Izložbom skulptura, reljefa i asamblaža, istaknutog crnogorskog vajara Zlatka Glamočaka (Bar, 1957), u budvanskoj Santa Mariji, avgusta ove godine, okončao se zvaničan likovni program jubilarnog XXX festivala Grad teatar.
Glamočak je diplomirao i završio magistarske studije vajarstva na FLU u Beogradu, a specijalizovao se u Veneciji i Parizu. Do sada je imao trideset samostalnih, a učestvovao je na preko 300 kolektivnih izložbi, te poznatim salonima u zemlji i svijetu. Dobitnik je brojnih naših i inostranih nagrada. Dugogodišnji je član je ULUCG-a, a od 1996. živi i stvara u Parizu. Aktuelnu eksplikaciju prati kolorni katalog sa izvodima iz autorskih tekstova Brižit Terzijef, Kristiana Norbergera, Koste Mavrakisa, Žak Rivea, Piera Pinočelija i Vladimira Veličkovića.
Na kraju tužnog spuštanja jubilarnih teatarskih zavjesa, Glamočakova izložba “Veritatis Splendor”, nepogrješivi je pogodak u epicentar kulturološkog, sociološkog i društvenog bezdana ovih prostora. Da je tražio, Glamočak zasigurno ne bi pronašao adekvatniji ambijent za svoj projekat. Sakralni objekat je zbog dugog nenamjenskog korišćenja, ozbiljno devastiran, zapušten, taman, vlažan, hladan, ali idealan za njegove “post mortem” sadržaje. Poštujući prostorne koordinate i arhitektonsko-ambijentalne sklopove, Glamočak je poput istinskog sineaste, kreativno-likovnim postupkom, supstituisao šest kompatibilnih scenskih prizora svog univerzalnog “veličanstvenog užasa”. Opšta kalvarija je apsolutno bjelodana i naprosto mentalno-fizički neizdržljiva, svuda grupisana trupla u raspadanju, pokidani udovi, rasprsle lobanje, iskolačene oči, razapete čeljusti u kriku, posvuda segmenti kosti ruku, nogu, rebara, a mjestimično i djelovi abdomena, mozga, grkljana, pluća, srca. A sav taj užasni homoidni “reciklaž”, prate djelovi neminovnog militantnog instrumentarija, izlomljene gas-maske, zgnječene čuture, šljemovi, pokidani kaiševi, uprtači, cokule, komadi puščanih cijevi, kundaka, bajoneta, ranaca, torbi, municije, čaura. U strogoj sakralnoj tišini, kao da se čuju tihi šapati, jecaji, samrtnički uzdasi i posljednje molitve.
Uklapajući se vrsno u prostorne osobenosti, veliki skulptorski maestro je centralno, u segmentu apside, asamblažno supstituisao svoju žalopojnu skupinu, “Zid plača” iz 2012. Na kamenom zidu u središtu, između ostalog, inkorporirao je prazan stilski ram, ogledalo, dio muške garderobe, a sa lijeve i desne strane, u ostakljenim vitrinama, prekrivenim crnim velom, smjestio je intimno-utilitarne predmete koje su pripadale porodici stradaloj u besomučnim pogromima. Ispod, na “svetoj trpezi”, odista apsurdno, panj sa satarom, mesarski nož, mašine za stezanje i kidanje, butne i ručne kosti, dječije igračke, konzerve i kuhinjska posuda sa odrubljenom ljudskom glavom, zasigurno užasan i nepodnošljiv “rekvijarni" krešendo. Na kamenom zidu lijevo od apside, Zlatko Glamočak je prezentirao svoj udarno-naslovni asamblaž “Splendor Veritatis” (2012), koji je formiran u dva segmenta. U ostakljenoj vitrini, djelimično prekrivenoj crnim plaštom, kaširan je autorski, crno-bijeli crtež pakla, sa bezbroj homoidno-zoomorfnih figura i odrubljenih korpusnih djelova, koji klize ka užarenom grotlu ada. Iznad vitrine, kao stilsko-barokni ukras, Glamočak je inkorporirao miksovano-prostorni relikvijar, a kompoziciju prati velika lupa na kanapu, za svestrano analiziranje i sagledavanje njegove crtačke virtuoznosti. Desno od apside, u široko-segmentiranom ramu, koji je reljefno supstituisan od zemnih ljudskih ostataka, Zlatko Glamočak je predstavio “San” iz 1988, umećući kontrapunktno renesansnu sliku intimnog mediteranskog đardina sa voćem i odrinom, pinijama, čempresima i produženom vizurom prema moru i obljižnjem rtu.
Izuzetno nadahnut, neiscrpno ekspresivan i ubjedljiv u prezentaciji sveopšteg ljudskog stradanja i uništenja ljudskog roda, veoma istaknuti crnogorski skulptor, Zlatko Glamočak, više decenija autentično svjedoči kod nas i u svijetu o suštinskom značaju, visokim dometima i istinskim vrijednostima vlastite umjetnosti, ali i istovremeno i o ukupnom značaju crnogorske moderne.
Izložena bista Don Krsta Ivanovića
Upravo recentna izložba u budvanskoj Santa Mariji, snažna je potvrda njegovih izuzetnih skulptorskih vrijednosti. Istovremeno, vrhunski vajar Zlatko Glamočak, zasigurno je veoma evidentno, razuvjerio neke sumnjivce, izloživši istovremeno na starogradskoj velikoj pjaceti, poprsnu bistu Don Krsta Ivanovića, slavnog Budvanina, koju je vrhunski realizovao davne (2008), a koja će ove godine biti postavljena u Starom gradu.
Takođe, veliko majstorstvo, Glamočak je moćno demonstrirao i u poprsnim bistama Popa Dukljanina iz 2005 u Baru, te Bodina iz 2013, koja će ove godine biti locirana, takođe u Baru.
O sunovratu i golgoti naših prostora
Na kamenom zidu, desno od ulaza u crkvu, odnosno na suprotnoj strani od apside, Zlatko Glamočak je javnosti prezentirao jedan svoj bareljef ogromnih dimenzija iz 1990, koji je asocijativno naslovio “Corpus Separatum”. Izrazito ekspresivnu i nevjerovatno uzbuđujuću cjelinu, formira osam manjih segmenata, koji svojom stvarnošću i vizuelnom ubjedljivošću, istinski svjedoče o izuzetno zlim vremenima, o bestijalnom uništenju živih stvorova, o bespoštednom sunovratu i pravoj golgoti, na ovim našim nesrećnim balkanskim meridijanima. U jednoj od središnjih sakralnih kapela, Zlatko Glamočak je maestralno “usidrio” jednu od svojih nešto starijih, ali zasigurno najužasavajućih skulptorskih egzemplara iz 1984, “Portret dželata u šest časova ujutro”.
Riječ je zgrčenoj, sagorjeloj, zlobnoj ljudskoj protuvi, koju je zajahala čudomorna, zlokobna, izgladnjela zvjer, zapravo to je simbiotički spoj homoidno-zoomorfne nemani. U samoj završnici, u jednoj od kapela lijevo od ulaza, slaveći genijalnost i virtuozitet jednog od najvećih baroknih italijanskih vajara i graditelja, Zlatko Glamočak, supstituiše (2011), jedno specifično i upečatljivo djelo “U čast Lorenca Berninija”. Na sceni je potpuno naga, veoma snažna i moćna ljudska figura, izvijena u baroknom grču sa bijelom kamilavkom na glavi, a nasuprot nje su prevrnuta baštenska kolica sa brojnim kostima i ljudskim organima.
Bonus video:
