Izjava šefa parlamenta i predsjednika Nove srpske demokratije (NSD) Andrije Mandića da će tražiti da se u javnim službama nađe procenat Srba koji je prikazan na popisu stanovništva, populistička je i opasna, neutemeljena u evropskim standardima i dobrim praksama, i ako bi se realizovala mogla bi rezultirati smanjenjem socijalne kohezije i stvaranjem privilegija za određene etničke grupe.
To su ocijenili sagovornici “Vijesti” komentarišući nedavnu Mandićevu poruku u emisiji “Ćirilica” na Televiziji “Hepi”, da će tražiti da se u javnim službama, policiji i vojsci nađe procenat Srba “kakav smo imali na popisu”.
“Šta ćemo sjutra da tražimo? Tražićemo da se, poštujući evropske standarde, u javnim službama, javnim strukturama, u vojsci, u policiji nađe i procenat Srba koji mi imamo na popisu”, rekao je on.
Programski direktor Centra za građansko obrazovanje (CGO) Petar Đukanović, kazao je “Vijestima” da se radi o populističkoj i opasnoj izjavi, koja je neutemeljena u evropskim standardima i dobrim praksama.
“Treba podsjetiti da pitanja nacije i vjere čak nijesu evropski standard na popisu, a i rijetke su zemlje u kojima se ovi podaci sakupljaju kroz popis stanovništva. Znači, nema tih evropskih standarda koji propisuju da se, u skladu s popisom, po etničkim kvotama popunjavaju viskoprofesionalne službe u sistemu”, naveo je on.
Sagovornik je rekao da evropski standardi koji se odnose na javnu upravu imaju fokus na definisanju jasnih, objektivnih kriterijuma koji treba da obezbijede zapošljavanje i napredovanje u tom sistemu na bazi obrazovnih i profesionalnih postignuća.
“Dodatno, postoje standardi da se u različitim službama obezbijedi ravnopravan pristup zapošljavanju određenim marginalizaovanim grupama, poput osoba s invaliditetom, žena i određenih manjina koje su često na tržištu rada među teže zapošljivima”, dodao je.
Đukanović je rekao da se u tom okviru kreiraju određene podsticajne mjere za njih da dostignu ravnopravnu poziciju u društvu, ali i tada pod uslovom da te osobe to zaslužuju i svojim profesionalnim referencama u skladu s postavljenim kriterijumima.
“Znači, ravnopravan pristup zapošljavanju je nešto bi trebalo da važi i da se njeguje kao princip, ali to nema nikakve veze s popisnim rezultatima koji se odnose na etničku i vjersku pripadnost, niti oni mogu biti orijentir prilikom raspodjele pozicija u profesionalnim službama, a javna administracija je upravo ta oblast u kojoj se na profesionalizmu, nezavisno od nacije i vjeroispovjesti, mora insistirati”, napominje on.
“Usluga Vučiću”
Docentkinja na Univerzitetu Donja Gorica Nikoleta Đukanović, rekla da ta Mandićeva poruka ne odstupa od politike koju on zastupa.
“On pokušava da odgovori na taj način na zahtjeve njegovih birača i pokušava da odalji Crnu Goru od evropskog puta, što bi, po mom mišljenju, bila usluga predsjedniku Srbije g. Aleksandru Vučiću. Smatram da Srbi, Crnogorci, Hrvati, Albanci, Bošnjaci i svi narodi koji žive u Crnoj Gori treba da imaju ista prava i da ih ostvaruju u svim ustanovama bilo državnim, bilo privatnim”, ocijenila je ona za “Vijesti”.
Đukanović je kazala da misli da se “ovdje radi više o političkim manipulacijama koje bi zadovoljile biračko tijelo”, te kako bi se skrenula pažnja sa slabijih uslova života i nedostatka reformi koje građani očekuju.
Direktorica Centra za demokratiju i ljudska prava (CEDEM) Nevenka Vuksanović, ocijenila je da partijsko zapošljavanje kao praksa crnogorskog partijskog sistema nažalost ima dugu tradiciju, uprkos konstantnim upozorenjima koja dolaze od EU.
“Svjedoci smo tome kako se na državnom nivou, tako i na lokalnom prilikom lokalnih izbora, uprkos zakonskim ograničenjima oglašavaju nova radna mjesta. To nedvosmisleno ukazuje na političku zloupotrebu radi postavljanja podobnih političkih kadrova”, objašnjava ona.
Vukasnović je kazala da bi, ukoliko bi na to dodali i etničke kvote prilikom zapošljavanja, nemjerljivo unazadili demokratske procese u Crnoj Gori i radikalizovali procese zapošljavanja.
“Namjerno koristim ovaj izraz, jer ne vidim kako bismo drugačije mogli nazvati davanje prednosti prema etničkog osnovi nasuprot zapošljavanju na osnovu referenci i znanja”, podvlači ona.
Vuksanović je rekla da vjeruje da je Mandić osjetio slobodu da u TV emisiji ispolji svoja nacionalistička stremljenja, ali da u medijskom prostoru Crne Gore za to nema mjesta.
“U momentu kad treba da se jača građanstvo, potenciranje etniciteta u formi koju predlaže g. Mandić je maligno. Ujedno bi dovelo do smanjenja socijalne kohezije, a stvaranja privilegija za određene etničke grupe”, dodala je ona.
Vuksanović je navela da bi, s druge strane, u pogledu ranjivih grupa, poput RE (romsko-egipćanske) populacije, etnička kvota mogla predstavljati vid afirmativne akcije koja bi omogućila ravnopravniji pristup zapošljavanju i povećala njihove šanse za socijalnu inkluziju, ali čak i u tim slučajevima bi se moralo koristiti samo kao dodatni mehanizam za unapređenje zajednice koja je prema svim mjerilima najmarginalizovanija u crnogorskom društvu.
Da napreduje ko je sposoban
Odgovarajući na pitanje da li vjeruje da bi ovakav potez mogao dovesti do polarizacije društva ili stvaranja novih tenzija, Andrija Đukanović je kazao da “živimo u hronično polarizovanom društvu, ali je jasno i da imamo profesionalne upravljače tim podjelama kojima je jedini cilj vlast, a ne društvena kohezija”:
“Ne može etnički ili vjerski prefiks da bude prednost nekome u zapošljavanju, jer se time obesmišljavaju i sistem i institucije”.
Đukanović je ocijenio da olako i neodgovorno davanje izjava u kojima se građani prebrojavaju po etničkoj liniji, pa se nekima brojnijima obećavaju povlastice na osnovu toga što ih je više u odnosu na neke druge, unosi tenzije i produbljuje nepovjerenje i podjele.
“Ne može društvo koje je toliko raznoliko da funkcioniše po principu - “nas je više pa nam se može”. Mora postojati sistem koji svima daje jednake početne pozicije, a napredovanje da zavisi isključivo od individualnih sposobnosti i postignuća”.
Đukanović je podsjetio da su se mnoge sada vladajuće partije, dok su bile u opoziciji, za to retorički borile, a da se sad vidi da su oni zamjerali prethodnim vlastima ne na načinu vladanja, “a imalo se dosta zamjeriti takvom načinu vladanja, nego što nisu bile u poziciji da isto to rade”.
“Nije tako davno bilo, iako političari računaju da brzo zaboravljamo, da su bili glasni u tome da objektivni kriterijumi a ne partijska pripadnost ili nešto drugo treba da bude preporuka za posao, da bi došli do toga da se predlažu tzv. etničke i vjerske kvote, što je nezamislivo u bilo kojem demokratskom društvu”.
Nikoleta Đukanović je rekla da je crnogorsko društvo duboko polarizovano, te da je posljedica takvog stanja sve veća radikalizacija i povećanje etničke distance još u fazama odrastanja i školovanja.
“U tom smislu smatram da je neophodno upravo insistirati na svim momentima koje spajaju crnogorske građane jer je naša država građanskog karaktera i ne čine je nacije, već njeni građani, bez obzira na bilo koje drugo određenje. Zato i potenciranje svih ovih tema, drži društvo daleko od bavljenja suštinskim reformama. Zato se i danas pozivamo na prošlost, ne nudeći rješenja koja će u budućnosti omogućiti da kao društvo postignemo konsenzus i da svi građani osjete benefite građanskog karaktera duštva.
Neiskreni pozivi na pomirenje
Na pitanje bi li Mandićev pristup narušio princip zasluga i kompetencije prilikom zapošljavanja u javnim službama, Andrija Đukanović je rekao da je taj princip odavno urušen, te da se “čini se da ga i nove vlasti dnevno gaze”.
“Tzv. etničke kvote koje se pokušavaju izvesti na osnovu popisa kao sredstvo za jedan opak inženjering nemaju nikakvo opravdanje i ne mogu biti primijenjene, jer direktno poništavaju i retoričku privrženost vlasti principu meritokratije koji bi trebalo da vodi do zapošljavanja i napredovanja u bilo kojoj službi u sistemu”.
On je kazao da javnim službama nasušno trebaju profesionalci, sposobni da njima upravljaju i da radeći u njima pružaju adekvatan servis građanima.
“Profesionalni kapaciteti su jedini kriterijum koji bi nekoga trebalo da preporuči za određeni posao. Nažalost, svjedoci smo, i to je percepcija većine građana, da politička pripadnost igra najvažniju ulogu u zapošljavanju. Sad na to treba da se nadoveže i zapošljavanje po etničkom ključu, što bi bio završni udarac Crnoj Gori kao državi građanskog karaktera”.
Đukanović je rekao da bi takav sistem mogao dovesti do zapostavljanja drugih etničkih grupa koje čine dio crnogorskog društva, jer se pozicije ne mogu rezervisati u prvom redu za one kojih je više, pa za ostale koliko ostane, nezavisno od ličnih sposobnosti i kapaciteta.
“Ovakve inicijative su suprotne demokratskim principima, a opasnost koju nosi zahtijeva jasno određenje svih članova Vlade, počevši od premijera”.
Nikoleta Đukanović je istakla da bi Mandićev odnos doprinio samo jednoj zajednici u Crnoj Gori i odmogao crnogorskom društvu.
“Izuzetno je bitno da uvijek vodimo računa o interesima društva, ne o uskopartijskim ili isključivo etničkim, nacionalnim, vjerskim. To je ono što političari u našoj državi i dalje rade. Kad politike koje sprovodite koriste isključivo jednoj strukturi, ne uzimajući u obzir zajednički interes svih, onda nijesmo iskreni kad govorite o pomirenju”.
Ona je ocijenila da je bitno da se građanski orijentisane partije zalažu za meritokratiju, za ravnopravnost svih i da omogućavaju svima jednake šanse.
“U takvom društvu, u kojem se cijeni kvalitet, svi bi imali mogućnost da žive dostojan život i bili bi svjesni da pozivanje na bilo kakvu posebnost - etničku, nacionalnu, vjersku... ukazuje na njihove nedostatke kapaciteta”.
Identitet se čuva kulturnom politikom, ne zapošljavanjem po nacionalnom ključu
Petar Đukanović je ocijenio da bi uvođenje etničkih kvota bio “džinovski korak unazad” za demokratski sistem u Crnoj Gori.
“Rezultati popisa u dijelu etničke i religijske pripadnosti nemaju nikakve veze sa zapošljavanjem u državnoj upravi, niti su ti podaci od značaja za javne politike u oblasti zapošljavanja, s obzirom na to da se javne politike kreiraju po mjeri građanskog društva i usmjerene su da obezbijede jednak pristup prilikama za zapošljvanju za sve bez obzira na etničku ili vjersku pripadnost”.
On je naveo da se dio politike koje se odnose na domen očuvanja nacionalnog i religijskog identiteta definiše kroz kulturnu politiku u inkluzivnom procesu gdje različite grupe predlažu pristupe za očuvanje i unapređenje prava iz domena kulture i kuturne baštine.
“Ko ne vjeruje kuda ovo vodi, nek pogleda SFRJ”
Nikoleta Đukanović je ocijenila da bi etničke kvote isključivo vodile reformski proces u pogrešnom smjeru.
“To smatram iz razloga što bismo unaprijed znali procente učešća pojedinih grupa u društvenim procesima, te bi kompetitivnost izostajala i pokazali bismo da meritokratija nam nije cilj”.
Ona je kazala da je princip afirmativne akcije za marginalizovane grupe, kao što je romska populacija, jedna stvar koja može tako marginalizovanu populaciju da unaprijedi i integriše u društvo, da omogući da njihovi pripadnici budu izuzetni činioci društvenih procesa u Crnoj Gori, te da se smanji socijalna distanca između njih i pripadnika ostalih naroda.
“Međutim, ovakva podjela među narodima koji su ravnopravni u Crnoj Gori samo razgrađuje njen građanski karakter i, po mom mišljenju, vodi ka federalizaciji naše države i ka još većim i dubljim podjelama. Ko ne vjeruje, nek pogleda SFRJ”.
Bez paralele između položaja Srba u Crnoj Gori i Albanaca u S. Makedoniji
O poređenju položaja Srba u Crnoj Gori s položajem Albancima u Sjevernoj Makedoniji, svojevremeno su govorili Mandić i predsjednik Srbije Vučić.
Vučić je 2020. godine rekao da Srbi u Crnoj Gori nemaju “ni deseti dio prava” koje imaju Albanci u Sjevernoj Makedoniji, a 2023. da “Albanci u Sjevernoj Makedoniji s 24 odsto mogu da dobiju šta hoće, a Srbi u Crnoj Gori sa 30 odsto ne mogu da dobiju ništa.”
Mandić je u avgustu prošle godine rekao da se predsjednik Srbije nije miješao u formiranje crnogorske vlade, niti je vršio pritisak na bilo koga, “već je vrlo precizno uporedio stanje u Sjevernoj Makedoniji, gdje Albanci drže skoro sve poluge moći, sa dešavanjima u Crnoj Gori, u kojoj se problematizuje i sami ulazak predstavnika Srba u vladu”.
“Podsjećam, procenat Srba u Crnoj Gori je mnogo veći od procenta Albanaca u Sjevernoj Makedoniji”, saopštio je tada Mandić.
On je 2019, kad su partije nekadašnjeg Demokratskog fronta (DF) bile opozicija, rekao da ako su Albanci uspjeli da se izbore u Sjevernoj Makedoniji za svoja prava a ima ih manje nego Srba u Crnoj Gori, “onda ćemo se i mi Srbi izboriti za naša prava”.
Prava Albanaca u Sjevernoj Makedoniji bazirana su na pozitivnoj diskriminaciji. Ohridskim sporazumom je okončan višemjesečni konflikt u Makedoniji 2001. godine između Oslobodilačke narodne armije i bezbjednosnih snaga tadašnje Republike Makedonije. Prema sporazumu, promijenjen je i Ustav i uvedena pozitivna diskriminacija za albansku populaciju u državnoj službi, vojsci i policiji.
Pored drugih mjera, dozvoljena je i šira upotreba albanske zastave i jezika.
Pozitivna diskriminacija predviđena je i Ustavom Crne Gore, u kom piše da je pripadnicima manjinskih naroda i drugih manjinskih nacionalnih zajednica garantovana autentična zastupljenost u Skupštini Crne Gore i skupštinama jedinica lokalne samouprave u kojima čine značajan dio stanovništva, shodno principu afirmativne akcije. Srazmjerna zastupljenost u javnim službama, organima državne vlasti i lokalne samouprave i drugo takođe su garantovani Ustavom.
U praksi je drugačije, i u Crnoj Gori nema kvota za manjine u pravosuđu i vojsci. Na tome se u političkom razgovorima insistiralo više puta, ali Bošnjaci, Albanci, Srbi nikad “po kvoti” nisu ušli u te institucije.
Da bi se država obavezala na to, potrebno bi bilo mijenjati Ustav, za šta je u Skupštini potrebna podrška 54 od 81 poslanika.
Po crnogorskim zakonima, Srbi nisu manjinski narod u Crnoj Gori.
Bonus video:
