Nekada se znalo: svaka ugledna kuća imala je svog čovjeka za sve što joj je bilo potrebno. Znalo se gdje se kupuje rakija koja prži tugu, ko pravi sir i pršut da cijela Italija za njima plače, ko je dobar - a ne samo naočit obućar koji umije s cipelama, a koja domaćica pravi kolače da je odmah pitaš za ženidbu il' udadbu...
Ni danas nije drugačije: digitalizacija, aplikacije, internet, društvene mreže olakšali su nam razne stvari u životu, potrage prije svega, proširili su nam vidike, ali i dalje je neprikosnoveno to u čije se ruke i znanje može vjerovati - kako na zemlji, tako i na webu.
Jedan takav čovjek u čije se znanje može pouzdati živi u Novom Sadu, iako je zapravo cijeli svijet njegova “božija bašta”. Dejan Popović mu je ime i vlasnik je web radionice PopArt Studio koja je autentični spoj umjetnosti i tehnologije. U svijetu digitalnog marketinga obreo se još u vrijeme kada je veza sa svijetom bila dial-up konekcija, a od tada do danas osmislio je blistavu odoru za preko 10.000 brendova.
Šta zapravo radi vaš PopArt Studio?
PopArt Studio je digitalna kompanija čiji je dijapazon kreativnosti prilično širok. Izrađujemo web aplikacije u skladu sa najsavremenijim trendovima i tehnologijama, kreiramo web sajtove, online prodavnice, osmišljavamo logo dizajn, osmišljavamo i izrađujemo kompletan digitalni marketing za klijenta, brendiranje je jedna od naših specijalnosti. Projekti koje radimo su različite kompleksnosti, od “skalabilno” unikatnih interaktivnih web sajtova – to su oni koje je moguće proširivati i smanjivati po potrebi do e-commerce rješenja za svaki biznis. Specifični smo po tome što nudimo kompletnu uslugu: od kompleksnog programiranja, dizajna, SEO optimizacije, fotografije, video produkcije do - što bismo rekli po naški - employer brendinga, copywriteringa, dakle od dizajniranja etikete za vino do motion dizajna, user interface/experience rješenja i explainer video materijala.
Šta se krije iza riječi “pop” u naslovu firme?
Pop-art kao umjetnički pravac bio je drzak, konzumeristički, prepun ironije i inteligencije, shvatao je psihologiju potrošača, ono što on želi. Ukratko, bila je to komercijalna umjetnost, a razlika između umjetnosti i dizajna je u tome što umjetnost postavlja pitanja, a dizajn ih rješava.
U kom smislu je pandemija promijenila vaš posao?
Ljudi su u početku pritisnuli kočnicu za dodatne investicije, pokušavajući da se prilagode novonastalim uslovima i shvate šta se dešava. Bili su, ipak, svjesni da njihovo poslovanje ne smije stati i da se, što su okolnosti teže, potreba za digitalnim marketingom povećava. Mnogi su prešli sa konvencionalnog na online poslovanje, uvidjeli su prednosti digitalne transformacije (online prodaja, beskontaktno plaćanje, online sastanci, rad od kuće).
Uprkos svemu, iza nas je u poslovnom smislu fenomenalna godina. Prethodna je bila ista takva, a po broju ugovorenih poslova, ni sljedeća neće zaostajati. Ipak, treba duboko udahnuti i vidjeti gdje čovjek želi da ide. Ljudi koji rade u kompaniji moraju biti zadovoljni, zadovoljniji iz godine u godinu, jer samo ako uživaju u svom poslu biće bolji i na digitalnom igralištu. Iskustvo mi govori da uspjeh ne izostaje kada novac nije sam po sebi motiv. Tome u prilog idu i utisci onih sa kojim smo već sarađivali.
Kojih se pravila u komunikaciji sa klijentom uvijek držite?
Najprije treba saslušati klijenta i osjetiti šta želi, potom dekodirati njegove potrebe, poruku i emocije koje želi da prenese.
Danas je svako stručnjak za sve. Kako se postaje istinski stručnjak za ono što vi radite?
Završio sam Fakultet tehničkih nauka koji mi je donio osjećaj lične satisfakcije. Predmeti poput marketinga i preduzetništva bili su mi omiljeni, kao i profesor dr Milan Galogaža. Bilo je, naravno i onih na čija predavanja, ukoliko pada kiša, nisam išao. Suštinski, naučio sam da je Amerika pobijedila u hladnom ratu jer je bila otvorenih shvatanja, jer je dozvolila privatnu proizvodnju oružja, dok Rusija nije. I to je dovoljna mudrost da naučiš prednost otvorenog razmišljanja.
Iskustvo me je naučilo da često nije presudno formalno ili neformalno obrazovanje. To je izraženije u software developmentu, dok web development, web i grafički dizajn, digitalni marketing zahtijevaju solidne osnove, ali ne nužno i formalno obrazovanje.
Esencijalna razlika je upravo u ljudima, u ljubavi ka profesiji koju su izabrali i u kojoj bi da budu najbolji. Takvi ljudi često nadmaše one sa formalnim obrazovanjem i iskustvom jer su uložili dane i noći na dodatno usavršavanje.
Da li je klijent uvijek u pravu i da li mu treba reći ako griješi?
Klijent najčešće nije u pravu, ili, još preciznije: klijent zna šta želi, ali ne zna kako to da postigne. Zbog toga i dolazi kod nas. Da je u pravu i da zna šta treba da uradi, mi mu ne bismo bili potrebni. Zato je uvijek veliko zadovoljstvo kada vidiš da je nečije uspješno poslovanje postalo još uspešnije zahvaljujući tvom radu. Taj osjećaj ne može se izmjeriti ničim, pa ni novcem. Naravno, klijent uvijek ima posljednju riječ, a u međuvremenu, zajedničkim konsultacijama, našim sugestijama i interpretacijom njegovih želja, stižemo do zajedničkog cilja – najbolje priče za klijenta.
Ko su vam klijenti? Ko je najbolji za saradnju?
Do sada smo radili sa klijentima iz 65 zemalja. Ustaljeno je mišljenje da je najprofitabilnije raditi sa klijentima iz SAD-a i zapadne Evrope, ali ima niz fenomenalnih kompanija, ideja, projekata i prepametnih ljudi na ovim našim prostorima.
Shodno tome, planiramo i poslovnicu u Crnoj Gori.
Neki od projekata i klijenata u Crnoj Gori za koje smo do sada imali čast da radimo su: Porto Montenegro, Dobrota Palazzi, Ministarstvo ekonomije, Conte Perast, Jadransko brodogradilište, a među našim globalno poznatim klijentima su: IBM, Nike, Schneider Electric, Opel, Lidl, Gazprom…
Ko su vam uzori?
Svako ko je bolji od nas postaje po prirodi stvari uzor, sve do momenta dok i mi sami ne zaslužimo da budemo nekome uzor.
Šta su vas naučile kolege iz Silicijumske doline, a šta npr. iz Singapura i Dohe?
Istok je posve druga kultura, tradicija, drugačiji mentalitet, čak su im i radni i slobodni dani drugačiji. Ali čovjek je ipak svugdje čovjek. Na drugoj strani, blisko smo srađivali sa velikim brojem kompanija iz San Franciska i cijele Kalifornije. Silicijumska dolina je pojam za generisanje i razvoj novih ideja, startup-a, homogenu koncetraciju inteligencije na malom prostoru. Ipak, po prirodi stvari, veća riba jede manju. To je skup prividnih snova i ogromnih razočarenja, ali mi uglavnom čujemo samo za uspješne priče jer volimo pobjednike.
Silicijumska dolina nam je, dakle, samo potvrdila ono što smo znali, da je jedino promjena konstantna i da ništa nije sigurno, odnosno, da sve ima svoj početak i kraj. Zato bih više volio neku našu dolinu: priroda nam je prelijepa i u kombinaciji sa pametnim okruženjem, koje nije hiperproduktivno, mogla bi nas vrati na pravi put.
Možemo li o digitalnom Balkanu govoriti u kontekstu “američkog sna” i prvog – pošteno – zarađenog miliona?
Možemo. Znam da je ustaljeno mišljenje, ali moje iskustvo govori da nije potrebna nikakva veza, ni početni kapital, pa čak ni edukacija. Dobrodošlo je sve, ali nije preduslov. Prva i najteža stvar koju čovjek treba sa sobom da raščisti jeste želja, a sljedeći korak je da vidi kako to da postigne. U mom slučaju stihijski, sa mnogo grešaka, padova i pogrešnih odluka, ali sve je to bio blagoslov koji me naučimo mnogim stvarima. Zahvalan sam na iskušenjima, sa njima je uspjeh slađi.
Jeste li zavisnik od interneta/društvenih mreža? Kako pravilno raspoređujete vrijeme na realan život a kako na internetu?
Prije bih rekao da sam zavisnik od posla, mada je to tijesna veza. Ono što radim zaista volim i životno me ispunila svijest o tome da je moja vizija moguća. Po pitanju dobro raspoređenog vremena na internetu, bojim se da nisam pravi sagovornik. Za svaki uspjeh neophodno je odricanje i potpuno fokusiranje, što često nije u skladu sa balansom. Poslovna i turistička putovanja su način da dođem do novih iskustva, tu su i meditacija, duhovnost, prijatna muzika, sportske aktivnosti. Svako ima svoj recept za “refrešovanje”, ali ukoliko nešto mora da se završi, nema spavanja. Ukoliko je potrebno da se pronađe nešto, potraga ne prestaje dok se ne ostvari cilj.
Mislim da većina ljudi trenutno nema dovoljno želje, ni vještine da uskladi ta dva vremena. I dok je jednima to život kakav su priželjkivali, drugi se vraćaju osnovama, životu u skladu sa prirodom, uzgajanju sopstvene hrane. Ljudi uglavnom uspevaju da pronađu način da se ostvare u skladu sa svojim potrebama.
Ima li poezije u digitalnom svijetu?
Jedinice i nule često kreiraju divnu poeziju. Mogu se gledati na vertikalnom ili horizontalnom monitoru, ali onog momenta kada refrešuješ browser, čuje se pobjednički marš.
Kakve su vaše veze sa Crnom Gorom?
Moji su porijeklom sa Njeguša, gdje i danas na vjekovnom ognjištu živi moj stric. Otac, brat i veliki dio familije su u Podgorici ili na Cetinju. Raduje me uvijek kad mogu da uživam u pogledu sa Lovćena. Mjesto na kojem radim u jednoj višespratnici u Novom Sadu nije toliko nebu pod oblake, ali me pogled sa vrha njegove terase, koji se širi u svim pravcima, pomalo podsjeća na taj čudesni lovćenski vidik. To bih ukratko o svom porijeklu rekao ja, a moj stari bi svemu tome dodao još štošta, između ostalog i to da smo brat Erak i ja, poslije njegove generacije, nasljednici, alajbarjaktari - nosioci svecrnogorske zastave u bitkama.
Snežana Miletić
