Stara je istina da iza svakog lijepo sređenog izloga ne stoji uvijek dobar dućan. Ponekad je suprotno. Tako je stanje u crnogorskoj željeznici, za sada podijeljenoj u tri dijela, sa tendencijom daljeg usitnjavanja. Mjesecima se na krečenje i farbanje svega što može promijeniti boju, troši veliki novac, a ovaj sistem i dalje liči na muzej na otvorenom. Zarđali čelični mostovi i dotrajale i strme pruge izgleda mogu da čekaju, jer valjda nema novca, ali ne mogu farbanje ograda i svega ostalog osim šina i pragova, krečenje svega od trafo-stanica do potpornih zidova, kupovina masivnog kancelarijskog namještaja, luksuznih automobila... Euri nepovratno cure i prema inforamciji koju su mediji nedavno objavili, Željeznička infrastruktura Crne Gore (ŽICG) je prvi kvartal ove godine završila sa tri miliona eura gubitka.
Osim te opšte ocjene, da bi bilo bolje i za državu korisnije kako valja srediti kilometar pruge, nego okrečiti u bordo sve prostorije na svim željezničkim stanicama, u Željezničkoj infrastrukturi postoje brojni konkretni problemi za koje bi javnost trebalo da zna.
Naivno ponukani tim interesom obratili smo se predsjedniku Odbora direktora Željezničke infrastrukture Zariji Franoviću sa nekoliko konkretnih pitanja. Umjesto jasnog odgovora, nakon tri dana čekanja, dobili smo uopšteno štivo na nekoliko strana, gdje se može naslutiti da neki pasus možda ima veze sa određenim pitanjem. Uz takav "odgovor" stiglo je i desetak svezaka "slikovnica" sa fotografijama kako su nekada izgledali: par metara ograde na nekom mostiću kod Mojkovca, stara klupa na stanici Crmnica, neofrabana kaljeva peć u Mijatovom kolu, ploča nove septičke jame u Mijatovom kolu, grafitima oskrnavljeni znak stanice Morača, te kako to sve izgleda nakon šminkanja masnim bojama.
Na pitanje "kada ste došli u Željezničku infrastrukturu i jeste li nekoliko mjeseci uporedo bili i na poziciji direktora barskog Komunalnog preduzeća", Franović nije odgovorio.
Iako se već početkom jula prošle godine na zvaničnim dokumentima potpisuje kao predsjednik Odbora direktora Željezničke infrastrukture, Franović je 29. avgusta iste godine, prema dokumentaciji koju posjeduju "Vijesti", na lični zahtjev od JP Komunalne djelatnosti Bar dobio potvrdu da je tamo zaposlen i da je ostvario nešto preko 23 godine radnog staža. Zanimljivo je da se i na vrhu i na dnu zahtjeva nalazi isto ime, odnosno da zahtjev podnosi Zarija Franovića, a izdaje ga generalni direktor Zarija-Bato Franović.
Na pitanje "koliko je do sada potrošeno novca na sređivanje stanica na pruzi, preko koje firme, ko je vlasnik i je li taj posao dobijen preko tendera", Franović je odgovorio u slikama, gdje se jedino može vidjeti da je farbano sve od međika (crno-bijeli komad betona dužine nekoliko decimetara koji stoji između dva kolosijeka) u Mojkovcu, do kućice hidrofora u Golubovcima. Franović nije odgovorio na pitanje preko koje su firme uređeni (ofarbani) brojni objekti i ograde na pruzi. Prema nezvaničnoj informaciji, prugu je u šareno obojila firma čiji je vlasnik Franovićev brat. Iz odgovora nije jasno ni to koliko je to sve koštalo i je li bilo tendera.
O sređenosti stanica na pruzi Franović se iskreno povjerio: "Složićete se da danas, nakon samo više od godinu dana mog mandata, bez ustezanja možemo ne željezničkoj stanici biti domaćin prijatelju koji dolazi vozom ili biti korisnik sardžaja na istim i slično".
Na treće pitanje "koliko je novca potrošeno za sređivanje upravne zgrade ŽICG, ko je to radio i je li za taj posao raspisivan tender? U medijima je bio podatak da je to skoro 62.000 eura", Franović je "odgovorio" pričom o sređivanju zgrade u kojoj je smješten Sektor za elektrotehničke poslove i Sektor za regulisanje i upravljanje saobraćaja. Ni riječi o tome koliko je koštalo sređivanje zgrade u kojoj se nalazi njegov prostrani i luksuzno opremljeni kabinet, odnedavno bogatiji i za tuš kabinu.
"Ko je zakupac restorana na stanicama u Baru i Podgorici? Je li to brat od ujaka vaše supruge"? - bilo je četvrto pitanje koje je, što se odgovora tiče, završilo kao i prethodna. Dvije blijede, jedva čitljive kopije javnog poziva, valjda za licitaciju za izdavanje ta dva lokala, po Franovićevoj ocjeni, dovoljan su odgovor na konkretno pitanje. Prema nezvaničnoj informaciji, zakupac restorana na stanici u Podgorici je blizak rođak njegove supruge.
Da bi "shvatio" peto pitanje: "Je li tačna informacija da ste u julu dobili duplu platu na ime plaćenog neiskorišćenog odmora za prošlu godinu?", Franović je u pomoć pozvao struku i nauku.
"Moram priznati da nijesam ekspert opšte prakse, kakvih u Crnoj Gori, nažalost, ima sve više, a nerijetko i među pojedinim novinarima. Želim vam ukazati da sebe cijenim kao stručnog čovjeka iz svoje struke (ekonomije), a zbog poslaničkog angažmana i kao dobro informisanog čovjeka iz srodnih oblasti kao što su pravo, organizacione nauke i slično. Međutim, nažalost moram priznati da nijesam bio dovoljno pametan te sam morao konsultovati tim saradnika iz različitih oblasti kako bih sa ciljem pružanja kvalitetnog odgovora protumačio vaše pitanje vezano za duplu platu", odgovorio je Franović i priložio citat iz Zakona o radu: "Zaposleni koji krivicom poslodavca nije iskoristio godišnji odmor ima pravo na nadoknadu".
Franoviću su, osim objašnjavanja krajnje prostog pitanja, saradnici raznih struka mogli objasniti da mu ne može biti struka ekonomija, a da se zvanično potpisuje kao dipl. ing. (ne piše čega), ili je ipak i on stručnjak opšte prakse za organizacione nauke, ekonomiju, pravo i politiku.
Javnosti je ostao dužan odgovor na pitanje: “Koliko ste primili u julu na ime redovne plate i nadokande za neiskorišćeni odmor iz prošle godine (prema nezvaničnoj informaciji iz ŽICG preko sedam hiljada eura)?”. Još manje je jasno pozivanje na Zakon o radu, jer kako ga je to poslodavac onemogućio da iskoristi odmor ako je i prošle i ove godine Franović sebi bio poslodavac - šef.
Franović je potvrdno odgovorio na prvi dio pitanja: "Je li tačna informacija da ste ljetos imali veliki broj prekovremenih radnih sati? Kako i zašto?"
Međutim, odmah iza toga Franović ističe da "predsjedniku Odbora direktora ŽICG od početka mandata nije isplaćen nijedan prekovremeni sat. Ostalima, kako tvrdi, isplaćen je svaki prekovremeni sat, a njemu nije nijedan, iako je "u septembru imao 55,9 prekovremenih sati".
Franović dodaje da svaki dan na posao putuje iz Bara i da mu je "radno vrijeme u prosjeku 13 sati dnevno". Valjda je zbog tako napornog radnog mjesta odnedavno kabinet opremio i tuš kabinom.
Na kraju Franovićevih “odgovora”, koja vrve opštim mjestima, očekivanjima od novinara i pohvalama na njegov račun, poukama o pravima, usputnim sugestijama i sumnjama u dobre namjere novinarovih izvora - svime osim konkretnim odgovorima na konkretna pitanja - nalazi se i par "oproštajnih" rečenica.
"Dozvolite mi da izrazim žaljenje što zbog obaveza koje pristižu u narednom periodu, koje se odnose na obaveze predsjednika Odbora direktora ŽICG i poslanika u Skupštini, neću biti u mogućnosti da vam na ovaj način pružim odgovore na eventualna dodatna pitanja. Stoga vas molim da sva buduća pitanja uputite na izvršnog direktora", poručio je predsjednik Franović.
Izvršnom direktoru dao otkaz, pa ga razriješio
Novinarsko pitanje: "Je li tačno da ste godinu dana ("greškom") imali dva izvršna direktora i da ste jednome prošle sedmice dali otkaz?", za Franovića je "već poznata insinuacija".
Franović prvo negira tu informaciju - pitanje i tvrdi da je ŽICG uvijek imao samo jednog izvršnog direktora. Na kraju, ipak, priznaje da ima nešto i da je "ovaj slučaj dobio i sudski epilog".
Prema informaciji "Vijesti", kada je početkom jula prošle godine izabrano novo rukovodstvo ŽICG, izabran je i novi izvršni direktor. Neko je zaboravio da razriješi starog, pa se na jesen prošle godine pojavio problem kada su starom izvršnom direktoru pokušali da daju rješenje za drugo radno mjesto. On se obratio sudu i u julu je presuđeno u njegovu korist, odnosno da je on izvršni direktor, dok ga ne razriješe. Pošto nije pristao na novo radno mjesto, Franović mu krajem septembra uručuje otkaz, pa ga još prošle sedmice razrješava dužnosti. Tim sporom se, osim suda, već bavi i Inspekcija rada, pa će se vidjeti da li je i gdje je Franović napravio grešku u koracima.
Pošto se nekoliko pitanja odnosilo na tendere, odnosno postavljano je pitanje: “Jesu li neki poslovi iz prošle godine realizovani preko tendera?” - Franović je odgovorio pričom o broju tendera iz ove godine i ocjenom da je set pitanja vezan za javne nabavke "neosnovan i površan". Nije odgovorio na pitanje kako se deslio da je ŽICG u januaru u medijima objavio tender sa oznakom 03/08 i na dilemu znači li to da je taj tender trebalo da se raspiše prošle godine.
Nije on to zbog para
Prema informacijama i dokumentima koje je novinar "Vijesti" dobilo od izvora u ŽICG, Franović je predsjednik više komisija u toj kompaniji i za to dobija solidnu nadoknadu, koja uz takođe solidnu platu njegov mjesečni prihod podiže na nekoliko hiljada eura.
Pitanje o komisijama i nadoknadama Franovića je "iznenadilo", jer je "očekivao da iskusan i uvažen novinar treba da zna praksu realizacije projekata sa višemilionskim budžetom".
Priznaje Franović da je "od samog dolaska na mjesto prvog čovjeka ŽICG insistirao na preuzimanju tima (komisije) za implementaciju pruge Podgorica-Nikšić. Kaže da to nije činio zbog novca, već zbog želje da taj projekat pomjeri sa mrtve tačke. Za predsjedavanje tom komisijom i "pomjeranje" nikšičke pruge za april, maj, jun i jul, Franović je dobio 1.200 eura, odnosno 300 eura mjesečno. Ostali članovi komisije, njih osam, među kojima ima i pomoćnika ministra, dobili su ukupno po 200 eura, odnosno po 50 eura mjesečno.
Nedavno je formirana još jedna komisija za nikšićku prugu. U njoj nema Franovića, ali ni priče o nadoknadama.
Bonus video:
