Potomci informbirovaca koji su bili zatočeni na Golom otoku, Svetom Grguru i drugim zatvorima u tom kompleksu dali su podršku inicijativi predsjednika Crne Gore Jakova Milatovića za donošenje zakona o rehabilitaciji i obeštećenju tih političkih zatvorenika.
"Takođe, želimo da podsjetimo javnost na pravu svrhu ove inicijative koja nije, i ne može biti, naknadno suđenje bivšim logorašima i logorašicama, kako se ona ovih dana ponekad interpretira u javnosti", navodi se u saopštenju.
U saopštenju se navodi da je postojao istorijski trenutak kad se informbirovcima moglo suditi ukoliko je postojala sumnja da ti ljudi, ukupno 16.101 osoba, ugrožavaju bezbjednost države.
"Ali im nije suđeno. Pokupljeni su sa ulica, iz svojih domova, iz studentskih menzi ili sa radnih mjesta i deportovani u logore da bi tamo bili “prevaspitavani” fizičkim iscprljivanjem, izgladnjivanjem, nasiljem i prisiljavanjem na postupke ispod ljudskog dostojanstva. Jedino što su mogli da kažu u svoju odbranu je ono što su izgovorili dok su ih batinama, ucjenama, ponižavanjem i prisiljavanjem na potkazivanje rođaka i drugova prisiljavali da priznaju izdaju Partije i države", piše u saopštenju.
Poručuju da ono što bi danas trebalo da sve zanima jeste opravdanost takvog postupanja prema tim ljudima.
"Da li je lišavanje ljudi prava na pravično suđenje, kojim se njihovi životi i dostojanstvo čuvaju od brutalnog nasilja, prihvatljiv način 'kažnjavanja' ili nije? – to je pitanje o kojem se izjašnjavamo kada se opredjeljujemo za ili protiv ove inicijative, i to je njena jedina tema. Sva ostala pitanja, koja se povodom ove inicijative ponekad postavljaju, služe jedino reprodukovanju autoritarne svijesti", navodi se u saopštenju.
Kazali su da je za njih, potomke informbirovacam, mogućnost njihove rehabilitacije i obeštećenja intimno pitanje zadovoljenja pravde za njihove majke, očeve, bliske rođake i "zacjeljenja dubokih moralnih ozleda koje su obilježile njihove, ali i naše živote".
Saopštili su da su uvjereni da se ova inicijativa ne tiče samo njih, potomaka političkih zatvorenika, kojih, kažu, svakako nema malo, i da i među onima koji nisu lično zainteresovani ima mnogo ljudi koji razumiju da ona "predstavlja gest kojim se cjelokupna zajednica poziva da se emancipuje od autoritarnog nasljeđa".
"I da se okupi oko stava da Goli otok, Sveti Grgur, Bileća i drugi logori iz vremena IB Rezolucije nisu smjeli da se dese, kao što nisu smjeli da se dese ni nacistički i drugi logori u 20. vijeku, koji su svi, bez obzira na razlike u pogledu broja ljudskih žrtava, instalirani sa istom namjerom – da se, pod izgovorom vanredne opasnosti, nepoželjni ljudi izmjeste na periferiju pravnog poretka, u prostor čistog nasilja i bezakonja, da bi tamo mogli biti bestijalno mučeni i degradirani kao ljudska bića", piše u saopštenju.
Saopštenju su potpisali:
Aida Perović
Božidar Simović
Amra Bajrović
Ljupka Kovačević
Jasna Cvetković
Ljiljana Milošević
Tatjana Ivanović
Nikola Šaranović
Nebojša Guberinić
Jasna Drakić
Ljubomir Knežević
Tatjana Raičević Pavić
Blažo Pavić
Vera Jovanović
Nataša Nelević
Radmila Bajagić
Tamara Damjanović
Vera Lalatović
Mile Cicmil
Nela Simović
Stojanka Kontić
Katarina Mirković
Predsjednik države Jakov Milatović podnio je 26. februara Skupštini Crne Gore Inicijativu za donošenje zakona o rehabilitaciji i obeštećenju političkih zatvorenika Golog otoka, Svetog Grgura i drugih zatvora.
"Ovim činom započinjemo važan proces suočavanja s prošlošću i ispravljanja istorijskih nepravdi. Crna Gora, kao demokratska i pravno utemeljena država, ne smije zanemariti činjenicu da su mnogi naši sugrađani, zbog svojih stvarnih ili pretpostavljenih političkih uvjerenja, bili izloženi represiji, fizičkom i psihičkom nasilju, bez pravičnog suđenja i bez mogućnosti da ikada dokažu svoju nevinost. Donošenjem ovog zakona, Crna Gora bi priznala njihovu patnju i omogućila im moralnu i pravnu rehabilitaciju i obeštećenje", rekao je Milatović.
Jedini zvanični akt koji je do sada donijet u Crnoj Gori, a koji se bavi pitanjem moralnog i pravnog obeštećenja političkih zatvorenika je Deklaracija o osudi kršenja ljudskih prava i zloupotrebe vlasti, koju je usvojila Skupština Republike Crne Gore 16. januara 1992. godine. Ovom deklaracijom je Skupština osudila “grubo kršenje ljudskih prava i sloboda, hapšenja i zlostavljanja nevinih, teror nad osuđenicima na Golom otoku i drugim po zlu čuvenim logorima i zatvorima, koji je, kao svoju tragičnu posljedicu imao niz nevinih žrtava, dugovremeno etiketiranje i nezaslužen progon velikog broja ljudi” i istovremeno se obavezala da će svima njima obezbijediti “moralnu i pravnu satisfakciju”.
NE PROPUSTITE
Bonus video:
