Prošle godine tokom takmičenja u kolumbijskom Kaliju, naslovnu stranu Svjetske atletske federacije krasio je lik Crnogorke - kršne djevojke iz Tomaševa, Kristine Rakočević, koja je svijet zadivila sa dvije medalje na Svjetskom juniorskom prvenstvu - srebrom u disku i bronzom u kugli u konkurenciji godinu starijih rivalki.
Ove godine, odluku da izbjegne naporan raspored takmičenja u dvije teške bacačke discipline, biser mojkovačkog Atletskog kluba Tara, Rakočević, naplatila je titulom svjetske prvakinje u bacanju diska.
Rezultat za ponos Crnoj Gori u poljskom Bidgošću, gdje je ogrnuta crnogorskim barjakom Rakočevićeva sa vrha pobjedničkog postolja slušala kako se na jarbol podiže nacionalna zastava uz zvuke crnogorske himne. Rezultatom za ponos, ali i za zvanje najbolje mlade crnogorske sportistkinje, koje nije moglo zaobići supertalentovanu atletičarku.
"Ove godine je svjetskom zlatnom medaljom krunisan sav naš naporan i bespoštedan rad u Tari. I ne možemo biti zadovoljniji. Krenuli smo od Balkanskog prvenstva sa dvije zlatne medalje, onda i učešće za veliko iskustvo na seniroskom Evropskom prvenstvu u Amsterdamu, za koje sam ispunila normu, da bi kao kruna sjajne sezone došao nastup u Bidgošću, nakon kojeg su zvuci naše himne odjekivali stadionom. Nijesmo mogli biti ponosniji i srećniji - priča za „Vijesti” Tarin i svjetski atletski biser, Kristina Rakočević, nakon priznanja za najbolju mladu sportistkinju Crne Gore.
I to ne prvi put - Rakočevićeva je i prošle godine bila najbolja u izboru Crnogorskog olimpijskog komiteta, sa dvije nevjerovatne medalje u Kaliju. Ove godine je samo kompletirala „het-trik”, pošto je najbolja u Crnoj Gori u izboru mladih i perspektivnih sportistkinja bila i 2013. godine.
"Rad u Tari sa šefom struke, profesorom Markom Ristićem i njegovim sinom, profesorom Danilom koji je zadužen za kondicioni i pokazni trening, savršen je. Lijepo je raditi sa dobrim i stručnim ljudima. Atmosfera u klubu je porodična i prevazilazi okvire drugarstva. Polako se za najveću scenu pripremaju i nadolaze nove snage, sa supertalentovanim sestrama Bošković, Anom i Irenom, Tatjanom Barać, Anđelom Rosić... Ana je već dominantna u više disciplina u Crnoj Gori, i to u nekoliko godina starijoj konkurenciji od pionirske. Ja moram dati sve od sebe kako bih nastavila sa planiranim napretkom. Tu prije svega mislim na Svjetsko prventvo u Londonu, za koje pretpostavljam da će norma biti na nivou olimpijske od čak 61 metar. Trebaće puno volje, rada i upornosti da u ovom uzrastu dosegnem do tog cilja. Ipak je prioritet medalja na Balkanskom prvenstvu i Evropskom prvenstvu za starije juniore, što je moja prava konkurencija.
A da sa pravom pretenduje na medalju na šampionatu Starog kontineta za starije juniorke, pokazuju tablice Svjetske atletske federacije (IAAF), na kojima je bacačica diska iz Tare, rangirana na prvom mjestu!
"Nije dovoljno samo veliko odricanje za vrhunski rezultat, već skroz drugačiji režim života od uobičajenog. Malo odstupanja od tog, spartanskog načina života, neminovno dovodi do problema i rezultatskog pada. Teško je trenirati atletiku, pogotovo bacačke discipline, za koje na svjetskom prvenstvu normu ispune atletičarke iz 15-ak zemalja. To, valjda, najbolje govori o težini i zahtjevima ovog sporta, koji se sa pravom naziva „kraljicom sportova”.
Iako je svoj najbolji zvanični hitac „odapela” u Splitu ove godine (58,30 metara), a najveću titulu osvojila u pojskom Bidgošću, Kristina nema dileme kad su u pitanju ljepote gradova u kojima je boravila.
"Sport mi je omogućio brojna putovanja širom svijeta, ali Baku i Amsterdam su mi najljepši gradovi, a u tom velikom holandskom gradu ima i previše sadržaja koji me privlače i ne bih imala ništa protiv da tamo i živim. U divnom sjećanju, kao predivan grad ostao mi je i Utreht, takođe u Holandiji. Tamo sam osvojila zlato i srebro na Evropskom olimpijskom festivalui mladih 2013. godine, što mi je i donijelo prvo priznanje najperspektivije crnogorske sportistkinje. I neviđenu i neponovljivu sreću, jer sam sa svega 15 godina osvojila dvije velike medalje.
Kristina ne krije ni da joj prija pažnja i poštovanje koje uživa u Mojkovcu. "Doček kakav mi je priređen nakon svjetskog zlata u Bidgošću je nezaboravan. Želim još jednom da zahvalim Mojkovčanima na tome, jer sve je zaista bilo kao na filmu".
Osim Kristine, i njen brat Gligorije je naslijedio sportski gen.
"Moj brat je u Americi već četvrtu godinu i izuzetno nepreduje. Igra košarku na Oregon koledžu i ove sezone ima najbolje pokazatelje - billježi dabl-dabl prosjek sa 12 koševa i deset skokova po utakmici", zaključila je 18-godišnja najbolja mlada sportistkinja Crne Gore.
Bonus video:
