Važan zadatak nove gradske uprave biće izgradnja novog azila za pse, koji će zadovoljavati stroge evropske standarde, jer postojeći ne ispunjava ni elementarne potrebe. Za rad u azilu moraju biti angažovane stručne i obučene osobe, dok je neophodno formirati i mobilnu jedinicu koja će adekvatno i pravovremeno reagovati na pozive građana, ali i pojačati veterinarsku službu unutar azila, ukazala je predstavnica koalicije “Za 21. vijek”, poznata akademska slikarka i dugogodišnja aktivistkinja za zaštitu prava životinja, Marina Radulović.
Ona je ukazala da grad mora značajnije pomagati i organizacije koje se bave zaštitom životinja, ali i podizati svijest o značaju usvajanja napuštenih životinja i pervenciji njihovog napuštanja.
“Pored izgradnje azila, grad će postaviti automate na više lokacija, kako bi građani mogli lako i besplatno nahraniti životinje. Takođe će biti postavljene kućice za pse i mačke i to u onim djelovima grada u kojima građani za to podnesu zahtjev. Poznato je da u svim djelovima naše Podgorice ima životinja koje žive na ulici, a o kojima brinu građani. Problem velikog broja pasa lutalica je akutan i vidljiv golim okom, a predstavlja samo vrh ledenog brijega. Situacija je mnogo složenija i kompleksnija od pukog nalaženja načina da se njihov broj smanji. I ni u kom slučaju se problem ne smije rešavati trovanjem, kako se to običava”, ukazala je Radulović.
Ona podsjeća da zakoni i propisi, koji su na snazi, ne “daju dobru potku za rešavanje nagomilanih problema po pitanju suživota čovjeka i životinje, ne potenciraju potrebu savremenog društva da na viši nivo podigne i humanizuje tu relaciju”.
“Pisani su stihijski, bez konsultacije sa stručnim ljudima i, svakako, ne prate potrebe i specifičnosti našeg društva i okruženja. Pa tako postaju više kazna za vlasnike i ljubimce, nego što su osnov za opštu dobrobit. Za mnoge iritirajuće i alarmantno stanje sa zavidnim brojem, naročito, pasa lutalica u Podgorici, posledica je nečinjenja i velikog broja neispunjenih, malih koraka koji su mu predhodili. A u njima leži rješenje”, ukazala je Radulović.
Ona podsjeća da sistemske sterilizacije i kastracije, kao i akcije koje će građanstvu omogućiti njihovu lakšu dostupnost, moraju biti dijelom dugoročnog plana. Takođe i intezivna edukacija kroz tribine i predavanja “posebno usmjerena ka djeci u institucijama obrazovanja, prioritetan su zadatak.
“Kao i stvaranje punktova po gradu na kojima će životinje biti dobrodošle, gdje će im se obezbijediti hrana i voda, bilo kroz angažman građana volontera ili postavljanjem automata za hranjenje pasa i mačaka. Sledeća karika je bolja saradnja sa pojedincima i nevladinim organizacijama koji brinu o dobrobiti životinja, kao i stručno i plansko osmišljavanje projekata uz konsultacije i partnerstvo sa inostranim organizacijama voljnim da pomognu. Ranija iskustva govore tome u prilog”, ukazala je Radulović.
Ona podsjeća da se zakon mora prilagoditi i precizirati, a svakako ne smije ostati mrtvo slovo na papiru kada su u pitanju kaznene mjere prema onima koji u nehumanim uslovima drže životinje ili prema onima koji nad njima sprovode nasilje.
“Moraju se donijeti precizni i upotrebljivi zakoni o načinu brige o ljubimcima, pravima i obavezama, koji psi moraju da nose korpe, gdje su dozvoljena mjesta za šetnju i istrčavanje itd. Dosadašnji zakoni i propisi su donosili zabrane ne nudeći rešenja. Tako su donijete zabrane o kretanju, a nisu ponuđeni prostori gdje se ljubimci mogu istrčavati. Takva mjesta moraju postojati u svim djelovima grada. U protivnom, i životinja i njen vlasnik su kažnjeni. Takođe, ako je već donešen zakon, po ugledu na razvijeni svijet, o obavezi kupljenja izmeta za ljubimcem, onda se, po ugledu na taj isti razvijeni svijet, moraju obezbijediti i uslovi za to. U protivnom, to je situacija koja može nanijeti više štete nego koristi. Zakoni moraju biti primjereni nama”, ukazala je Radulović.
Ona je podsjetila da je nakon čipovanja ljubimaca neophodno stvoriti i održavati preciznu bazu podataka, koja će “pružiti sugurnost zbog mogućnosti identifikacije, ali i spriječiti nesavjesne vlasnike da nekažnjeno ostave svoje ljubimce na ulici, jer statistika pokazuje da je najveći broj pasa lutalica upravo iz redova ostavljenih vlasničkih pasa”.
“Na kraju, mučne scene umirućih, otrovanih pasa koje su suviše česte i masovne da bi bile djelo nesavjesnog pojedinca, moraju postati prošlost, jer šalju pogubnu sliku o stanju svijesti društva. Držanje pod kontrolom broja neke životinjske vrste ne smije i ne može biti čin pomora. Život je imperativ”, zaključila je Radulović.
Bonus video:
