Iako nikad nije bio u Crnoj Gori, 22-godišnji Tomaš Šaranović u dalekom Urugvaju, ipak snažno osjeća svoje crnogorske korijene. I to je jedan od njegovih motiva za organizaciju Festivala balkanskog filma - Balkan film festival, koji se održao u Montevideu od 5. do 13. septembra.
Drugi motiv za Šaranovića je priroda balkanskih filmova - oni su, kaže, drugačiji od holivudskih. U pozitivnom smislu.
“U fokusu balkanskih filmova su priče o ljudima. Osim toga, bogati su zaista dobrim scenama pejzaža, poput 'Lokalnog vampira' Branka Baletića. Holivudski filmovi umjesto toga gledaocu uglavnom nude pregršt vještačkih specijalnih efekata”, kaže Šaranović.
Osnovna ideja festivala je da publici prikaže filmove iz tri različita perioda na Balkanu - filmove autora iz bivše Jugoslavije, filmove nastale u periodu od 1991. do 2006, te filmove novije produkcije, snimane od 2006. do danas.
“Na taj način smo željeli da prikažemo da kinematografija može ostati izvan politike, te da film može doprinijeti da se promijeni slika ovog regiona, kojeg volimo”, rekao je Šaranović “Vijestima”.
Tokom devet dana festivala, publika je imala priliku da vidi deset filmova i tri kratke filmske forme sa prostora Balkana. Među njima su “Balkan ekspres” i “Lokalni vampir” crnogorskog reditelja Branka Baletića, “Dječaci iz Ulice Marksa i Engelsa” Nikole Vukčevića, “Beli lavovi” Lazara Ristovskog (Srbija), “Čaruga”, reditelja Rajka Grlića...
Šaranović kaže da je festival privukao ne samo urugvajsku, već i publiku iz Argentine i Brazila.
“Iznenađeni smo koliko su zapravo ljudi zainteresovani za filmove sa prostora Balkana. Takvi filmovi su na ovim prostorima zaista cijenjeni. Svakako, u publici smo imali i velik broj posjetilaca iz srpske, hrvatske, makedonske i crnogorske zajednice”, rekao je on.
Osim što će kroz filmove sa ovih prostora publika na Balkan film festivalu imati priliku da se upozna sa kinematografijom Balkana, te što će oni koji potiču iz zemalja bivše Jugoslavije moći da više nauče o svojim korijenima, ali i da latinoamerikanci nauče o Crnoj Gori, Festival je, prema riječima Šaranovića, prilika i za otvaranje novog tržišta za autore i glumce.
“Govorimo o tržištu od tri miliona ljudi”, kaže on.
Balkan film festival je realizovan u koprodukciji Zajednice Crnogoraca u Urugvaju i Kinoteke Urugvaja.
“Festival je dobio veliku pažnju lokalnih medija i filmskih kritičara Urugvaja. Posjetioci različitih godina su kroz festival otkrili jedan svijet koji je za njih bio nevidljiv. Zabavno je bilo kada me je jedan dječak pitao da li je Cetinje i dalje glavni grad Crne Gore”, kazao je Šaranović.
Tomaš želi da upozna zemlju predaka, koju zna samo iz priča
Veze Tomaša Šaranovića sa Balkanom počinju u njegovom djetinjstvu, kada mu je otac pričao priče o djedu i rođacima.
“Moj djed je rođen u Međicama, u Crnoj Gori, 1896. Moj otac je rođen u Urugvaju 1944, a ja 1994. Šaranovići se rađaju svakih 50 godina”, uz osmijeh priča istoriju porodice ovaj mladić. Nažalost, dodaje, nikad nije bio u Crnoj Gori.
“To je jedna od mojih želja, da upoznam zemlju mojih predaka, zemlju gdje je rođen moj djed, moju zemlju”, kaže on.
Tomaš Šaranović, nastavnik engleskog, trenutno studira međunarodne odnose i piše za urugvajske medije. Piše i blog o međunarodnim odnosima i lokalnoj politici. Njegova porodica je u Urugvaju od 1930. godine. Osim njega, tu sada žive njegov otac i njegove dvije sestre.
“Zaista sam ponosan na svoje korijene. Istorija Balkana je tragična, ljudi su se na tim prostorima oduvijek borili za slobodu, protiv onih koji su željeli da ih porobe. Za mene je to zaista impresivno i vrijedno divljenja”.
Nikad nije kasno da se nauči jezik iz stare domovine
Zajednica Crnogoraca u Urugvaju je osnovana prošle godine, 29. novembra.
“U Montevideu smo već organizovali kurs crnogorskog, koji je završilo oko 15 polaznika svih uzrasta - od 19 do 75 godina. Godine nisu problem i prepreka kada se želi naučiti jezik svojih predaka, kaže Šaranović, dodajući da za dvije nedjelje sa obukom kreće nova grupa mladih, koji su se tokom festivala zainteresovali za crnogorsku kulturu.
U organizaciji Zajednice Crnogoraca u Urugvaju organizovana je i izložba koja prikazuje učešće Crnogoraca u izgradnji Urugvaja.
“Moj djed je, recimo, bio upravnik tokom izgradnje više od 300 kilometara duge željeznice”, kaže Šaranović.
Osim toga, u Urugvaju su ranije organizovana i sva muzička događaja, tokom kojih su publici predstavljene crnogorska i muzika Balkana.
“Na tim događajima su se čule pjesme poput ‘Crno Gora, zemljo mila’, pjesme Miladina Šobića, te brojne druge balkanske i jugoslovenske tradicionalne narodne pjesme”.
Bonus video:
