Nekoliko sati pošto je policija 9. februara 2011. procijenila da nema opasnosti po bezbjednost Olivere Lakić i njene porodice zbog prijetnji koje su joj bile upućene nedjelju dana ranije, muškarac koji se predstavio kao Boško pozvao je sa njemačkog broja drugu novinarku “Vijesti”, Jasminu Muminović, kojoj je izrekao niz teških uvreda i prijetnji na račun Olivere Lakić i njene kćerke (“Olivera je kučka, j… je u usta, poslaću joj crnca da joj posjeti kćerku u Italiju”). Sjutradan popodne, s istog broja, Muminovićeva je dobila i SMS poruku za koleginicu Lakić, u kojoj je zaprijećeno i kćerkinoj cimerki (“Molim te prenesi samo pozdrave za Milicu i Ivu”).
Lažno samooptuživanje
Tri dana nakon prijetnji koje je novinarka prijavila, Milan Grgurović je u policiji izjavio da joj je on prijetio. On je prvo u svojstvu građanina, prilikom prikupljanja obavještenja, a zatim na zapisnik o saslušanju osumnjičenog, pred policijskim službenikom naveo da je zvao i poslao poruku na telefon Muminovićeve, ali nije mogao da se sjeti nijednog dijela razgovora koji je navodno obavio s njom, niti je umio da objasni zbog čega je zvao. Do Grgurevića se inače došlo tako što je utvrđeno da je njemačka SIM kartica sa koje je prijećeno korištena u njegovom telefonu, na osnovu čega ga je policija potraživala. Ipak, kasnije, na osnovu vještačenja, tužilaštvo je zaključilo da je njegov iskaz lažan, pa je 14. oktobra 2011. protiv njega podiglo optužni predlog zbog k.d. Lažno prijavljivanje. U konkretnom slučaju, bilo je potrebno utvrditi da li se Grgurović sam prijavio i u kom svojstvu je (lažno) rekao da je on taj koji je prijetio novinarki.
Grgurović se na suđenju branio ćutanjem. Sutkinja Osnovnog suda u Podgorici, Željka Jovović, osudila ga je 13. februara 2012. na kaznu zatvora od godinu dana zatvora zbog k.d. lažno prijavljivanje navodeći da je utvrdila da je sam sebe lažno prijavio u svojstvu građanina.
U junu 2012, ova presuda je ukinuta, jer je Viši sud smatrao da u radnjama Grgurovića nema neophodnog elementa tog krivičnog djela - prijave. Viši sud je naveo da se Grgurović nije samoinicijativno prijavio policiji, već da ga je policija tražila zbog prijetnji novinarki Lakić i njenoj porodici, te da je "saslušan u svojstvu osumnjičenog i priveden, a njegovo lažno priznanje da je počinio krivično djelo, ne može se smatrati krivičnim djelom lažno prijavljivanje".
U ponovljenom suđenju, Grgurevića je sutkinja Jovović ponovo osudila na godinu dana zatvora. Ona je utvrdila da je on sam došao u policiju, a ne po pozivu, kako su na suđenju tvrdili pojedini policajci, kao i da je izvršio krivično djelo već prilikom saslušanja u svojstvu građanina, a ne naknadno, kada je saslušan u svojstvu osumnjičenog. I ovu presudu je ukinuo Viši sud, koji je ocijenio da sutkinja nije jasno obrazložila zašto je povjerovala onim policajcima koji su tvrdili da nisu tražili Grgurovića, a ne onima koji su tvrdili da ga jesu tražili, pa da se tako nije sam prijavio.
Viši sud je smatrao da nije dokazano da je u svojstvu građanina lažno prijavio izvršenje djela. Zauzeo je stav da je jedini dokaz da se sam prijavio mogao biti policijski zapisnik o prikupljanju obavještenja od građanina, u kome bi on dao lažno priznanje da je uputio prijetnje, dok je u ovom slučaju postojao samo zapisnik o saslušanju u svojstvu osumnjičenog. Kao osumnjičeni, on je u svojoj odbrani, shodno zakonu, imao pravo da ne govori istinu, pa tako nije mogao biti odgovoran za lažno prijavljivanje, iako je lažno priznao da je prijetio novinarki. Osim ovakve odluke, usvojen je i njegov zahtjev da mu dalje ne sudi sutkinja Jovović, koja ga je ranije dva puta osudila.
Predmet je pripao sudiji Goranu Đukoviću koji je sproveo suđenje po treći put i Grgurovića oslobodio optužbi. Ova presuda je kasnije postala pravosnažna. Sudija Đuković je utvrdio da se okrivljeni nije sam prijavio policiji, jer o tome nije postojao nikakav pisani trag, nego da je došao po pozivu policajaca koji su ga prethodno bezuspješno tražili na kućnoj adresi, iako ni o tome nije postojao nikakav pisani trag, već kontradiktorna svjedočenja.
Sudije su različito tretirale svjedočenje policajca Jasavića o tome da je Grgurović prilikom saslušanja u policiji u svojstvu građanina policiji lažno rekao da je on prijetio, iako o tome nije sačinjen zapisnik. Za sutkinju Jovović, svjedočenje policajca je bilo dovoljno da utvrdi da je Grgurović dao iskaz u svojstvu građanina i da ga dva puta osudi, dok je sudija Đuković prihvatio stav Višeg suda o tome da je zapisnik o saslušanju u svojstvu građanina neophodan dokaz da bi se utvrdila činjenica da je u tom svojstvu saslušan, pa je svjedočenje policajca o tome smatrao nedovoljnim.
Komentar HRA
Sud je u ovom slučaju na kraju sve okolnosti ocijenio u korist optuženog i utvrdio da nema dovoljno dokaza da je priznanje dao u svojstvu građanina, već samo u svojstvu osumnjičenog, pa ga je to svojstvo spasilo krivične odgovornosti za lažno prijavljivanje, jer osumnjičena osoba ima pravo da se brani i tako što će dati lažno priznanje. Između svjedočenja policajaca da su privodili, odnosno da nisu privodili Grgurovića, sud je povjerovao onima koji su tvrdili da su ga privodili.
Kako nikada nije utvrđeno zbog čega je Grgurović lažno tvrdio da je prijetio novinarki, njenoj ćerki i njenoj cimerki, jedini logičan zaključak je da je za nečiji račun pokušao da spriječi otkrivanje pravog izvršioca prijetnji, a da je potom sud obezbijedio da on za to ne snosi nikakvu odgovornost. Ovakav epilog, u kontekstu drugih svjedoka - dobrovoljaca u slučaju napada na direktora Vijesti Željka Ivanovića, ne uliva povjerenje u sposobnost institucija da obezbijede vladavinu prava, tj. ljepše rečeno, pravdu.
Musić od vlasnika fabrike dobio nalog da zastraši novinarku
Slavko Musić je pravosnažno osuđen na četiri mjeseca zatvora zbog incidenta koji se dogodio ispred skladišta u Donjoj Gorici 3. februara 2011.
Novinarka je svjedočila da je zbog tog incidenta osjetila veliki strah za sebe, svoju porodicu i kolege.
Nije dokazano da je Musić 2. februara 2011, uručivši orhideje novinarki ozbiljnom prijetnjom ugrozio njen život, jer se Lakićeva tom prilikom nije osjetila ugroženom od strane Musića, nego od nepoznate osobe koja je preko Musića uputila orhideje.
U istom postupku, sud je oslobodio Marka Pipera optužbe da je ugrozio sigurnost novinarke tako što je predao Musiću prijeteće pismo koje je on dalje predao na arhivu Vijesti, jer je novinarka svjedočila da se nije osjetila ugroženom od Pipera.
Musić je u zatvoru proveo nešto oko dva mjeseca, jer mu je krajem marta 2016. godine prihvaćen zahtjev za uslovni otpust.
Nije utvrđeno po čijem nalogu i s kojim motivom je djelovao Slavko Musić, koji se novinarki Lakić predstavio kao “đevojka za sve” u firmi koja je vlasnik fabrike, iako je tokom suđenja tvrdio da je sve radnje preduzimao po sopstvenom nahođenju i bez bilo kakve namjere da ugrozi sigurnost novinarke Lakić.
Nije utvrđeno ni ko je novinarki poručio da “zaliva cvijeće”, u pismu koje je (po Musićevom svjedočenju) Musiću predao Piper. Takođe, još uvijek nije otkriveno ko se predstavio kao direktor fabrike i prijetio novinarki Lakić posredstvom Musićevog telefona, niti je otkriveno ko se predstavio kao Filipović, i takođe uznemiravao novinarku.
Komentar HRA: Očigledno je da je zaposleni kod vlasnika fabrike dobio zadatak da zastraši novinarku i odvrati je od namjere da dalje prikuplja informacije. Tužilaštvo je nije djelotvorno zaštitilo jer nije istražilo i otkrilo nalogodavca prijetnji. Novinarki je kasnije ponovo prijećeno, a zatim je i fizički napadnuta.
(Nastavak u sjutrašnjem broju)
Rad na izvještaju omogućila je Fondacija za otvoreno društvo.
Autorka je ovo poglavlje napisala u saradnji sa Teom Gorjanc-Prelević
Bonus video:
