Crnu Goru potresa ozbiljna, duboka i temeljna kriza – zarobljene institucije i posrnula demokratija u kojoj se partije više bave sobom nego građanima traže odgovor – novu vrijednost koja će omogućiti da društvo izađe iz pat pozicije. Ovo sada odgovara samo organizovanom kriminalu, korupciji, nepotizmu - uništavanju ekonomskih i duhovnih resursa ovog društva.

O tome moramo da razgovaramo - pasivnost, ignorisanje, gledanje svoga posla u momentu kada je čitavo društvo na prekretnici po pitanju sopstvene budućnosti je saučesništvo u uništavanju ove zemlje – i vodi u institucionalno i fizičko nasilje.

Afere su potvrdile ono što znamo – zarobljene institucije ne mogu da štite građane i pošto nisu imali kome da se okrenu, građani su se okrenuli jedni drugima.

Građani su sada u javnom prostoru, javno razgovaraju o politici i politikama, znaju šta hoće i to javno traže. To je sloboda koja je osvojena i sada bi je trebalo braniti. Građane više nije strah da se baš u tom javnom prostoru odrede imenom i prezimenom da su protiv ovakvog stanja.

Ova pitanja su iznad ideologija, partija i profesija. Partije bi trebalo da se sjete da su njihovi članovi prvo građani, pa onda članovi stranke.

Građani treba da pričaju i da saslušaju, jer ih je država zarobila. Zato moramo razgovarati o saosjećanju, jer su svi zarobljeni na istoj strani. Strah je normalan, ali je ovo trenutak kada se mora donijeti svjesna odluka da se učestvuje u procesu čiji rezultat mora da bude promjena nabolje.

Politika je izašla na ulicu i sada građani kucaju na vrata - da pitaju o uništenom izbornom procesu, rasprodatim resursima, cenzuri u umjetnosti, napadima na slobodu izražavanja. I zato moramo da razgovaramo o politici, ekonomiji, medijima, kulturi, obrazovanju, zdravstvu, sportu, prostornom planiranju, religiji, nauci, životnoj sredini…

O svemu treba da razgovaramo – i nema ko drugi do mi, i nema boljeg momenta od ovoga.

Ovo je poziv na građanski dijalog, na otvaranje kanala komunikacija – razmjene mišljenja i protoka ideja.

Crna Gora ima pameti, znanja i načina da odredi šta joj treba, a šta je unižava. Crna Gora ima znanja i pameti da se dogovori i da postigne konsenzus.

Na građanima je da izaberu vrijednosti za koje će se boriti, a nije izbor građana ko će biti protiv tih vrijednosti. Ovo je prilika da svako bude dio rješenja, a ko ne želi da prizna da imamo problem – nažalost postaje dio problema.

“Nemamo ništa da izgubimo do svojih lanaca”, a možemo da dobijemo ono što nam svima pripada - ustavna prava, građanske slobode i život vrijedan življenja. Od toga ne postoji veći javni interes.

Građanine, imaš riječ!