Dva značajna jubileja su razlog organizovanja izložbe „Likovni umjetnici CANU“.
Naime, prije deset godina jedna od najstarijih balkanskih država - Crna Gora, obnovila je svoju državnost. Bilo je to po proceduri koju je odredio savremeni svijet, a koja je ostvarena na način koji pripada društvima sa zrelom političkom kulturom.
Istovremeno, u ovoj godini obilježavamo 45-godišnjicu od donošenja Zakona kojim je osnovana najviša institucija nauke i umjetnosti u Crnoj Gori - Crnogorska akademija nauka i umjetnosti.
Takvi događaji jasno svjedoče da država nije samo ono što vidimo - teritorija, građani i organizovana vlast. Ona je nešto više i dublje od toga. Ona nosi Ideju koju prepoznaju, nose i oblikuju oni najistaknutiji u jednom vremenu. Oblikovanje te ideje je duhovnost jednoga društva, naroda koji ga čine i države koja ga predstavlja. Tu duhovnost oblikuju institucije i pojedinci.
Među njima, u oblikovanju crnogorske duhovnosti, umjetnicima je pripala posebna uloga. Nije pretjerano reći da su u tom podvižničkom poslu umjetnici bili značajniji od mislilaca i vjernika. I onaj najveći koga smo imali, čiju riječ još uvijek odgonetamo, bio je veći mislilac nego vjernik i veći umjetnik nego mislilac. Zato možemo reći da je našu duhovnost više oblikovala slika nego pojam.
Toj plejadi velikih umjetnika pripadaju i oni koji su u različitim statusima bili članovi CANU. To su: Miodrag Dado Đurić, Branko Filipović Filo, Vuko Radović, Luka Tomanović, Dušan Vukotić Vud, Aleksandar Prijić, Miloš Vušković, Vojislav Vojo Stanić, Anka Burić, Dragan Karadžić, Pavle Pejović, Dimitrije Popović, Tome Serafimovski, Petar Omčikus.
Njihovo djelo kazuje da je umjetnik dio višeg svijeta, kao što je i njegovo djelo kap ne-vidljivog mora. Ali, kada nas ta kap dodirne, pod uslovom da smo spremni za taj susret, onda se pro-javi ono više, dublje i ljudskije.
O tome svjedoče njihove priče koje nazivamo poetikama.
Oni najveći među njima svojim pričama kazuju o istom, ali ne jednako. Kazuju o tome da oni najbolji među nama nijesu u ovaj svijet ušli da uzmu i dobiju, već da daju i stvore. Samo tako se čuva kontinuitet i brani identitet.
Čini čast i Crnoj Gori i Crnogorskoj akademiji nauka i umjetnosti da su među onima koji su nas večeras okupili i umjetnici koji nijesu iz Crne Gore, kao i oni koji su svoje najznačajnije djelo stvorili van Crne Gore. Ali to što su bili članovi CANU, kazuje o otvorenosti i ove institucije i njene države.
Poštovani prijatelji, nedavno je naša akademija organizovala značajan međunarodni naučni skup „1000-godišnjica Svetog Jovana Vladimira“. Ako bismo saželi njegovu poruku, onda bismo mogli reći da je to bila pohvala ljudskosti.
Izložba „Likovni umjetnici CANU“, svojim najdubljim značenjem i porukom, i nije ništa drugo do pohvala duhovnosti. Zato sa osjećanjem časti proglašavam ovu izložbu otvorenom.
(Riječ na otvaranju izložbe „Likovni umjetnici CANU“, povodom 10 godina od obnove nezavisnosti i 45 godina CANU, Centar savremene umjetnosti, Dvorac Petrovića, Podgorica)
Galerija
Bonus video:
