Bilo da su u pitanju romani Isaka Asimova o robotima, filmski lik iz 1980-ih Džoni 5, holivudski Osvetnici: Doba Ultrona ili naučnofantastična serija na Kanalu 4 Ljudi, popularna kultura je već dugo fascinirana robotima koji postaju svjesni - bića koja mogu da iskuse osjećanja i ljudsku svijest.
Ali koliko su realistični - i poželjni - izgledi da roboti postanu takvi da gotovo ne možemo da ih razlikujemo od ljudi?
Doktor Ben Gercel, koji je razvio softver vještačke inteligencije za Sofiju, društvenog humanoidnog robota kog pravi hongkongški Henson Robotiks, smatra da bi roboti trebalo da izgledaju kao ljudi kako bi „razvijali moguće sumnje i rezervisanost ljudi” u vezi sa interakcijom sa njima.
„Imaćete humanoidne robote zato što ih ljudi vole. Oni bi radije da izdaju naređenja ili se požale na svoju djevojku humanoidnom robotu nego Rumbi (robotu usisivaču)”, kaže on za BBC.
„Mislim da je Softbenkov robot Peper veoma ružan. Izgleda kao neka vrsta kotrljajućeg kioska. Sofija će vas pogledati u oči, oponašaće vaše pokrete lica. To je drugačije iskustvo nego kad zurite u ekran na Peperovim grudima”.
Trenutno postoji 20 robota Sofija, a njih šest koristi se širom svijeta da bi držali govore i demonstrirali tehnologiju.
Kompanije su se obratile Henson Robotiksu u želji da Sofiju upotrebe za dočekivanje mušterija, ali humanoidni roboti kao što su Sofija i Peper i dalje su veoma skupi za proizvodnju, priznaje doktor Gercel. Mnogi robotičari se ne slažu s ovim pristupom.
Dor Skuler, suosnivač i generalni direktor Intuišn Robotiksa, oštro se protivi robotima koji izgledaju ili zvuče kao ljudi.
Njegova firma pravi ElliQ, malog društvenog kućnog robota za starije osobe čiji je cilj da se bori protiv usamljenosti. Može da govori i odgovara na pitanja, ali ulaže veliki napor da neprestano podsjeti korisnike da je on samo mašina, a ne čovjek.
Njega brine efekat „Doline jeze” - ideja Masahira Morija da što više roboti liče na ljude, više će nam biti jezivi i odbojni.
I on misli da je etički pogrešno da se roboti pretvaraju da su ljudi.
Ljudi će neizbježno uvijek iznova shvatati da robot nije stvaran, tvrdi on, i onda će se osjećati iznevjereno:
„Ne vidim vezu između pokušaja da budete prevareni i pokušaja da dobijete ono što želite”. „ElliQ je sladak i on je prijatelj. Na osnovu našeg istraživanja zaključujemo da objektoid i dalje može da stvori pozitivnu naklonost i otkloni usamljenost bez želje da se pretvara da je čovjek”.
Doktor Rid Simons, naučni savetnik sa Robotskog instituta pri Univerzitetu Karnegi Melon i direktor njegovog studentskog kursa iz vještačke inteligencije, slaže se sa tim.
„Mnogi od nas vjeruju da je dovoljno da robot ima rudimentarne karakteristike ljudskog pogleda i gestova, bez potrebe da se ide na hiperrealistični ljudski oblik”.
„Veliki sam pobornik toga da treba da se klonimo Doline jeze, zato što postavlja očekivanja koje tehnologija ne može da ispuni”.
Ali doktor Gercel, koji je osnovao SingularitiNet, tržište za vještačku inteligenciju koje programerima omogućuje da razvijaju i prodaju aplikacije vještačke inteligencije za upotrebu u robotima kao što je Sofija, smatra da će roboti jednog dana postati jednako pametni - ako ne i pametniji - od ljudi.
I što više humanoidnih verzija budemo viđali, brže ćemo se navići na njih. Ponekad je ljudima lakše da se povjere neljudskoj mašini, sugeriše on.
Ali hoćemo li ikad dosegnuti onu naučnofantastičnu tačku kad roboti steknu svijest, slobodu izbora i možda čak i zakonska prava?
„Mislim da ako roboti budu imali istu inteligenciju kao ljudi, imaće i istu svijest”, kaže doktor Gercel.
Ovo uvjerenje nije rijetko u okviru polja vještačke generalne inteligencije (AGI), ali nije ni široko rasprostranjeno.
„Prije pet godina, AGI je bio veoma opskuran mali ćošak istraživanja, ali sada su počeli ozbiljno da ga shvataju veliki igrači kao što je Gugl DipMajnd”, kaže on.
„Roboti moraju da postanu saosjećajniji prema ljudima, a ne da podražavaju ljudske emotivne navike”.
Ali mnogi robotičari i kompjuterski naučnici se ne slažu sa tim.
„To je nemoguće”, kaže Skuler. „Emocija je jedinstveno ljudska osobina. To je svojstvo živih bića”.
„Moral ili samospoznaja ne mogu biti svedeni na niz pravila i algoritama. To je osjećanje i zasnovano je na etici sa kojom odrastamo kao ljudi”.
Ali vještačka inteligencija može da nauči ponašanje ljudi i da razumije kako da reaguje, čak i ako ne može sama da iskusi emocije, kaže on.
Intuišn Robotiks trenutno sarađuje sa Tojotinim istraživačkim institutom na razvijanju automobilskog društvenog agenta koji se ponaša kao digitalni saputnik u vozilu.
U sklopu pružanja veće bezbjednosti ljudima, vještačka inteligencija će moći da prepoznaje i razumije emocije u riječima koje oni izgovaraju.
„Osjećam da se nalazimo u istom pred-naučnom stadijumu vještačke inteligencije, u smislu razumijevanja inteligencije. Postoje razni impresivni podvizi u mašinskom učenju, ali što se tiče same inteligencije, još uvijek ne razumijemo dovoljno iste osnovne principe”, kaže doktor Simons.
„Ljudi žele da ostvare AGI, ali mislim da ne posjedujemo neophodno razumijevanje koje bi nas u ovom trenutku dovelo do te tačke”.
U skorašnjoj epizodi Crnog ogledala, Majli Sajrus igra pop-zvijezdu čiji se um prebacuje u sistem vještačke inteligencije tako da male robotske lutke po imenu Ešli Tu mogu da se proizvode i prodaju kao drugarice za tinejdžerke.
Ovo će zauvijek ostati područje fikcije, smatraju mnogi eksperti.
„Mislim da je prebacivanje mozga ili ličnosti u robota nemoguće - daleko smo od toga da možemo da reprodukujemo ljudski mozak”, kaže doktor Simons.
Ali doktor Gercel insistira da kad je naučnik Nikola Tesla prvi put predstavio robote 1920-ih godina prošlog vijeka, niko mu nije vjerovao, a sada ih imamo.„Stvari će odlaziti dalje od onoga što ljudi mogu da zamisle”.
Autorka: Meri En-Rason
Bonus video:
