio ‘nož u leđa’ cetinjskih suverenista, ne uspijevajući da prepozna da je to bio pragmatski korak koji Crnu Goru približava evroatlantskim integracijama. Tako je bilo i sa Rezolucijom o genocidu u Srebrenici zbog čijih je amandmana na tekst Podgoricu optužio da je ‘kao nečiji potrčko, odigrala prljavo’”.
Jakšić je kazao da Vučićeva nedavna izjava da Srbija “neće biti džak za udaranje” i da se ne boji laži onih koji protiv njega vode “hajku” jeste prevashodno namijenjena javnosti Srbije, ali da nema veze sa realnošću.
“Crna Gora niti se miješa, niti ima kapacitete da ugrožava Srbiju. Za razliku od Beograda. ‘Znam da postoje u Crnoj Gori ljudi koji žele da podignu strah od Srbije’, kaže Vučić, ali ne pominje zazor koji u Crnoj Gori izazivaju ‘vikend birači’ njegovih piona Andrije Mandića i Milana Kneževića, slabo kamufliranih pobornika ‘Srpskog sveta’ koji znaju da ignorišu manifestacije u svojoj državi, ali ne propuštaju da se svakom prilikom pojave u Beogradu, ili da prisustvuju vojnoj vježbi Vojske Srbije na Pešteru”.
Jakšić je ocijenio da je sadašnja Vučićeva pojačana agresija direktno vezana za rezultat DPS-a u Podgorici, što je “poslije četiri godine prvi poraz vladajuće koalicije naklonjene Beogradu i promašaj političkog inženjeringa predsjednika Srbije u Crnoj Gori”.
“Najava da će posjetiti Srbe na teritoriji Crne Gore je provokativna jer će te političke litije doprinijeti polarizaciji, a ne dobrosusjedstvu. Nisam siguran da bi Vučić volio da vidi da Srbija ima poštovanje koje Crna Gora ima u Srbiji”, kazao je Jakšić.
Odgovarajući na pitanje na koji način unutrašnje političke dinamike u Srbiji i Crnoj Gori utiču na nedostatak napretka u njihovim međusobnim odnosima, čak i nakon četiri godine od promjene vlasti u Crnoj Gori, Nikoleta Đukanović je kazala da se nakon 2020. mijenjala struktura vlasti i sa tim promjenama i odnosi dvaju država.
“Ono što možemo da primijetimo da je vlast u Srbiji poštovala isključivo pojedince koji su iskusni autoritarni političari, ne i one koji su političku moć crpili iz radnih biografija, akademskog i društvenog života”.
To, kako je kazala, govori, da i oni žele zadržavanje postojećeg stanja sa preraspodjelom uloga, a ne strukturne promjene društva koje će suštinski biti meritokratsko.
Ona je ocijenila da pitanje Kosova može da utiče na odnose dvaju država, jer će dinamika razvoja odnosa između Kosova i Srbije umnogome odlučivati o sudbini odnosa Srbije sa drugim državama regiona.
“Ono što takođe smatram je da ukoliko vlast u Crnoj Gori uspije da se odupre pritiscima Beograda i iskoristi istorijsku šansu da u narednih pet, šest godina uspije da sprovede reformske procese i ostvari glavni spoljnopolitički cilj, mislim da bi to bitno unaprijedilo naše odnose u perspektivi, te da bismo u tom momentu mogli značajno da pomognemo da se cijeli region integriše u evropsku porodicu naroda”, kazala je Đukanović.
NATO i EU, ili BRIKS
Zoran Stojiljković je ocijenio da neoimperijalni interesi velikih presijecaju region i da su same pozicije Srbije i Crne Gore značajno različite.
“Crna Gora je članica NATO i prati politiku EU i ‘kolektivnog političkog Zapada’, uključivši i uvođenje sankcija. Srbija zagovara vojnu neutralnost - kojom se pravda i naoružavanje i povratak vojnog roka, gotovo konsenzualnom saglasnošću građana neće još u NATO, a duboko je podijeljena oko EU integracija. Rusiju i Kinu vidi kao garante svojih interesa oko Kosova i konstatuje da BRIKS ‘stiže i prestiže’ G7. SAD se vide kao nosilac imperijalizma sa demokratskom krinkom i priželjkuje, uz sve rezerve prema njegovoj autoritarno populističkoj politici, pobjedu (Donalda) Trampa”.
Stojiljković je kazao da se sa izvjesnim cinizmom i zavišću komentariše “vještina Crnogoraca” da izmjenama zakona u posljednji čas dobiju zeleno svjetlo za ulazak u EU iako, po mišljenju sopstvene kritičke javnosti, tek donijete zakone odmah treba mijenjati.
Na to, kako je kazao, treba dodati i ulogu veto igrača, poput crkvenih organizacija, korporativnog kapitala, pa i obavještajnih ili kriminalnih mreža.
“Opet, stvar bi popravila normalizacija nenormalnog stanja i ostanak Srbije na evropskom putu. O demokratskim reformama i redukovanju sistemske korupcije i da ne govorim. Kao i o, posebno u Srbiji nedostajućem, duhu javnosti, odgovornosti za javnu riječ, kulturi dijaloga i tolerancije, spremnosti na kompromis i uspostavljanje, bar minimalnog konsenzusa”, kazao je Stojiljković.
Više tačaka principijelnog razmimoilaženja nego bratskog zajedništva
Boško Jakšić je ocijenio da mnogo toga zavisi od geostrateškog pozicioniranja i prioriteta.
“Dok je Srbija jednom nogom na Istoku a drugom na Zapadu, Crna Gora se jasno odredila članstvom u NATO. Vučiću to smeta pa ne uspijeva da obuzda ironiju: ‘Mi nismo moćni i jaki kao vi. Mi nismo u NATO, kao vi, mi smo slobodna i slobodarska zemlja’”.
Jakšić je kazao da je Beogradu prioritet privlačenje investicija i razvoj infrastrukture bez ambicija da obavi istinske reforme koje bi ojačale demokratiju i stvorile pravnu državu snažnih i nezavisnih institucija.
On je ocijenio da se pluralistička Crna Gora suštinski razlikuje od monolitne Srbije, te da je “Podgorica, kako-tako, aktivirala borbu protiv kriminala i korupcije koja u Srbiji uprkos svim obećanjima nije ni počela”.
“Dok Vučića opozicija u Beogradu otvoreno optužuje da pravi mafija-državu, on po omiljenoj matrici da je za sve uvijek neko drugi kriv, cinično poručuje: ‘Ja bih vas zamolio da nam manje šaljete ovih kavčana i škaljaraca... Imali bismo jedno 120 manje mrtvih u Beogradu, da je manje bilo narko biznisa’. Izjava ministra unutrašnjih poslova Ivice Dačića da ‘svako selo u Crnoj Gori ima svoju organizovanu kriminalnu grupu’, samo je razrada Vučićeve teze”, kazao je Jakšić.
On smatra da se u pozadini krije visok stepen Vučićeve zabrinutosti da bi Crna Gora 2028. mogla da uđe u EU, pre Srbije.
“Pošto ne odustaje od narativa ‘Srbije kao lidera regiona’, on se teško miri sa činjenicom da Crna Gora ima demokratski kapacitet i da jedina u regionu ima stvarnu i realnu evrospku perspektivu”.
Jakšić je kazao da Vučić ne želi da vidi da se Crna Gora stoprocentno usaglasila sa spoljnom i bezbjednosnom politikom EU, dok Srbija, prije svega zbog stavova prema Rusiji, na tom planu ozbiljno zaostaje.
“Kako stvari sada stoje, više je tačaka principijelnog razmimoilaženja nego ‘bratskog zajedništva’. Ulazak Crne Gore u EU prije Srbije bio bi ozbiljan šamar Vučiću koji bi se još otvorenije konfrontirao sa Podgoricom”, kazao je Jakšić.
Odgovarajući na pitanje šta su glavni razlozi zbog kojih se iz Srbije šalju “oštre poruke” prema Crnoj Gori, i kako to utiče na bilateralne odnose, Nikoleta Đukanović navodi da te poruke imaju za cilj da destabilizacijom prilika u Crnoj Gori skrenu pažnju sa nedostatka reformskih procesa u Srbiji.
Ona ističe da su te izjave usmjerene više ka neuspjehu sprovođenja svojih politika i ka pravdanju donošenja nepopularnih političkih odluka u budućnosti, nego ka potrebi da komentarišete političke i bezbjednosne prilike u Crnoj Gori.
“Ali, kad čovjek pogleda izjavu gospodina Dačića recimo, koji kaže da svako selo u Crnoj Gori ima organizovane kriminalne grupe i da su oni donijeli kriminal u Beograd. Gospodin Vučić kaže da svima iz Crne Gore i regiona koji žele da imaju srpsko državljanstvo da im treba to i omogućiti, te da političarima u našoj državi samo smeta srpsko državljanstvo. Kad sastavite te dvije ideje srpskih političara… dovelo bi nas do toga da oni žele da uvezu još kriminalnih struktura u Srbiju”.
Đukanović smatra da je to sve politički performans u cilju stvaranja narativa koji zaustavljaju napredak dva društva i njihovih međusobnih odnosa.
“Kada uzmete u obzir da je riječ o izuzetno autoritarnim ličnostima, skloni demontraciji moći i sili, onda bi i iznenadili drugačiji postupci”.
Zoran Stojiljković je ocijenio da se takvim porukama stvara i održava klima sve otvorenijeg animoziteta i nepovjerenja.
“Na djelu su inat i inaćenje, zlopamćenje, sladostrasna osvetoljubljivost i ironija, sklonost sarkazmu. Mnogi politički akteri pokazuju i zavidnu istrajnost u pokazivanju ksenofobne, provincijalne, palanačke sumnje u drugo i drugačije, odnosno potiranju prava na razlikovanje. U taj red ide i navedena, uvredljiva Dačićeva izjava”.
On je kazao da Vučićeve izjave sugerišu da je pozicija Crne Gore servilna i eksploatišu frustraciju u Srbiji nastalu zbog crnogorskog priznanja Kosova.
“Nažalost, ni u Crnoj Gori ne vidim velike političke igrače sa vizijom i moći za radikalnu demokratsku transformaciju”.
Toplo - hladno
Boško Jakšić je ocijenio da je Vučićeva politika - “toplo-hladno”.
“Poručuje da Crna Gora ‘ima pruženu ruku, da će sve što požele raditi zajedno’. ‘Za nas je Crna Gora izuzetno važan partner’. ‘Crna Gora nam je najbliža država jer Republika Srpska nije država’. Onda se obruši na najgrublji način. ‘Srbija je glavna tema svih napada u Crnoj Gori, dobiće odgovor kakav zaslužuju’”.
On je podsjetio da je Vučić prije dvije godine izjavljivao da bi Srbija i Crna Gora trebalo da “resetuju” međusobne odnose, ali je i danas uvjeren da isključiva krivica za konstantnu zategnutost i povremene visoke tenzije pripada Podgorici.
“Nedavno je u Tivtu, na samitu inicijative Brdo-Brioni, otvorio karte. ‘Srbija se nije ogriješila o Crnu Goru, ni strateški ni taktički, bilo je samo obrnuto’. Njegova definicija odnosa je jasna: u Podgorici su grešnici, u Beogradu su pravednici”.
Vučić je, kako je kazao, navikao da mu u Srbiji prolazi bahati odnos prema neistomišljenicima ili kritički nastrojenim novinarima.
“Zašto Vučić Amerikancima, Njemcima, Francuzima ili Turcima ne ‘skreše u lice’ priznavanje Kosova? On je tipični ‘biciklista’: na dolje pritiska, na gore je povijen”, kazao je Jakšić.
Bonus video:
