Kad počnu uporne jesenje kiše i lišće počne da žuti, mnoge od nas obuzme melanholija. Umirimo se, postajemo sjetni, manje se smijejemo naglas, više bismo da budemo sami. Ali zabluda je da su to simptomi depresije, pišu "Večernje novosti".
Riječ je samo o fazi koja će brzo proći, tvrde stručnjaci.
"Melanholija je dio života i nije medicinski poremećaj", kaže Ulrih Hegel, predstavnik Njemačke istraživačke mreže za depresiju i suicid.
Njegov kolega Rudiger Šmit Hom navodi četiri uzroka jesenje potištenosti.
* Psihološki. Većina ima negativne asocijacije na mrak, što je u skladu sa evolucijskom i genetskom prirodom.
* Fiziološki. Dokazano je da postoje biološki uticaji koji utiču na raspoloženje kada je napolju sumorno i mokro.
* Tokom jeseni manje dnevnog svijetla putuje od očiju do mozga, što snižava nivo serotonina - hormona sreće. Zbog toga se ljudi tokom dana osjećaju pospano.
* Zbog "nestašice" sunčeve svjetlosti organizam ne dobija dovoljno vitamina D, koji je važan za osmjeh i energiju.
Bonus video:
