U okviru postfestivalskog likovnog programa Jubilarnog XXX Grad teatra, krajem avgusta ove godine, u Santa Mariji u Budvi, priređena je multimedijalna izložba pod nazivom “Ja Ti” (Povratak jednosti), veoma istaknutog crnogorskog umjetnika srednje generacije, Admira Bambura (Pljevlja, 1976).
Iako u značajno devastiranom sakralnom prostoru, zbog dužeg neadekvatnog korišćenja, društvene nebrige i nemara, Admir Bambur je javnosti u veoma prostranom ambijentu, prezentirao dvanaest svojih gigantiziranih ostvarenja, realizovanih kombinovanom tehnikom na medijapan ploči i prepariranom platnu, diptihalno aranžiranih, orijentisanih kao vertikale, te dvije atraktivne instalacije, a radovi su nastali u prethodne tri godine. Autor je osmislio veoma neobično otvaranje, nije bilo uvodničara ni govornika, nije bilo fraziranja, već je eksplikacija u prisustvu brojnih ljubitelja umjetnosti, otvorena uz prijatne melodične zvuke, prigušenu rasvjetu lojanica i orijentalno-opojne mirise, a opuštenost, nepretencioznost, neposredan i prijatan duhovni ugođaj, pratili su do kraja večeri taj odista izvanredno koncipiran projekat. Iz prethodnih perioda, Admira Bambura pamtimo kao vrsnog crtača, specifičnog i serioznog grafičara, odličnog znalca tehničko-tehnoloških iskustava. On je umjetnik koji je svojim radovima kod nas i u svijetu, plijenio brojne ljubitelje grafike, jer grafiku treba dobro poznavati, istinski voljeti i osobeno cijeniti. Analizirao sam i preispitivao sebe a zatim i autora ove vrsne koncepcijsko-likovne postavke, zašto je uvaženi grafičar odlučio da poslije toliko godina i takvog uspjeha, uđe u sasvim drugo umjetničko polje, u slikarsko-instalacijsku medijalnost. Možda je tome doprinijela određena zasićenost, možda zamor, jer grafika je izuzetno zahtjevna disciplina. Možda su na to uticala neka nova saznanja, nova putovanja, nove spoznaje. Možda je slikarski diskurs mnogo adekvatniji i neposredniji da se iskažu snažna unutrašnja osjećanja i jake emocije. No, bilo kako bilo, ima sličnih primjera i sasvim je legalno da i drugačije obrazovani umjetnici pređu u slikarsku materiju i ostvare se i dokažu kao vrsni umjetnici. Pa na toj i takvoj premisi, možda treba da otpočne i Admir Bambur da gradi svoja nova umjetnička iskustva.
Najnovija likovna ostvarenja Admira Bambura, bez obzira što su sva supstituisana na istoj paradigmatici, izuzetno su sadržajna, višeslojna i multiznačna. Takođe, ona su indentičnog, vertikalno-izduženog formata i na svakoj je centralno prezentirana po jedna ljudska figura. Na tim velikim, diptihalnim kompozicijama, autor uopšte ne insistira na polnim karakteristikama figura, međutim, snažan polaritet izbija iz svakog individualnog rada. To je velika i istinska moć umjetnika, da isključivo kreativno-likovnim sredstvima, na potpuno asocijativnom nivou, inkorporira u svoje eksplikate, tako moćan energetski naboj. Iako su upareni, posmatrano pojedinačno, svaki rad posjeduje i tehničko-tehnološke pojedinosti i osobenosti. Jedan od njih, tretiran je pretežno crtačkim diskursom, Admir Bambur u podlogu kolažno podljepljuje, komade, svojih grafičkih listova, poput žrtveničkog čina. Zatim, kružnim potezima i tamnom supstancom iscrtava tankom četkom osnovnu shematiku figure, potom grebanjem urezuje dodatne geometrizirane elamente, pa potom širokim četkama taj crtački predložak uvodi u svijet slikarstva. Dotični parni komad, isključivo je supstituisan slikarskim postupkom, veoma intenzivnim i zvonkim koloritom, a kod njega upravo preovlađuju kružnice, elipse i elipsoidi.
Kada se detaljnije anticipiraju ti njegovi izrazito energetski crtačko-slikarski potencijali, dolazi se do zaključka da ništa od toga nije ovdašnje, sadašnje i zemaljsko, već da je riječ o nekim dalekim svjetovima, zasigurno kosmičkim, zvjezdanim i nebeskim prostranstvima. Svakako, ovo se osobito odnosi na njegove dvije instalacione skupine, jedna je formirana istočno u apsidi, a druga na suprotnom zidu, desno od ulaza u hram. Obje instalacijske postavke, izrazito su apstraktno koncipirane, formiraju ih više vertikalnih crno-bijelih ploča, na jednoj je usidreno sedam kružnih satova, a na drugoj je sedam oslikanih kružnica. Bjelodano je da broj sedam, posjeduje neke naslućujuće predznake.
Na samom kraju ovog zapisa treba istaći, da je recentna eksplikacija Admira Bambura uselila u budvansko starogradsko sakralno zdanje, makar i za kraći period, veoma moćan kreativno-likovni i izuzetno pozitivan energetski potencijal.
Vezivanje za simbolički prapočetak postanja
U svojim ranijim inspirativnim poticajima, Admir Bambur je bio vezan za sveopštu utilitarnu i vrijednosnu paradigmatiku, međutim, ovog puta on je nedvojbeno svoja najnovija slikarska istraživanja, vezao i usidrio za fundamentalnu atributivnost, za ljudsko stvorenje, za čovjeka, za simbolički prapočetak postanja, za Adama i Evu. Svakako, to se nije desilo iz dokolice i puke slučajnosti preko noći, već je to zreo plod njegovih dubinskih, opsežnih i obuhvatnih trogodišnjih istraživanja. Apsolutno je logičan slijed da je iz tog vrela potekla osnovna arhetipska supstancijalnost, “Ja - Ti”, zapravo kao raritetan sublimat “Jednost”, tjelesna i duhovna. Iz tog blagotvornog likida, iz kontrapunktnog plus i minus, iz pozitiva i negativa, nastaju brojni primjeri uslovljenih harmonijskih sklopova, tamno - svijetlo, dan i noć, crno - bijelo, dobro - zlo, ljubav - mržnja, život - smrt. Kada je Admir Bambur nakon brojnih misaonih, mentalnih i crtačko-slikarskih pretraga, dosegao do baznih i suštinskih premisa, zasigurno se objektivno ovaplotio figuralan konceptni kredo, pojavili su se Mužjak i Ženka, udvojeni, upareni, simbiotički srasli do harmonizirane Jednosti.
Bonus video: