Književni program jubilarnog Grad teatra završen je prekisnoć na Trgu pjesnika gostovanjem Đura Radosavovića. On je pred budvansku publiku stigao sa “Crnogorskim romanom“ koji, po riječima Jelene Krsmanović, urednice u izdavačkoj kući “Nova knjiga“, koja je objavila roman, već u samom naslovu ima žanrovsku odrednicu. On čitaocima, kako je istakla, u startu otklanja neodumicu u vezi sa oblikom proznog djela koje nam Đuro Radosavović nudi. Međutim, nedoumicu izaziva atribut “crnogorski, pa se postavlja pitanje šta jedan roman čini crnogorskim? Čini ga samo naslov, jer na kraju i toponimi, i likovi, i radnja, dobijaju univerzalni karakter, kakav i treba da ima svako umjetničko djelo, gdje god da nastane, i o čemu god da govori”.
“'Crnogorski roman' nam nudi priču o jednom gradu, koji je ovdje nazvan Podgoricom, ali to je priča o svakom urbanom mjestu koje prolazi kroz velike promjene. Na raskrsnici prelaska iz jednog društvenog uređenja u drugo, iz jednog vremena u drugo vrijeme, grad koji doživljava tranziciju. Možemo reći da je ovaj roman svojevrsna hronika jednog grada. Autor ovdje hroniku daje kroz priču više junaka, a pošto su junaci različiti po godinama, po načinu života i po uvjerenjima, grad je glavni junak predstavljen tehnikom rašomona”, istakla je Krsmanović.
Svoje autorsko veče na Trgu pjesnika Đuro Radosavović, koji je poznat u regionu i po kolumnama koje objavljuje u podgoričkom dnevniku “Vijesti”, beogradskim listivima “Danas”, “Nin” i “Vreme”, započeo je konstatacijom da se “vidi da Budva čita”, jer je njegov nastup okupio brojnu publiku.
“Kolumne sam počeo sam da pišem kao nešto što je između kratke priče i novinskog izvještaja, ali to nije onaj šturi izvještaj, nije ta vrsta kolumnizma - desilo se tog i tog dana, bio je prisutan taj i taj, i kraj. Znao sam da će način pisanja koji sam odabrao u startu da iritira neke ljude, dok se ne naviknu na taj 'lov', na to istupanje, na korišćenje toponima gradskih, čak i priča nekog takiste, tako da mi je pisanje kolumne doprinijelo tome da budem u treningu pet godina, koliko je proteklo od mog prvog romana 'Budva, bagra, blud', do novog 'Crnogorskog romana', i da se na neki način 'provučem' - da jedan dio odvojim za kolumnu, a drugi za roman, tako da i tu napravim neku distinkciju“, izjavio je Radosavović.
Promocija knjige “Crnogorski roman” biće održana večeras u 21 sat u galeriji ljetnjikovca Buća-Luković u Tivtu, u sklopu Festivala mediteranskog teatra “Purgatorije”.
Uticaj knjige “Uloga moje porodice u svetskoj revoluciji”
Jedno od pitanja publike upućeno piscu bilo je vezano i za generaciju crnogorskih prozaista i romanopisaca, koju čine Balša Brković, Ognjen Spahić, Miraš Martinović..
“Nije potrebno praviti otklon od te generacije, ali je jako bitno što se ta generacija u jednom trenutku pojavila, da bi mlađi pisci istovremeno imali priliku ili da se naslajnjaju na nju, ili da od nje prave neki dalji 'rukavac'. Ta generacija, čini mi se, jeste konitunitet jednog savremenog crnogorskog romana, ali čini mi se da sam ja proizvod jedne sasvim druge škole, prije svega francuske književnosti, proizvod toga što sam kao dijete pratio italijanske programe i časopise, i svi segmenti života koji utiču na život jednog pisca, mislim da su kod mene više dolazili spolja. Najviše što je na mene uticalo sa prostora bivše Jugoslavije, ako mogu tako da kažem je Bora Ćosić i njegova fantastična knjiga 'Uloga moje porodice u svetskoj revoluciji'”, kazao je Radosavović.
Bonus video:
