Evropski slikar Đeljoš Đokaj, majstor lirske fantastike, nadrealnih vizija, asocijativnih apstrakcija i finih grafitnih intervencija, umro je prije dva dana u Minhenu.
Đokaj je rođen 1933. u selu Milješu kod Podgorice. Akademiju likovnih umetnosti je završio u Beogradu. Predavao je u Prištini i na Cetinju, a od 1968. živio je u Rimu, gdje se proslavio naročito svojim grafikama. U Italiji se divio Đotu i prihvatio metafizičko slikarstvo Đorđa de Kirika. Posljednjih decenija živi Augsburgu. Sagradio je kuću i atelje u rodnom Milješu, gdje je povremeno stvarao i u devetoj deceniji gotovo sa istim entuzijazmom kao u ranijim periodima svog umjetničkog stvaralaštva.
“Moj umjetnički atelje u mom rodnom mjestu je odlična inspirativna veza sa mojim podnebljem, koje sam nosio sa sobom ma gdje god da sam živio. Zbog toga su moje slikarstvo i grafika - crtež imali više uspjeha u svijetu. U stvaralaštvu je umjetnikova originalnost vrlo važna”, kazao je umjetnik u intervjuu za Monitor, u martu ove godine.
Slikar Đokaj je od 1963. godine prisutan na kolektivnim i samostalnim izložbama, gotovo na svim kontinentima. Izlagao je na 53 samostalne i 62 kolektivne izložbe.
Dobitnik je velikog broja prestižnih nagrada i priznanja. Dobitnik je Trinaestojulske nagrade i zvanja istaknutog kulturnog stvaraoca Crne Gore. O Đeljošu su pisali najpriznatiji kritičari umjetnosti, kao i širom svijeta poznati umjetnici. O njegovom životu i radu snimljeno je nekoliko dokumentarnih TV filmova i reportaža kao i veliki broj novinskih intervjua. Jedan poznati kritičar ga naziva “albanskim i balkanskim Pikasom”. Istina Pikaso ga je inspirisao, ali ga Đeljoš nikada nije kopirao. Naprotiv, njegov talenat i originalnost u stvaralaštvu inspiracija su brojnim studentima i mlađim slikarima. Slike i grafike Đeljoša Đokaja se nalaze u kolekcijama najpoznatijih muzeja i galerija širom svijeta.
Njegova biografija i prezentacija njegovih djela nalaze se u više umjetničkiih enciklopedija. O njegovom životu i stvaralaštvu pisane su knjige i monografske studije, posljednja je nedavno izašla na albanskom jeziku i promovisana je u Prištini.
“Crnogorsko slikarstvo je uvijek bilo na vrhu jugoslovenske umjetnosti. Na primjer, Petar Lubarda, Milo Milunović, koji mi je bio profesor, Filo Filipović i drugi. U drugoj generaciji su Dado Đurić i Vojo Stanić, a ima i dosta mlađih darovitih slikara. Oni su za mene veliki slikari. Oni su i u Evropi dobili visoka priznanja, a svojoj zemlji dali priznata djela koja imaju veliku vrijednost”, govorio je o crnogorskoj likovnoj sceni Đokaj.
Đeljoš Đokaj se posljednji put predstavio u Crnoj Gori na kolektivnoj izložbi povodom deset godina nezavisnosti Crne Gore, koja je u organizaciji Centra savremene umjetnosti Crne Gore, 15. maja tvorena u Dvorcu Petrovića. Veliku izložbu imao je prošle godine u galeriji “Haos” u Beogradu. To je bilo njegovo predstavljanje nakon pedeset godina pred beogradskom likovnom publikom.
Goranović uputio telegram porodici
“Iskreno žalim zbog smrti Đeljoša Đokaja, jednog od najistaknutijih umjetnika sa ovih prostora, autora izražajnog senzibiliteta, čije djelo čini čast crnogorskoj, ali i albanskoj, italijanskoj i njemačkoj kulturnoj sceni", kazao je ministar kulture Pavle Goranović.
"Đokaj je na pravi način prezentovao našu umjetnost i posebnosti naših prostora, o čemu svjedoče i brojne nagrade i priznanja, ali i status Istaknuti kulturni stvaralac. O njegovom djelu govori vrijedan opus u umjetničkim kolekcijama širom svijeta, koji ostaje kao svojevrstan trag vremena i značajan kulturni kapital”, navodi se u telegramu.
Bonus video:
