Vrijeme: Ljeto Gospodnje 1914. Mjesto: obala jezera Mičigen, američka država Ilinois.
Znatiželjni dječak krupnih, plavih očiju, stajao je neodlučno na plaži, posmatrajući svoje razdragane drugove, koji su uživali u kupanju.
„Hajde i ti sa nama, Džoni“ – dozivali su ga.
Ostao je paralisan, žudno gledajući bučnu gomilu pred sobom. Nije umio da pliva. Prolazili su dugi minuti. Onda je konačno skupio hrabrost i zagazio u vodu. Za početak – do koljena.
„Ne boj se!“ – podučavao ga je jedan od dječaka.
„Samo uhvati dah i zaroni. Svidjeće ti se. I ja sam se plašio prvi put.“
Džoni se sagnuo, zatvorio oči, rukom zapušio nos i - zagnjurio. Nije bilo toliko strašno. Ponovio je. Dopadalo mu se.
Bilo je to prvo plivanje Džonija Vajsmilera. Deset godina kasnije najboljeg plivača planete.
Upoznavanje umjetnosti plivanja
Sedam antičkih gradova otimalo se za čast da se u njima rodio slijepi pjesnik Homer.
Tri naselja slovila su za mjesto u kome je prvi put otvorio oči Johan Piter Vajsmiler.
Dva u tadašnjoj Austro-Ugarskoj – Frajdorf, u blizini Temišvara, na tlu savremene Rumunije, i Međa (Žitište) u Srbiji – te američki Vindber u Pensilvaniji.
Po svoj prilici, ipak, rođen je u Frajdorfu 2. juna 1904. godine.
Njegova porodica, njemačko-jevrejskog porijekla, nedugo potom, početkom 1905. preselila se u SAD i nastanila najprije u Vindberu, a zatim u Čikagu.
Kada je imao devet godina, malom Džoniju je dijagnostikovana dječja paraliza. Ljekari su preporučili plivanje kao terapiju. Poslušao ih je.
Plivački izleti na čikaškim bazenima i jezeru Mičigen postali su dio njegove svakodnevnice.
Tu je, baš na plaži na kojoj je naučio da se održava u vodi, zaradio svoj prvi džeparac, kao spasilac.
Na preporuku poznanika, sa 15 godina počeo je da vježba u Plivačkom klubu Ilinois.
Stasitog, visokog (191 cm), tu ga je primjetio uspješni trener Vilijam Bahrah, „voljeni tiranin“. U oktobru 1920. prišao mu je i pitao šta misli o tome da postane svjetski šampion.
„Bilo bi to odlično“ – promucao je zbunjeni Džoni.
„Krenućemo od osnova. Zaboravićeš sve što si do sada znao. Upoznaćeš pravu umjetnost plivanja. Ako si spreman, naučiću te.“
„Spreman sam“ – uzvratio je Vajsmiler.
Proces oblikovanja šampiona podrazumjevao je tri sata treninga dnevno, dijetu koja je uključivala bifteke, velike količine povrća i mlijeka. I spavanje deset sati.
Nekoliko mjeseci kasnije Bahrah je svom štićeniku kratko rekao:
„Sada smo spremni da osvojimo svijet.“
Pet olimpijskih zlata
Prvo su osvojili Sjedinjene Države.
U avgustu 1921. godine, na svom prvom velikom zvaničnom takmičenju, Vajsmiler je postao nacionalni šampion u trkama na 50 i 220 jardi slobodnim stilom (1 jard = 0,91 metar), jedinim u kome se nadmetao u karijeri.
Nije se zaustavljao. Godinu kasnije, u julu 1922. u kalifornijskoj Alamedi oborio je svjetski rekord na 100 metara, postavši prvi koji je tu dionicu isplivao za manje od minut (58,6 sekundi). Prethodnu granicu, svog sunarodnika i važećeg olimpijskog prvaka Djuka Kahanamokua, nadmašio je za više od dvije sekunde!
Ozbiljan, disciplinovan, posvećen pristup sportskim obavezama doveo ga je do prve velike životne raskrsnice, na kojoj se trebalo odlučiti između školovanja ili plivanja. Opredijelio se za bazen.
U nedjelju, 24. jula 1924. u Parizu dobio je tri zlatne potvrde da nije pogriješio.
U individualnim trkama na 100 i 400 metara slobodnim stilom pobijedio je uz nove olimpijske rekorde.
Pored toga, sa američkom štafetom bio je najbrži u trci 4x200 metara kraul, sa novim svjetskim rekordom.
Novi kralj plivanja je krunisan!
Ne treba smetnuti sa uma da je u to vrijeme na olimpijskom turniru bilo zastupljeno svega šest disciplina – uz pomenute tri, još 1500 metara kraul, te 100 i 200 metara leđnim stilom.
I to nije bilo sve što je Vajsmiler pokazao u pariskom bazenu.
Iako tehničko-taktički neobučen, zahvaljujući brzini bio je dio američke vaterpolo reprezentacije, koja se domogla bronzane medalje.
Koliko je njegov podvig značio u sportskim krugovima, svjedoči i podatak da mu je četiri godine kasnije u Amsterdamu pripala čast da nosi američku zastavu na ceremoniji otvaranja Igara. Nastupio je u dvije trke i u obje osvojio zlatna odličja – na 100 metara i u štafeti 4x200 metara.
Drugo učešće na Olimpijskim igrama bilo je ujedno za njega i posljednje: neposredno po povratku iz Holandije završio je karijeru.
Ostali su legenda o njemu i - brojke.
Uz šest olimpijskih medalja, osvojio je 52 na američkim prvenstvima. Sve su bile zlatnog sjaja – u karijeri nije izgubio nijednu trku!
I kao tri decenije kasnije slavni bokser Roki Marćano iz profesionalnog ringa, povukao se neporažen iz bazena.
Njegov rekord na 100 metara odolijevao je do 1934, a na 200 metara do 1935. godine.
Podvlačeći crtu, agencija Asošijetid pres ga je 1950. proglasila za najboljeg svjetskog plivača u prvoj polovini 20. vijeka.
Tarzan
Završetak sportske karijere nije ga odvojio od bazena i plivanja – postao je maneken i promoter BVD, firme koja je proizvodila kupaće kostime.
Splet okolnosti je odredio njegovu dalju sudbinu.
U hotelu na Floridi upoznao je scenaristu Sirila Hjuma, koji je upravo pisao scenario za film o Tarzanu, po romanu američkog književnika Edgara Rajsa Barouza.
Hjum je bio impresioniran plivačkim sposobnostima Vajsmilera, pa je odmah javio reditelju Vudiju van Dajku, koji je tražio glumca za glavnu ulogu „mladog, jakog, dobro građenog, privlačnog“...
Ugovor sa velikim holivudskim studijom MGM je potpisan u oktobru 1931.
Džoni Vajsmiler je postao filmski Tarzan. I kao što je nekada sa lakoćom osvajao zlata u bazenu, njegov prvi film „Tarzan, čovjek majmun“ osvajao je bioskope širom SAD.
Time je počela nova, filmska karijera Vajsmilera, koja će mu donijeti ono što plivanje nije moglo – svjetsku slavu i bogatstvo.
Do 1948. u 11 naslova je glumio Tarzana, a zatim se posvetio seriji filmova o strip heroju Džimu iz džungle...
Ipak, nije zaboravio kako je sve počelo.
„Sve što imam dugujem plivanju. Ne samo da mi je stvorilo ime, već mi je i sačuvalo ime. Bez plivanja, bio bih niko.“
Džoni Vajsmiler umro je 20. januara 1984. u Los Anđelesu. U svom domu, koji se nalazio nekoliko kilometara od jezera na kome je snimljen film „Tarzan i sirene“, posljednji u kome je glumio gospodara džungle.
Bonus video:
