Pojedini politički akteri su se deklarativno pokajali zbog napada na Dubrovnik, a drugi nisu ni toliko, te dan danas poriču zlodjela.
Tako za “Vijesti” ocjenjuje građanska aktivistkinja Dina Bajramspahić, upitana da prokomentariše nedavne navode ministra vanjskih poslova Hrvatske Gordana Grlića Radmana.
Šef hrvatske diplomatije je u intervjuu za “Vijesti” prošle sedmice kazao da je “agresija na Dubrovnik izvršena sa crnogorske strane, pa bi rezolucija kojom se osuđuju ona i svi počinjeni zločini - bila dobar gest prema Hrvatskoj”.
“Ne vidim zašto ne bi Skupština usvojila Rezoluciju o Dubrovniku, posebno kada je nedavno usvojila Rezoluciju o Jasenovcu, a diskutuje o Golom otoku - koji je još dalje iza nas”, smatra Bajramspahić i dodaje da je “neubjedljiva teza da prošlost treba ostaviti, kad se političke partije svakodnevno više bave prošlošću nego sadašnjošću”, kaže Bajramspahić.
Ona navodi da je jedan broj vladajućih partija “javno obećavao da će podržati svaku rezoluciju i poštovati sve žrtve, i onda je, naravno, ‘zapelo’ kod Rezolucije o Šahovićima, kada im je naprasno ponestalo principijelnosti”.
“Dakle, ratnim zločinima se bave selektivno i samo u mjeri u kojoj istoriju mogu instrumentalizovati da pospješe netrpeljivost prema nekome. To nije suočavanje sa prošlošću koje treba da vodi ka unutrašnjoj katarzi, priznanju sopstvene odgovornosti i gajenju sjećanja koje je gorka opomena na ono što se nikada više ne smije ponoviti nikome”.
Bajramspahić dodaje da je napad na Dubrovnik “najveća sramota u dugoj istoriji Crne Gore.”
“Varvarski čin granatiranja srednjovjekovnog grada, bisera svjetske kulturne baštine pod zaštitom UNESCO, grada koji nikome nije predstavljao prijetnju, u njemu nije bilo ni kasarni ni zaliha oružja. Napadom je komandovala Jugoslovenska narodna armija iz Beograda, ali su dobro dokumentovani nacionalistički pirovi rezervista i dobrovoljaca iz Crne Gore, da ne govorimo o pljačkama i svemu ostalom što je pratilo sramotni pohod”.
Bajramspahić ističe da je odgovornost crnogorskog političkog vrha nesporna:
“Dok su se jedni deklarativno pokajali, drugi nisu ni toliko te dan danas glorifikuju učesnike strašnih dešavanja devedesetih, poričući zlodjela”.
Kaluđerović: Umjesto rezolucija, poziv na reviziju Sporazuma o gonjenju ratnih zločinaca
“Vijesti” su pitale većinu partija koje imaju parlamentarni status kako gledaju na tvrdnje šefa hrvatske diplomatije, ali i kako bi glasali ukoliko rezolucija o napadu na Dubrovnik dođe na dnevni red i zašto.
Poslanica Socijalističke narodne partije (SNP) Slađana Kaluđerović kazala je da osuđuje svaki ratni zločin koji je počinjen sa bilo koje strane, ali da smatra da odgovorni treba da budu izvedeni pred lice pravde.
“Posebno što, iako slučajevi ratnih zločina ne zastarijevaju, mi svakim danom, kada ne preduzmemo ništa, gubimo mogućnost za nalaženjem dokaza”.
Ona je pozvala hrvatske kolege da, “umjesto dijeljenja lekcija o rezolucijama, podrže potpisivanje revidiranog sporazuma državnih tužilaštava Crne Gore i Hrvatske o saradnji i gonjenju počinilaca krivičnih djela ratnih i zločina protiv čovječnosti, jer u sporazumu, koji je potpisan 2006. godine postoji očigledna asimetričnost u pravima i obavezama”.
“Potpisivanje revidiranog sporazuma bio bi najbolji gest za bolje odnose Crne Gore i Hrvatske i našu zajedničku evropsku budućnost”.
Camaj: O rezouluciji kad dođe na dnevni red
Predstavnik Albanskog foruma Nikola Camaj podsjetio je da je već u planu podnošenje raznih inicijativa o zločinima iz prošlosti, čime bi se na neki način odala počast žrtvama.
“Smatram da bi time pokazali da svi ti nevini ljudski životi nisu i neće biti zaboravljeni. Prihvatanjem i suočavanjem sa istinom vjerujem da bi lakše mogli biti okrenuti građenju tolerantnije i mudrije politike budućnosti na ovim prostorima. Da se ne zaboravi ali i da se nikada više ne ponovi”, objašnjava i dodaje da je plenum jedino mjesto na kom bi se mogao voditi dijalog o rezoluciji kojom bi se osudio napad na Dubrovnik.
Camaj nije direktno odgovorio da li bi glasali za usvajanje takvog dokumenta, već je rekao da će o eventualnim inicijativama i rezolucijama svako od njih će “dati svoj sud i glas kada budu došle na dnevni red Skupštine Crne Gore, kada bi i zauzeli stav kao koalicija”.
Čapuni: Put do EU vodi preko Hrvatske
Poslanik Albanska alijanse (AA) Ilir Čapuni je istakao da je on jedini glasao protiv Rezolucije o genocidu u Jasenovcu.
“Željeći da se rezolucijom susjedu ‘pročita lekcija’ o zločinima koji su se desili prije gotovo 80 godina i koje ona ne poriče, zbog novonastalih okolnosti na međunarodnom planu, moraćemo prvo da sami pročitamo sabrana nedjela Crne Gore i Srbije u Hrvatskoj tokom 90-ih i dobro utvrdimo to gradivo, a potom i dokažemo konkretno kako primjenjujemo zakonska rešenja ondosno tzv. IBAR zakone koje smo donijeli prije 10 dana”, poručio je tada, a podsjeća za ovu priliku.
On je ocijenio da na izjavu hrvatskog ministra gledamo kao na kurtoazno podsjećanje Crnoj Gori da put do Evrope vodi preko Hrvatske i da na tom putu moraćemo da se suočimo sa sabranim nedjelima pripadnika JNA i dobrovoljačkih jedinica iz Crne Gore:
“Još od usvajanja Rezolucije o Jasenovcu bilo nam je jasno da je suočavanje sa prošlošću neminovno i neophodno”.
Odgovarajući na pitanje da li bi glasao za takav akt, on je kazao da bi principijelo glasao za takvu rezoluciju, ali da to zavisi i od njenog sadržaja.
“Za razliku od Rezolucije o Jasenovcu koja ne reguliše nijedno unutrašnje pitanje u Crnoj Gori, ova rezolucija sa dobrim sadržajem bi svakako uticala na svijesti o procesuiranju ratnih zločina, na sveobuhvatnoj katarzi, na regulisanja statusa Školskog broda ‘Jadran’, na status ratnog plijena…”.
Prema njegovim riječima, ta rezolucija bila bi “minimalan čin u procesu osvješćavanja našeg naroda i u procesu uspostavljanja dobrosusjedskih odnosa sa Hrvatskom”.
“Kada pomislim da Hrvatska ima memorijalni kompleks ‘Jasenovac’ sa čitavim nizom redovnih aktivnosti i pozamašnim budžetom, rezolucija sa kojom bismo izrazili pokajanje za sabrana nedjela dobrovoljačkih gardi je zbilja minimalan čin. A s obzirom da je vrijeme jako kratko do zacrtanog cilja zatvaranja svih poglavlja do kraja 2026. godine, vidjećemo intenzivnije aktivnosti i komunikacije na relaciji Podgorica - Zagreb”, istakao je Čapuni.
Nikolić: Hrvatska isprovocirana Jasenovcem
Na pres konferenciji, održanoj u ponedjeljak u Skupštini Crne Gore, predsjednik kluba poslanika Demokratske partije socijalista Andrija Nikolić, upitan da prokomentariše navode Grlića Radmana, kazao je da su njegove izjave “nastavak problema Hrvatske i Crne Gore, te da je Hrvatska isprovocirana Rezolucijom o Jasenovcu”, ali je tom prilikom poručio da nije detaljno upoznat sa sadržajem intervjua sa šefom hrvatske diplomatije.
“Vjerovatno u Hrvatskoj prepoznaju da u dijelu parlamentarne većine nisu raskrstili sa dešavanjima iz devedesetih”, ocijenio je tom prilikom.
Ipak, iz njegove partije nisu odgovorili na pitanja “Vijesti” kako posmatraju navode Grlića Radmana, te da li bi glasali za takvu rezoluciju.
Isti upit poslat je i Pokretu Evropa sad, Novoj srpskoj demokratiji, Demokratskoj narodnoj partiji, Demokratama, Građanskom pokretu URA, Socijaldemokratama, Bošnjačkoj stranci, Ujedinjenoj Crnoj Gori, ali ni iz tih partija nije stigao nikakav odgovor.
Odgovarali generali, ne i crnogorski državni vrh
Bajramspahić podsjeća da su za ratne zločine izvršene tokom opsade Dubrovnika, pred sudom u Hagu odgovarali Pavle Strugar i Miodrag Jokić, a da je Haško tužilaštvo odustalo od gonjenja admirala Milana Zeca zbog nedostatka dokaza, dok je suđenje kapetanu JNA Vladimiru Kovačeviću zvanom Rambo prekinuto zbog teškog duševnog oboljenja.
“Za zločine protiv čovječnosti, optuženo je šest bivših pripadnika JNA u Crnoj Gori, a osuđeno četvoro, koji su učestvovali u zlostavljanju zarobljenika u logoru Morinj, na teritoriji Crne Gore”, ističe sagovornica “Vijesti”.
Kako dodaje, za razaranje Dubrovnika, optužen je pred Međunarodnim krivičnim sudom za bivšu Jugoslaviju i bivši predsjednik Jugoslavije Slobodan Milošević 27. septembra 2001. godine, a kao učesnici u zajedničkom zločinačkom poduhvatu navedeni su, između ostalih, Momir Bulatović, tadašnji predsjednik Crne Gore i generali JNA Veljko Kadijević i Blagoje Adžić, ali protiv njih nisu podignute posebne optužnice, dok protiv tadašnjeg premijera Crne Gore Mila Đukanovića nije pokretan postupak.
“Značajan broj građana Crne Gore tada nije razumio jasan glas Liberalnog saveza, Socijaldemokratske partije i mirovnih aktivista koji su se suprotstavili bezumlju. Stanovništvo je bilo masovno (za)vođeno nacionalističkom histerijom koju su proizvodili ratni huškači, koji su i danas prisutni u crnogorskom javnom diskursu, bez odgovornosti za stravične posljedice”, ocjenjuje ona.
“Širenje nacionalne netrpeljivosti, raspirivanje mržnje, zagovaranje rata i promjene granica, fabrikovanje “duhovnih” opravdanja za razaranje, krivotvorenje istorije, zloupotreba mitova i epike, podsticanje zločina, masovnog raseljavanja i perpetuiranje ideologije ‘krvi i tla’ je omogućilo sve što se desilo. Premalo ljudi je priznalo koliko je to bila strašna greška i koliko je sada velika dužnost svih u Crnoj Gori da se gaje mirovne i dobrosusjedske politike, te proaktivno i sistemski podstiču kohezivno pluralističko društvo i toleranciju”, smatra Bajramspahić.
Kako dodaje, rezolucija ima smisla ako će biti opomena na stravične posljedice nacionalističkih i hegemonističkih politika i ako će pomoći da većina razumije koliko snažno stanovnici mogu biti indoktrinirani, mobilisani i zavedeni za projekte mržnje prema drugima.
“Važnije je za nas same da dobro shvatimo šta smo uradili i kako se to desilo nego za Hrvatsku. Ostaje nam obaveza da poštujemo dezertere koji su se oduprli dominantnoj rulji, da pamtimo mirovni pokret, antiratne demonstracije, slavno ‘S Lovćena vila kliče, oprosti nam Dubrovniče’ i četu koja je rasformirana jer su vojnici pjevali: ‘Ova vojska što se kreće na Hrvatsku pucat’ neće’”.
Mjeseci blokade, bez vode i struje
Bajramspahić podsjeća da je prema podacima Centra za suočavanje s prošlošću Dokumenta iz Zagreba, tokom rata na dubrovačkom području stradalo 116 civila, poginulo 194 hrvatskih boraca i 165 pripadnika JNA iz Crne Gore, a da su 443 osobe bile zatočene u logorima Morinj u Crnoj Gori i Bileća u Bosni i Hercegovini.
Navodi i da je prognano 33.000 ljudi i uništen 2.071 stambeni objekat, kao i da je Dubrovnik 138 dana bio bez struje i vode, u pomorskoj i vazdušnoj blokadi.
Bonus video:
