Komentar urednika magazina Bez granica Seada Sadikovića na aktuelna dešavanja oko planiranih terorističkih napada i osvrt na konferenciju za novinare vrhovnog i glavnog specijalnog tužioca.
Ponešto se i mogaše razabrati iz priče o terorističkim napadima pripremanin da budu izvedeni u Crnoj Gori u izbornoj noći, sve do nedjelje kada su vrhovni i glavni specijalni tužilac zakazali konferenciju za novinare.
Od te konferencije, mrak.
Neki su očekivali dokaze, bar za nešto. Pušku, ili bombu neku, a ne fotografije i snimke napravljene u Srbiji na kojima se vide raznorazni rekviziti.
I ja sam, prateći ono, očekivao više od priče da su dva bogata, možda i pijana Rusa, pokupovali sve one čekerende i skovali plan da angažuju nekoga, a ne zna se kog od crnogorskih političara da smijeni vlast u Crnoj Gori.
Čekam, gledam i ništa.
Ostadoh do kraja vjerujući da će makar gospodin Katnić što ezoteričnim metodama dokazivanja zna iznenaditi javnost da dovede ondje pred sve novinare maka jednu od uhapšenih teroristkinja i onako je tužilački pita pred svima “kazuj baba jesi li vještica”. A ona da mu reče “jesam kneže, nije fajde kriti”. I tako redom, znamo svi tu priču.
Ali se ipak dobro podsjetiti biće vam zanimljivo vjerujte pa da onda jedna grupa novinara uglas pita vrhovnog državnog tužioca skoro pa citiram “ti, vrhovni znaš duboke knjige, nalaziš li u njima vještice”? A on da zaključi konferenciju odgovorom “NE”.
Eto gledam tu konferenciju, čudim se i hajde da ne idemo stotine godina unazad sjetih se vremena prije tačno četvrt vijeka. I tada su teroristi, zvali su ih bojovnici II MUP-ovci, ovaj put iz Hrvatske napadali Crnu Goru kod Prevlake.
Sjećate se i toga svakako. Slični su se snimci kao dokazi prikazivali da bi se građani ujedinili da krvlju svojom malo poslije potpišu odanost Miloševićevom projektu. Pošteniji da budemo prije bjelosvjetskom strateškom planu za SFRJ.
Oni koji glasno posumnjaju u serviranu istinu bez dokaza i tada su kao i danas obilježavani etiketom unutrašnjih neprijatelja i izdajnika.
Nije tada bilo lako, ali je bilo poslije časno biti izdajnik tada. Pa i novinarski je na kraju krajeva tražiti činjenice za tvrdnje.
Pravo da vam kažem moj odnos koliko im vjerujem je - izdajnik sam tim se dičim. Ja tako, a vi kako god hoćete.
Bonus video:
