Podgorička Osnovna škola “Pavle Rovinski” kad je robotika u pitanju već godinama nema konkurenciju. Naime, učenici ove škole iz robotičke sekcije nekoliko puta su bili prvaci države, a imali su priliku da našu zemlju predstavljaju i na svjetskom takmičenju First Open Lego League koje je 2019. godine održano u Libanu.
To što zbog pretrpanosti jedine škole na Starom aerodromu nemaju posebnu učionicu za ovu vannastavnu aktivnost, već se okupljaju u pomoćnom kabinetu biologije ne smeta im da postižu odlične rezultate, pa su nedavno bili na takmičenju u Jagodini sa još dvije ekipe iz Crne Gore, ali su jedini uspjeli da obezbijede i učešće na takmičenju First Lego League koje je održano u Sloveniji.
Tim koji broji osam članova sastavljen je od učenika sedmog i osmog razreda, a čine ga Lana Janković, Sofija Ćeranić, Jana Jovanović, Simona Rakonjac, Azal Awais, Simon Aćimić i Petar Paunović, a njihove ideje odvijaju se pod budnim okom mentora Vesne Samardžić koja je ujedno i zamjenica direktora škole, ali i dva profesora Ivane Janković i Dragana Vučetića.
Na pomenutim takmičenjima u Jagodini i Ljubljani predstavili su vjetrenjaču na kojoj se nalaze solarni paneli i rotiraju se prema suncu, a njihov rad bio je veoma zapažen kako u Jagodini, tako i na First Lego League u Ljubljani.
Dobri rezultati, ali i timski rad nije uticao samo na djecu da zavole robotiku već i mentore, priznaje profesor fizike Dragan Vučetić.
”U robotičku sekciju sam se uključio još prije četiri, pet godina. Već smo išli na državna takmičenja, Marko Šćepanović koji nam danas sa svojim drugom Alekom Čovićem pomaže, nekad je bio moj đak, čak smo zajedno išli na Otvoreno Evropsko prvenstvo u robotici koje se te godine održavalo u Libanu. Međutim, napravili smo pauzu od dvije godine, jer zbog pandemije nastava se odvijala online, tako da tokom iste nijesmo imali robotičku sekciju. Sad smo išli na regionalno takmičenje u Jagodini, da bi uspjeli da dođemo i do finalnog takmičenja koje se održavalo u Sloveniji”, ispričao je Vučetić.
”Lijepo je iskustvo raditi sa ovako posvećenom djecom. Ostavili su utisak i u Jagodini i Ljubljani i pojavom i kao tim. Čak su u u Jagodini zbog tog timskog duha bili među tri najbolje ekipe. Sve ovo je jedno veliko iskustvo za njih. Napravili smo dobru ekipu, koja će naredne godine, siguran sam biti još bolja, tako da očekujem i dobre rezultate”, ne krije svoja očekivanja Vučetić koji sa ponosom ističe da je škola u kojoj radi poznata po robotici.
”Samo jedne godine nijesmo osvojili državno takmičenje u Crnoj Gori. Sva ostala takmičenja koja su organizovana završena su tako što su robotičari iz OŠ “Pavle Rovinski” imali najbolje rezultate”, pohvalio se on.
I pored dobrih rezultata imaju samo jedan tim, ali se nadaju da će upravo uspjesi koje postižu ovi mališani uticati i na druge učenike da se posvete ovoj sekciji.
”Probaćemo da naredne godine sastavimo dva tima. Ranijih godina, prije korone imali smo po dva tima - jedan mlađi, jedan stariji”, otkriva kako je to bilo nekad, te ističe da je najveći problem sa kojim se susrijeću - prostor u kojem se ideje iz oblasti robotike razvijaju.
”Ranije smo imali dvije posebne prostorije, pa je svaki tim imao svoju, a sada imamo samo ovu jednu. Potrudićemo se da osposobimo do naredne godine još jednu učionicu. Problem su nam i roboti, već je izašao novi model, a sam robot je oko 500 do 600 eura. Sa dvije ekipe biće to veliki izdatak. Vidjećemo da naredne godine kupimo makar jednog, pa već one tamo još jednog, a nadam se da ćemo uspjeti da nađemo i sponzore koji će nam u ovoj našoj misiji pomoći, kao NVO iza kojeg stoje Marko i Aleksa. Oni su nam sad za ovo takmičenje puno pomogli. To su neke cifre koje nijesu prevelike, ali za školu jesu. Sad za Ljubljanu nam je i kompanija Okov izašla u susret donacijom, pa smo taj finansijski dio uspjeli da zatvorimo”, napominje Vučetić.
Uloga mentora je veoma teška, jer ne smije pretjerano da pomaže svom timu, a kako se u istoj snalazi, sagovornik Magazina kaže:
”Ove godine je bilo napornije jer je njima prvi put da se takmiče. Kad imate kontinuitet, i ekipu koja je duže u ovoj oblasti, oni su već upućeni kako se radi, koje su propozicije, šta treba da se radi. Međutim, kako je ekipa nova morao sam da budem sa njima tu dosta vremena. Radili smo drugu polovinu januara svaki dan, iako škola zvanično nije radila. Mi smo se okupljali na minimum četiri, pet sati da bi stigli sve. Tek su tada shvatili šta i kako treba i ušli u suštinu. Naporno jeste, puno vremena oduzima, posebno kad je prva godina učenicima, ali je lijepo i velika je satisfakcija”.
Vučetić ističe da u svakom segmentu robotike ima fizike, pa učenici koji su uključeni u ovu aktivnost dodatno stiču znanja iz ove oblasti.
”Bitno je da shvate da je ovo i timski rad, druženje, a onda način da riješe neke probleme. Svi u grupi izlažu svoje ideje i uspijevali su, što je za svaku pohvalu, da uvijek dogovorom dođu do onog konačnog rezultata kako i šta treba. Funkcionišu baš kao pravi tim”, sa ponosom ističe profesor fizike.
Kada su se upustili u robotiku, članovi tima OŠ “Pavle Rovinski” nijesu ni znali koje su prednosti ove oblasti.
”Vidio sam jedan dan to na TV-u i odlučio da se prijavim. Nijesam ni znao da ćemo ići na takmičenja. Mislio sam da će to biti samo da napravimo robota i da se tu sve završava”, priznaje Simon Aćimić i ne krije da iskustvo koje je stekao zahvaljujući robotici za njega neprocjenjivo.
”Naučili smo kako da funkcionišemo kao tim, da se slažemo, slušamo jedni druge, naučili smo i da programiramo. Za robotiku treba velika kreativnost, a to nijesam znao prije nego što sam postao dio ovog tima”, priznaje Aćimić.
”Do sad većina nas nije znala ništa iz ove oblasti, ali smo dosta toga naučili. Mislim da se kompletnom timu svidjelo ovo što smo radili proteklih mjeseci, zaista nam je bilo zabavno”, nadovezala se Simona Rakonjac.
U timu svako ima svoju ulogu - Jana i Sofija su zadužene za programiranje, Simon i Petar za dizajn robota i sastavljanje pomoćnih djelova, dok su Simona i Jana tu za inovativni projekat. Njihova drugarica Azal se uključuje u svaki segment i velika im je podrška. Mjesecima su naporno radili da bi odgovorili na zadatak, te objašnjavaju kako funkcioniše projekat koji su osmislili:
”Naš projekat je da na već postojeće vjetrenjače stavimo solarne panele, tako da koristimo dva izvora energije koji su obnovljivi. Samim tim imaćemo i manje zagađenje. Ti solarni paneli okretaće se oko svoje ose kako bi mogli da prate sunce, a ako računamo da sunce grije oko osam sati dnevno, samo jedan metar kvadratni tog solarnog panela mogao bi da donese čak i do 1600 vati energije”, otkriva Simon do kakvih su proračuna došli radeći na ovom projektu, dok Lana Janković dodaje da se ne mogu na svakom području montirati solarni paneli.
”Bilo bi poželjno da ovako nešto bude montirano kod Ulcinja zbog velikog broja sunčanih dana, a i zbog vjetra. Znamo da je Ulcinj jedan od gradova koji ima oba ta uslova koji su nama potrebni za ovakav objekat”, podsjeća Janković.
Iako su kroz projekat uključili i vjetrenjače, većina članova iz ovog tima nijesu ih vidjeli uživo.
”Kad idem na more sa roditeljima vidio bih vjetrenjače”, priznaje Simon, dok njegova koleginica iz tima Simona ne krije da su ih na isti način vidjeli i ostali članovi sekcije.
”Jedino je naša drugarica Sofija možda bolje upoznata jer joj je otac inženjer građevine pa je učestvovao u izgradnji vjetro-parka na brdu Možuri. To njegovo iskustvo koje nam je prenijela Sofija nam je bila velika pomoć”, ispričala je Simona.
Mentori su svakodnevno pratili u kom se smjeru odvijaju njihove ideje.
”Oni ne smiju da nam pomažu, morali smo do rješenja dolaziti sami”, ističe Simon, dok Petar kaže da su im bili velika podrška.
”Kad je bilo samo takmičenje u Jagodini i Ljubljani baš su nam bili velika podrška “, dodaje Petar.
Od prvog dana Jana Jovanović nije bila u timu, ali je u međuvremenu zavoljela robotiku.
”Azal nije mogla da ide u Jagodinu, pa sam ja uskočila kao zamjena i na kraju ostala kao dio tima”, ispričala je Jana.
Sigurni su da će i naredne godine svoje znanje primjenjivati u robotici, a raduju se činjenici da se naredne godine škola napravi još jedan tim. Obećavaju da će stečeno znanje iz ove oblasti dijeliti sa drugarima koji se prijave za robotiku. Zahvaljujući robotici svi su naučili da programiraju, pa im je pomogla da još bolje shvate informatiku.
”Robotika razvija kreativnost, ideje, učimo nešto novo, pa bismo željeli da podstaknemo što više naših drugara da se uključe i zainteresuju za robotiku”, zaključuje Simona.
Bonus video:
