Srčane aritmije veoma su česta pojava kod djece. Još je češća pojava uplašenih roditelja koji primjete da njihovom djetetu srce kuca malo brže nego što oni misle da treba. Pedijatar Marija Lakićević mnogo puta se susrela sa oba ova slučaja. Kaže da je praksa da se svako dijete, čiji se roditelji u Domu zdravlja požale na ovaj problem, uputi kod dječjeg kardiologa, za svaki slučaj.
"Kada u ordinaciju dođu sa ovim problemom, roditelji su, naravno, uplašeni. Ono što ja mogu u tom trenutku da uradim jeste da poslušam djetetovu srčanu radnju, izmjerim puls, ocijenim opšte stanje djeteta. Ipak, najčešće dam uput za kardiologa, jer smatram da je u ovakvim slučajevima potrebno odraditi EKG, bez obzira da li se dijete požalilo na nepravilan rad srca ili je roditelj primjetio. Naravno da je najčešće sve u redu sa dječjim srcem, ali u ovakvim slučajevima oprez je neophodan", kaže naša sagovornica.
Rijetko bolest u pitanju
Normalne (fiziološke) varijacije srčanog rada veoma su česta pojava kod djece. I u ovakvim slučajevima nikako se ne radi o bolesti. Međutim, postoje patološke tahikardije (ubrzan rad srca) koje mogu biti veoma opasne, iako se veoma rijetko javljaju.
"Kod djece je pomalo teško odrediti normalne vrijednosti brzine srčanog rada, jer one zavise od uzrasta, ali i od tjelesne mase i visine djeteta. Takođe, neka stanja mijenjaju brzinu rada srca. Na primjer, povišena tjelesna temperatura uvijek ide sa ubrzanjem srčanog rada i to je potpuno normalno. Ipak, kod većine roditelja ovaj simptom izaziva strah i trčanje kod pedijatra. Takođe, postoji i pravilo - što je dijete manje, srce brže radi. Tako, na rođenju je gornja granica oko 220 otkucaja u minuti, dok tokom prve godine srce ne bi trebalo da radi brže od 160-180 otkucaja u minutu. Kod predškolaca gornja granica je oko 120/min, a školska djeca i adolescenti se računaju kao odrasli, pa je svaka fekvenca preko 100 otkucaja u minuti tahikardija koja treba da se provjeri kod pedijatra”, upozorava doktorka Lakićević.
Na šta može da ukazuje tahikardija?
"U kardiologiji postoje dvije grupe djece koja pate od tahikardija. Prvu grupu čine djeca koja imaju neku urođenu ili stečenu bolest srca i redovno se prate kod kardiologa. U toku tog praćenja se može očekivati pojava tahikardije što ljekari objasne roditeljima. I pedijatri koji prate ovakve pacijente brzo upute dijete kardiologu kada posumnjaju da se javila tahikardija. Ovi pacijenti zahtijevaju posebnu pažnju i treba što prije da stignu kod dječjeg kardiologa jer dugotrajno lupanje srca može iscrpjeti ionako oštećeno srce. Druga grupa djece su ona koja nemaju manifestnu bolest srca, a ipak imaju tahikardije. Naime, kada se ova djeca detaljno ispitaju ne može se naći urođena srčana mana ili neka stečena bolest srca koja je uzrok tahikardije. Uzroci tahikardija kod ove djece se kriju u finim promjenama u strukturi srca koje se ne mogu vidjeti na ultrazvučnom pregledu koji je glavna dijagnostička procedura u procjeni strukture i funkcije srca. Zato se ovakva djeca pregledaju kod dječjih kardiologa koji se baš bave aritmijama (aritmolozi) koji koriste posebne dijagnostičke metode za postavljanje dijagnoze", objašnjava naša sagovornica.
Dijagnostika
Pored detaljnog pregleda, koji uključuje i pregled srca, prvi korak ka dijagnozi je EKG.
"Elektrokardiogram daje podatke o vrsti eventualnog poremećaja ritma, ali traje kratko (obično ne duže od 30 do 40 sekundi) pa se ne može uvijek uhvatiti tahikardija. Kada dijete ima često lupanje srca planira se i 24-časovno snimanje EKG-a koje se naziva holter. O ovoj dijagnostičkoj metodi odlučuje kardiolog koji i tumači nalaze”, kaže dr Lakićević.
Kako se liječe tahikardije?
Naša sagovornica kaže da se većina dječjih tahikardija ne liječi.
"Tahikardije same po sebi nisu bolest, one su eventualno simptom neke bolesti. Dakle, najprije treba otkloniti uzrok koji je doveo do ubrzanja srčanog rada. Recimo, kada spustimo tjelesnu temperaturu, prođe i tahikardija. Liječenje ogromne većine tahikardija (koje zahtijevaju terapiju) se sprovodi ljekovima koji se zovu antiaritmici. Terapiju određuju posebno edukovani dječji kardiolozi, a tretman zahtijeva mnogo strpljenja kod djeteta, roditelja, ali i ljekara. Kada ljekovi ne djeluju, ili kada je jasno da se radi o trajnom poremećaju ritma (koji neće proći sa rastom i definitivnim formiranjem dječjeg srca) pribjegava se kateterizaciji srca i izvođenju posebnog ispitivanja koje se zove elektrofiziološka studija. Ljekar ispita srce i potraži mjesto koje je uzrok ubrzanog srčanog rada. Kada se to mjesto nađe, određuju se dalji koraci koji su zaista samo u domenu dječjih kardiologa”, priča doktorka Lakićević.
Hitno kod ljekara kada:
- Ako dijete kome lupa srce ima vrtoglavice, omaglice ili izgubi svijest
- Ako se dijete požali da mu srce neobično brzo i jako radi u toku fizičke aktivnosti, a tada ima i vrtoglavicu i malaksalost
- Ispitivanje je obavezno i za djecu koja iz čista mira osjete naglo i veoma brzo lupanje srca. Ovo lupanje isto tako naglo i prestaje i veoma je važno uhvatiti ga na EKG-u
"Kratkotrajne i bezazlene tahikardije (bez vrtoglavice, malaksalosti, znojenja, omaglica) su obično rezultat rasta i razvoja djece, ali i njihovog emotivnog statusa i nisu razlog za odlazak kod ljekara. Kad traju dugo, kad se djeca žale da ih teško podnose ili ako se prečesto javljaju treba se obratiti pedijatru koji prati dijete i koji će odlučiti ima li potrebe da se dijete uputi dječjem kardiologu na ispitivanje”, zaključuje dr Lakićević.
Situacije u kojima srce i treba brže da radi
Ovo su takozvane fiziološke tahikardije koje treba razlikovati od patoloških koje traže praćenje ili liječenje. Zajednička karakteristika ovih bezopasnih tahikardija je da prestanu kada prestane njihov uzrok.
Fizička aktivnost
U toku fizičkog napora organizmu treba više kiseonika i hranljivih materija pa srce naprosto mora brže da radi da bi zadovoljilo potrebe djeteta koje se igra ili bavi sportom. Zato je normalno da srce u toku fizičkog napora pumpa brže pa se kod predškolaca smatra normalan broj otkucaja do 200 u minutu (kod većih napora čak i više). Kod starije djece i adolescenata se u uobičajenim fizičkim aktivnostima rijetko izmjeri preko 190 otkucaja u minuti. Ono što je ključno za dobru procjenu je da sa prestankom fizičkog napora dolazi do postepne normalizacije rada srca za nekoliko minuta.
Emotivni stres
Slično fizičkoj aktivnosti i emotivni stres normalno ubrzava srčani rad. Tada se pored lupanja srca, dijete ponekad žali i na stezanje i probadanje u grudima, a nerijetko i na nemogućnost udaha vazduha i trnjenje u rukama. Ovo se obično dešava kod emotivne djece koja, opet, ne pokazuju svoje emocije. Mnogo se češće na ove tegobe žale adolescenti nego mlađa djeca. Kada se takva djeca smire, kada im se pruži podrška i utjeha prestaje i lupanje srca. U ovu grupu lupanja spadaju i normalne reakcije na bol i ostale neprijatne senzacije.
Povišena tjelesna temperatura
Visoka tjelesna temperatura dovodi do normalnog ubrzanja srčanog rada. Možemo slobodno reći da je odlika zdravog srca da ubrzano radi u toku visoke temperature. Zato to ne treba da vas brine. Kada se temperatura normalizuje, polako se i srce smiri.
Nizak krvni pritisak
Slično je i kod djece koja pate od nižeg arterijskog pritiska koja po pravilu imaju nešto bržu srčanu frekvencu od djece koja imaju normalne vrijednosti arterijske tenzije.
Dehidracija
Kada dijete izgubi tečnost (na primjer, kod povraćanja i proliva) srce se trudi da nadoknadi manjak tečnosti, pa zato brže radi.
Inhalatorna terapija
Djeca koja se inhaliraju ljekovima kod bronhitisa ili astme nerijetko prijavljuju da im srce brže radi. Ovo je očekivana pojava - tahikardija je redovan pratilac inhalacija, ali je i to normalna reakcija na ove ljekove koji šire sužene disajne puteve, ali i ubrzavaju rad srca. Ima i bolesti koje direktno ubrzavaju srčani rad. Takva je hipertireoza gdje štitna žlijezda stvara previše hormona koji dovode do ubrzanog srčanog rada. I neke neurološke bolesti (na primjer, epileptični napadi) prouzrokuju ubrzanje srca, koje je potpuno očekivano.
Bonus video:
