Radi sažetosti i razumljivosti koriste se sinonimi vezani za stvarna lica, stoga na početku ljudsko izvinjenje
Utorak… Plenum o dopuni zakonskih odredbi o tome kako primijeniti norme o CHF kreditima. Naši poslanici-ce su pokazali veću javnu odgovornost od važnih sistemskih institucija regulatornog pod-sistema, koja ih je ciljano zbunila dostavljanjem 37 stranica, u kojima se po prvi put nalazi primjetno dosta korisnih i dobrih predloga. Međutim, pozadinska skoro nedokučiva intencija te pisanije bila je sistemski destabilizirajuća. Ispostavilo se tokom plenarne rasprave da se od obje uslovno involvirane strane traži u primjeni ono što nije napisano, ali se kao podrazumijeva.
O čemu se glasa u podne kod OK korala?
Hajde prvo da svedemo na razumljivu formu šta je suština zakona o konverziji CHF kredita. Prvi korak je da se inicijalna glavnica kredita u eurima na originalni datum odobrenja i uz originalni datum otplate (broj godina) preračuna po kamatnoj stopi od 8,2% i uspostavi novi otplatni plan. Drugi korak je da se novoizračunate obaveze, do npr. 31. 10. 2015, kao što je urađeno prošle godine u banci, umanje za iznos izvršenih uplata. Trećim korakom se utvrđuje nova glavnica kroz novi aneks, i uopšteno, ako su uplate bile manje-više redovne, u krajnjem to znači da je dug za buduću otplatu u eurima za 10-15% veći u odnosu na inicijalnu glavnicu. Novim aneksom nastavlja se sa otplatom.
Život, a posljedično tržište, nisu uvijek u ovoj opštoj idealističkoj normi. Zato se zakonodavci i regulatori bave pedavošću detalja. Ti detalji uvijek znače bavljenje đavolskim stvarima, stvarima u kojima se sagledava ukupnost normi i uvezanost institucija, ali ne i univerzalnost. Taj đavolski detalj u primjeni ovog zakona su činjenice: određeni broj klijenata se jednostranim, legalnim, postupkom formalno izmjestio iz bančinih knjiga na povezano pravno lice, par godina od momenta odobrenja; kao i, mali broj klijenata je prijevremeno otplatio obaveze.
Ovi momenti, koji su osnove dopuna zakona, ništa ne predstavljaju ljudima koji su svoje kredite anexima preveli na EUR. Oni su svoju muku ublažili krajem prošle godina, i nastavili da budu odgovorni bankarski klijenti. Pitanjima tekućeg jula/avgusta iz dopune CHF zakona oni ne dobijaju niti više ravnopravnosti niti manje pravednosti. A, ako eventualno smatraju da mogu dobiti više pravne zaštite, prateći planirane dopune zakona, mogu pokrenuti sudski postupak.
Kratka digresija - posao regulatora jeste da poznaje detalje ovog odnosa između banke i klijenta, i to kreira osnovu uvezivanja sa obligacionim okruženjem. To naš regulator ozbiljno sistemski uporno zanemaruje, iako u svijetu to nije tako. Taktički se loše prebacuje odgovornost na sud; lakše je. Tvrdnja sa plenuma u koju su doveli poslanike je nestrukovna: tačno je da regulator ima primarni zakon, a to je Zakon o bankama, koji mu definiše institucionalnu moć da supervizira poslovanje banaka. Međutim, Zakon o obligacionim odnosima, kao i ostali zakoni nisu manje važni u sagledavanju stabilnosti i sigurnosti poslovanja banke, ili više bankarski izrečeno, u procjeni rizika druge strane što jeste supervizorski zadatak.
Na skupštinskom plenumu od utorka ispostavilo se da ono pitanje uslovne (ne)ravnopravnosti može biti sporno kod preostalih neriješenih stotinjak klijenata, koji imaju značajna dugovanja prema banci, odnosno povezanom licu. To je lažna dilema, kao i ona skupštinska priča oko zatezne kamate ili pak o retroaktivnosti primjene normi. Činjenica je da su se u žestini i naponu poslaničke rasprave pomenule stvari, koje dovode priču na ivicu ustavnog noža. Ali, (ne)ustavnost utvrđuje opet sud, pa ne treba da bude pribježište za jalovo impliciranje zabrinutosti o stabilnosti sistema.
“Heta” strukovno, finansijski jeste banka i to prvi član zakona koji određuje da se norme odnose na sve kredite odobrene od banaka uz CHF-u jasno uspostavlja. Povratak re-obračuna se radi na originalni datum odobrenja. Međutim, kod ovih klijenata i datum ustupanja mora biti važan, kao i datum prijevremene naplate. To jeste posao zakonodavaca a ne samo suda, pošto ta jednostranost u prekidu obligacionog odnosa jeste opravdano zbunjujuća ekonomistima, ali finansijski se može prevazići kroz obračun. Tu se metodologija treba šire, nejednosmjerno shvatiti, što jeste posao regulatora i zakonodavaca.
Takođe, nekako se na plenumu činilo da Zakon o obligacionim odnosima važi samo za “Hetu”, ali ne važi za banku. ZOO je najvažniji akt svakog bankarskog ugovora. Ondašnji osnovni ugovor sa bankom nije raskinut, on je samo premješten u fizičkom i računovodstvenom, pa samim tim i pravnom smislu, na povezano pravno lice unutar tada iste grupe. To jeste jedinstveni momenat, ključni preokret u sagledavanju stabilnosti finansijskog sistema i potencijala razvojnih inicijativa, što opet jesu zadaci regulatora i zakonodavaca.
Stoga, danas je potrebno u OK koralu ne ubiti tu stabilnost, a biti odgovoran prema crnogorskim građanima i tržištu. I, radi jasnosti… Medojević ne brani klijente koji nisu ništa plaćali do sada, jer ti klijenti nemaju sredstava da budu interesantni konzervativcima. Možda ratuje sa advokatima, ali to nije pitanje primjene ovog zakona. Jelić nije toliko zaljubljen u CBCG, a trebalo bi da bude odgovoran prema svojoj struci. Možda ratuje sa Medojevićem, ili pak ne štiti šefa kao jednog od ovih dužnika, ali to i dalje nije pitanje cjelovite primjene ovog zakona. CBCG i dalje čini sve da ukupnu đavolsku priču pedavih detalja prebaci sudovima, izbjegavajući ombudsmana, dok izabrano neće da čita pravni stav Vrhovnog suda i odradi njegovu dosljednu primjenu, a trebalo bi.
Danas se glasa za pristojnost kao princip strukovne odgovornosti. Klijenti jesu odgovorni jer su prihvatili da se zaduže u nepoznatoj valuti; bili su dovedeni u zabludu tada, kao što su bili nesolventni klijenti, pa su lakomo pristali da budu zaduženi u CHF-u. Kamata prošlogodišnjeg zakona, koja nije mala, to naplaćuje za banku, odnosno povezanu kompaniju. Ali, banka je i kriva i odgovorna, pošto je plasirala proizvod koji ni sama nije poznavala. Dodatno, bečlijski je formirana kompanija, koja služi da se izmjeste sporni krediti iz bilansa banke i pokrene naplata kolaterala; pravni status te kompanije ne mijenja odredbe osnovnog ugovora niti modele primjene odredbi CHF zakona. Taj formalni potez “Hetu” ne abolira od bilo čega, a kao što je eksplicitno napomenuo Damjanović na plenumu, ali ga niko nije želio razumjeti, a trebalo je. Momenat današnje odgovornosti je dvojak: da li glasati da se primijeni zakon, čak i u dopunjenoj đavolskoj formi; ili, glasati da se slijedi pisanija regulatora banaka, koji kada se konačno uključio u raspravu nije više imao javno povjerenje da zastupa imparcijalne stavove stabilnosti tržišta i sistema. Najizvjesnije ostaje da će naši sudovi morati još par godina da rješavaju ove probleme, kako god se danas (iz)glasalo, a to znači finansijski nemir, i neubijenu nadu, klijentima banke.
Bonus video:
