Novinarka Televizije Vijesti, Nina Bošković, koju gledaoci najčešće imaju priliku da vide u ulozi reporterke jutarnjeg programa “Boje jutra”, za “Play” je otkrila za koga navija, zbog čega se kaje, šta bi bila da nije novinarka, ali i ko je uvijek nasmije.
Što si kao mala željela da budeš kad porasteš?
Nijesam razmišljala o tome, jedino u situacijama kada sam popunjavala leksikon ili đački spomenar. Znam da je odgovor uvijek bio - atletičarka Merion Džons, iako nikad nijesam bila zaintresovana za sport u smislu treniranja. Nešto sam bila oduševljena njom, čak i kada je priznala da je uzimala doping.
Što najviše voliš kod svog grada?
Vazduh i šetalište od Gimnazije, pa sve do “Merlin” poslastičare, svaki dio. Podsjeća na odrastanje, šetnje sa porodicom, društvom. Sada su iščupali klupe na par mjesta, ali i dalje je lijepo.
Koje sajtove pratiš na Internetu?
Domaće sajtove pratim zbog informisanosti. Često posjećujem “Vice” Srbija, vitraž.net, kulturkokoska.rs i tunein.com zbog radio frekvencija.
Gdje bi voljela da otputuješ?
Za svaki kontinent imam po par mjesta. Najviše bih voljela da posjetim zemlje Latinske Amerike, Island i Maroko.
Za koga navijaš?
Nemam određen klub za koji navijam. Volim da odgledam dobru košarkašku utakmicu. Kad sam u prilici pratim utakmice KK Sutjeska.
Na što si najponosniji?
Na roditelje i četiri brata, bez dileme.
Što bi promjenila kod sebe?
Nokte.
Zbog čega se kaješ, a šta bi voljela da uradiš a nisi do sada?
Žao mi je što u toku studija nijesam aplicirala za stipendiju, koja bi mi omogućila da odem na razmjenu u neku drugu državu.
Koje serije pratiš?
Trenutno ne pratim nijednu, jer nemam televizor. Ali voljela bih da se vratim ‘Shameless’ seriji.
Da li si bila faca ili bubač u školi?
I jedno i drugo. Bila sam odličan đak koji nije propuštao nijedan rođendan, izlete, dječije igre, priredbe... U srednjoj je bilo više razonode. Iako sam bila manje odgovorna, ocjene nijesu ispaštale.
Izlazak u grad ili provod kod kuće?
Oboje, ali više kod kuće u posljednje vrijeme, jer mi se sve manje dopadaju izlasci u Podgorici gdje provodim najviše vremena. Atmosfera je plastična, a muzika na skoro svakom mjestu ista.
Ko te uvijek nasmije, šta te najčešće ljuti?
Najmlađi brat Luka, jer je jednostavno faca. Ljuti me kad neko priča “kroz zube”, indirektno ili upakovano provocira umjesto da jasno kaže šta ima. Ljuti me i kada neko ne umije da uvaži sagovornika. Ljuti me nekultura u saobraćaju, kao i bacanje smeća mimo mjesta koje je predviđeno za to.
Koja je pjesma tvog života?
U suštini ima dosta pjesama koje me na određen način pokreću. Svaki takt odsviran na Santaninoj gitari je magija, a “El dumo” od “Smaka” ima posebnu emociju.
Da li si ranoranilac ili noćna ptica?
Ni jedno ni drugo. Zbog posla ustajem rano, ali i zaspem u neko normalno vrijeme. Najviše volim da spavam od 12 do 9.
Koja glumica bi te igrala u filmu o tvom životu?
Mogla bih Milu Kunis zamisliti da me glumi. Ili Adriana Ugarte.
Ko je tvoj heroj?
Antonije, brat koji je mlađi od mene tri godine. Iz više razloga.
Plašiš li se smrti i vjeruješ li u život poslije smrti?
Plašim se smrti. Ne vjerujem u život poslije smrti.
Da li si za legalizaciju marihuane?
Nemam ništa protiv onih koji ponekad konzumiraju marihuanu, ali nijesam pobornik legalizacije.
Koje si iluzije izgubila tokom života?
Nijesam zamišljala da će određene pojave i međuljudski odnosi biti površni u ovolikoj mjeri.
Da nisi novinarka bila bi?
Da nijesam novinarka, bila bih stjuardesa. Ko zna, možda i budem, nije to još otpisano.
Tvoj omiljeni citat je...?
“Trebalo bi ubijati prošlost sa svakim danom što se ugasi. Izbrisati je, da ne boli. Lakše bi se podnosio dan što traje, ne bi se mjerio onim što više ne postoji. Ovako se miješaju utvare i život, pa nema ni čistog sjećanja ni čistog života”. Meša Selimović
Da imaš supermoć na jedan dan šta bi prvo promijenila?
Zlobu bih iskorijenila. To bi možda riješilo mnoge probleme planete.
O čemu si sanjala kad si bila mala?
Imala sam knjigu “Sva čuda svijeta”. Kad sam prvi put vidjela stranicu na kojoj je Kremlj, sanjala sam o Moskvi, dugo, pa su pagode bile na svakom drugom crtežu u tom periodu.
Koja je tvoja najznačajnija vrlina? A koja mana?
Volim što nijesam zavidna osoba, nikad ne osjećam ljubomoru. Iskrena sam poprilično, osjećajna, ne “glumatam”, što bi se reklo. Neću odgovoriti da mi je mana tvrdoglavost, kako to obično biva. Imam dosta mana. Nestrpljiva, nekad malo izgubljena, promjenljivog raspoloženja, itd.
Koga bi povela u kafanu?
Drugarice, ali da izdvojim Tinu, Miru, Kaću i starijeg brata Boška sa kojim se razumijem na svakom polju, pa i ovom koji se tiče izbora muzike i lokala za provod. Kafana bi bio “Amici” u Nikšiću ili “Propaganda”.
Šta radiš u slobodno vrijeme?
Uglavnom gledam filmove, pođem na predstavu ili dobru svirku. Prošetam.
Na kojoj destinaciji bi voljela da si sad?
Voljela bih da sam u Brazilu ili Kubi, u nekom komšijskom kraju gdje se čuje glasna latino muzika, svira gitarica, igra šah, miriše jeftina brza hrana specifična za taj kraj.
Koja ti je uzrečica?
U svakodnevnom govoru i nemam uzrečice. Međutim, kad sam pred kamerom, primijetila sam da često izgovaram riječi “ovako”, “recimo”, “da kažem” itd. Pokušavam da to ne radim, nadam se da sam smanjila.
Ako bi se poslije smrti vratila na ovaj svijet kao osoba ili kao predmet, šta bi bila?
Pa, ipak, bih birala da opet budem u ljudskoj formi, opet žensko, ali možda na nekom uređenijem mjestu, gdje građani imaju mogućnosti za bolji život.
Koje ti pitanje najčešće postavljaju?
Crtam li obrve.
Najduže prijateljstvo?
U pitanju je Katarina Nenezić, sa kojom se družim od 2000. godine kad smo krenule u prvi razred. Iako se ne gledamo često, jer je ona u Beogradu, naše prijateljstvo je pravo.
Prvi dan u školi?
Samo se sjećam kikica koje mi je majka napravila sa rozim mašnama i somotne haljinice.
Prvi posao/zarađeni džeparac?
Kod robne kuće u Nikšiću često se pred početak školske godine prodaju polovne knjige, pa bude dosta djece. Kad sam imala 12, 13 godina sa mojim bratom Antonijem sam prvi džeparac zaradila baš na ovaj način.
Imaš li kućnog ljubimca?
Ne, jer u prostoru u kojem živim mogu da zamislim jedino akvarijum sa ribicama.
Što bi poručila mlađima?
Poručila bi im da se ne zanose društvenim mrežama, već da ih upotrebljavaju za korisne stvari, da budu više fokusirani na žive ljude i događaje. Vrijeme brzo prođe, a onda možda skapirate da bi bolje bilo da ste silne minute/sate skrolovanja po naslovnoj strani zamijenili razgovorom sa bliskom osobom, ili da ste radoznalost primijenili negdje drugo umjesto na provjeravanje ko vam je lajkovao selfi iz fensi toaleta. I da ne dolaze u izbucanim farmericama u školu/na faks.
Galerija
Bonus video:
