Otvorene izborne liste nose širi emancipatorski potencijal koji može biti značajno oruđe u iskorjenjivanju klijentelizma i partitokratije.
To je “Vijestima” kazao predsjednik Državne izborne komisije (DIK), Nikola Mugoša.
On je u intervjuu, rađenom elektronskom poštom, rekao da bi uvođenje otvorenih lista u crnogorski izborni sistem doprinijelo drugačijoj političkoj kulturi, afirmisanju lične odgovornosti poslanika, te da bi dodatno ojačalo “osjećaj participacije birača i subjektivnog osjećaja značaja u procesu donošenja odluka”.
Mugoša je, između ostalog, naveo da DIK nema zakonski propisano ovlašćenje da preuzme nadležnost opštinskih izbornih komisija pri održavanju lokalnih izbora. Zbog toga, kaže, pitanje rješavanja situacije u Šavniku - u kom lokalni izbori nisu završeni ni dvije i po godine nakon što su počeli - nije “na terenu” DIK-a.
“Nepostojanje zakonskog ovlašćenja da DIK preuzme nadležnost opštinske komisije kad ona ne ispunjava svoje dužnosti, predstavlja jedan od gorućih problema važećeg izbornog zakona. To, u konačnom, onemogućava DIK da sprovodi jednu od svojih osnovnih nadležnosti, odnosno da se se stara o zakonitom sprovođenju izbora i jedinstvenoj primjeni zakona”, poručio je.
Koliko nedostatak rada Odbora za izbornu reformu usporava poboljšanje izbornog sistema u Crnoj Gori?
Od kako je postignut dogovor da je Odbor nadležan za tretiranje svih tema i definisanje predloga za izmjenu izbornog zakonodavstva, funkcionisanje ovog tijela preduslov je bilo kakvog poboljšanja izbornog ambijenta. Nažalost, svjedoci smo da dinamika rada Odbora ne teče u željenom pravcu, ali ohrabruju informacije da bi njegov rad uskoro mogao biti odblokiran. Rekao bih da prilično ambiciozno zvuči plan da izborna reforma bude okončana do kraja godine, imajući u vidu vrijeme koje je propušteno.
Koji su ključni prioriteti koje bi Odbor trebalo prvo da rješava?
Najsloženije pitanje je uređenje registra prebivališta koje se direktno reflektuje na ažurnost biračkog spiska. Tu su i teme profesionalizacije izborne administracije, transparentnosti finansiranja izbornih kampanja, otvorenih izbornih lista, zaštite biračkog prava, itd. Preduslov poboljšanja izbornog sistema je da Odbor konačno ostvari rezultat koji će značiti da njegovi predlozi budu usvojeni na plenumu i da poslije više od deset godina dočekamo izbornu reformu.
Paralelno s tim procesom, smatram da je potrebno graditi međusobno povjerenje, za šta su najodgovorniji politički akteri. Nedavno sam imao priliku da učestvujem u programu posmatranja izbora u Njemačkoj. Ono što je posebna impresija, a tiče se ovog programa - je da je za održavanje demokratskih i fer izbora esenicijalno povjerenje između političkih aktera, te povjerenje u institucije od strane građana. Na mene je poseban utisak ostavila formulacija koju sam čuo od jednog sagovornika - da nije potrebno da se država “do te mjere miješa u izbore”, te da je volontiranje zainteresovanih pojedinaca jedan od ključnih resursa u sprovođenju izbora u Njemačkoj. Praveći makar relativnu paralelu između ova dva sistema, smatram da je povjerenje ključna vrijednost koja Crnoj Gori nedostaje kako bi izbori zaista bili festival demokratije, a ne tenzični proces koji prati međusobno nepovjerenje.
S obzirom na dugotrajne probleme u završetku izbora u Šavniku i Kotoru, koje su ključne prepreke s kojima se DIK suočava u rješavanju situacije u te dvije opštine i kako planirate da ih prevaziđete?
Iako javnost situacije u Šavniku i Kotoru donekle izjednačava, problemi u izbornim procesima u ovim opštinama se značajno razlikuju. U Kotoru završetak izbora zavisi od Ustavnog suda, odnosno od toga kad će se steći uslovi da ovaj sud donese odluku po žalbi, čime će biti riješeno pitanje da li se izbori na dva biračka mjesta ponavljaju. Izborni proces u Šavniku obilježila je nemogućnost održavanja izbora na dva biračka mjesta, uništavanje izbornog materijala, te nemogućnost održavanja sjednica Opštinske izborne komisije (OIK) Šavnik koja bi rezultirala donošenjem odluke o ponavljanju izbora na dva biračka mjesta, kao i optužbama koje se tiču “izbornog turizma”. Više puta sam na sjednicama DIK-a i u javnosti istakao koliko nemogućnost završavanja izbora u Šavniku utiče na cijeli korpus prava građana te opštine, a posebno na osnovno građansko pravo da biraju i da budu birani. Važeći pravni okvir kao jedinu pravnu situaciju za rješavanje ovog pitanja podrazumijeva ponavljanje izbora na biračkim mjestima 1 i 14.
Napominjem da, bez obzira na političku heterogenost u sastavu DIK-a, predstavnici svih političkih subjekata iz vlasti i iz opozicije glasaju za usvajanje prigovora kojim se traži ponavljanje na ovim biračkim mjestima. Ipak, na sjednici OIK-a, zbog podijeljenosti u komisiji, nije moguće donijeti odluku, zbog čega je ovaj proces više od dvije godine blokiran.
Da li bi preuzimanje uloge opštinskih komisija od strane DIK-a, kao što je predloženo u javnosti, doprinijelo rješavanju krize u tim opštinama?
DIK nema zakonski propisano ovlašćenje da preuzme nadležnost opštinskih izbornih komisija pri održavanju lokalnih izbora. Zbog toga pitanje rješavanja situacije u Šavniku nije “na terenu” DIK-a. Nepostojanje zakonskog ovlašćenja da DIK preuzme nadležnost opštinske komisije kad ona ne ispunjava svoje dužnosti, predstavlja jedan od gorućih problema važećeg izbornog zakona. To, u konačnom, onemogućava DIK da sprovodi jednu od svojih osnovnih nadležnosti, odnosno da se se stara o zakonitom sprovođenju izbora i jedinstvenoj primjeni zakona. Ipak, smatram da pitanje profesionalnosti i kvaliteta rada opštinskih izbornih komisija zahtijeva sistematičniji pristup koji bi podrazumijevao i drugačiju strukturu ovih organa, kao i načina izbora njihovih članova.
Podsjetiću da je postojalao više pokušaja da se pitanje Šavnika rješava na nivou Odbora za izbornu reformu. Ipak, zbog nefunkcionalnosti Odbora nije došlo do ozbiljne diskusije koja bi rezultirala postizanjem dogovora kako u konačnom doći do prihvatljivog rješenja. Nadam se da će nastavak rada Odbora ovo pitanje staviti u fokus njegovog rada, te da će ovog puta biti konkretnog pomaka.
Ranije ste naglasili da su depolitizacija i profesionalizacija DIK-a, ali i postepena profesionalizacija izborne administracije na nižim nivoima, neki od ključnih zadataka izborne reforme. S obzirom na to da od toga još nema ništa, koje konkretne korake bi trebalo preduzeti da se dođe do profesionalizacije DIK-a, kako bi se osigurala njegova nezavisnost i efikasnost?
I za depolitizaciju i za profesionalizaciju DIK-a potrebno je da Odbor nastavi rad. Ohrabruje da je više političkih subjekata dalo javnu podršku potrebi depolitizacije DIK-a, kao i da je NVO sektor, koji je kumulirao i najveće znanje kad je u pitanju sprovođenje izbora, nepodijeljen u podršci ovom modelu. Brojne pravno-sporne a politički obojene odluke rezultirale su i time da javnost ima legitimno očekivanje da najviše izborno tijelo konačno bude sastavljeno po meritokratskom, a ne principu partijske pripadnosti. Razumijem da promjena modela izborne administracije može izazivati zabrinutost da li će profesionalizacija istinski biti adekvatno sprovedena ili će biti puka fasadna promjena bez izmjene suštine. Zbog toga je potrebno definisati mjerljive kriterijume kako bi prostor za zloupotrebe, odnosno arbitrernost prilikom izbora članova bio sveden na najmanju moguću mjeru.
Uz određene korekcije, smatram da određena rješenja koja su figurirala u nacrtu Zakona o izboru poslanika i odbornika iz 2019. godine mogu poslužiti kao dobra osnova za definisanje kriterijuma uslova i načina izbora budućeg sastava DIK-a koji bi bio depolitizovan. Oni su uključivali i garancije za unapređenje procesa selekcije prema kojima bi o profesionalnim i stručnim referencama za izbor odlučivala komisija koja bi u sastavu, uz predstavnike partija na paritetnoj osnovi vlast - opozicija, imala i stručne članove. Na taj način obezbjeđuje se da dominatnu ulogu u prethodnoj selekciji kandidata ima struka, a principom pariteta vlast - opozicija, dodatno se osnažuje legitimnost izbora članova, te pružaju garancije i opoziciji da se do izbora kandidata za članove DIK ne može doći pukim partijskim preglasavanjem.
Kakav je stav DIK-a o inicijativi za uvođenje otvorenih izbornih lista i kako bi takva promjena uticala na rad Komisije? Pokret Evropa sad najavljuje da će predložiti referendum o tom pitanju. Zašto se predlaže takvo rješenje, a ne izmjena zakona?
DIK kao institucija nije zauzimao zvaničan stav kad su u pitanju otvorene izborne liste, te ću u tom smislu iznijeti lično stanovište. Načelno, smatram da bi otvorene izborne liste doprinijele drugačijoj političkoj kulturi, te bi afirmisale ličnu odgovornost poslanika i dodatno ojačale osjećaj participacije birača i subjektivnog osjećaja značaja u procesu donošenja odluka. Takođe, otvorene liste mogu imati pozitivan efekat i na unutarstranačku demokratiju. One nose jedan širi emancipatorski potencijal koji može biti značajno oruđe u iskorjenjavanju klijentelizma i partitokratije.
Ne treba zaboraviti ni da je, u različitim formatima, najveći broj političkih subjekata izrazio pozitivan stav prema otvorenim listama. Ukoliko se taj stav pretvori u konsenzus koji bi značio uvođenje otvorenih lista u naš izborni sistem, potrebno je pažljivo dizajnirati norme koje uređuju ovo pitanje. Ovo, prije svega, kako bi se osigurali zaštitni mehanizmi koji bi spriječili negativni uticaj na izbor žena, pripadnika manjinskih naroda, regionalnu balansiranost, itd.
Takođe, postoji više modaliteta otvorenih izbornih lista, te se postavlja pitanje koji od njih je odgovarajući za Crnu Goru. Legitimno je postaviti i pitanje individualnih kandidatura, što povlači i dilemu da li Crna Gora ostaje jedna izborna jedinica. Konačno, otvorene liste podrazumijevaju i složeniji proces u obradi rezultata glasanja, pa bi birački odbori morali biti bolje pripremljeni i organizovani, a njihovi članovi eventualno posjedovati sertifikat o potrebnoj edukaciji. Time ponovo dolazimo do teme profesionalizacije izborne administracije, jer se nameće da je ona neophodan činilac za bilo koju značajniju reformsku izmjenu u izbornom sistemu.
Zbog stanja u Ustavnom sudu, moguća blokada i u Nikšiću
Može li, zbog trenutnog odnosa snaga u Ustavnom sudu, biti blokiran i izborni proces u Nikšiću, ako izborna trka u toj opštini bude neizvjesna?
Ustavni sud posljednja je instanca kad je u pitanju zaštita biračkog prava, te u tom smislu odlučuje po žalbama na rješenja DIK-a. Njegova funkcionalnost neophodna je kako bi izborni proces mogao biti završen u slučaju izjavljivanja žalbi, a imajući u vidu da je izborni spor u svojoj prirodi hitan, njegovo odlučivanje treba biti promptno. Taj sud sastavljen je od neparnog broja sudija upravo da bi se odluke mogle donositi.
Imajući u vidu široke nadležnosti Ustavnog suda - ne samo u izbornim sporovima već uopšte - potrebno je, naravno, uspostaviti njegovu funkcionalnost izborom pravnih stručnjaka koji odgovaraju samo pred svojom građanskom i profesionalnom savjesti. Nadam se da će ipak izbori u Nikšiću izbjeći scenario koji bi značio potencijalno odlaganje rješavanja izbornih sporova, ali to je svakako moguća situacija imajući u vidu djelimičnu popunjenost Ustavnog suda.
Bonus video:
