Dugo očekivana regionalna pozorišna produkcija “Koštana” u čitanju reditelja Kokana Mladenovića, premijerno izvedena u Tivtu u okviru Festivala mediteranskog teatra “Purgatorije”, nije iznevjerila očekivanja onih koji su, znajući da Mladenović ovaj projekat “gradi” oko bosansko-hercegovačkog transgender pjevača Boža Vreća, pretpostavili da će renomirani srbijanski reditelj, postaviti provokativnu i u najmanju ruku, kontroverznu predstavu.
Iako je Vrećo iznenada napustio projekat samo pet dana pred njegovu premijeru, “Koštana” u čijoj je naslovnoj ulici sarajevskog sevdah-umjetnika vrlo hrabro naslijedila sjajna Emina Elor je ostala ista - predstava koja ima za cilj da pomjeri granice što i ”ispravna većina” ima prema drugačijima od sebe. Provokativna, surova i jaka, ovakva “Koštana” možda je otišla i isuviše daleko u tome da bude “omaž” drugačijima, pa ovaj komad na momente ima čak i mizogine dimenzije, da ne pominjem incest i lažni moral po kojima je (iako mu to naravno, nikada nije primarni fokus) poznat opus Bore Stankovića. Ovakva predstava gledaocu jednostavno “legne” ili “ne legne“, a ja moram priznati da sam u ovoj drugoj grupi...
Predaleko je ova Kokanova “Koštana” od Borine, jer žal za mladošću, propadanje gospoštine i “zabranjena ljubav” kao glavni motivi iz originala, ovdje su supstituisani nekim sasvim drugačijim potkama, pa je kontrast jednostavno prejak, taman kao i “sukob” između originalne stare južnosrbijanske muzike vranjanskog kraja koju pjeva Koštana, sa rock-punk muzičkim numerama kojima predstavu boji sastav “Vroom” i kompozitor Marko Grubić.
Nije to na kraju uopšte toliko “priča o talentu i slobodi” kako su je najavljivali reditelj i producenti iz Centra za kulturu Tivat, Srpskog narodnog pozorišta i Studentskog kulturnog centra u Novom Sadu, koliko je ova “Koštana” zapravo preslikano generalno stanje današnjeg društva na Balkanu, beznadežno podijeljenog između tradicionalizma sa povremenim fundamentalističkim eskapadama i nečega što je nerijetko klasična konzumeristička zloupotreba priče o ljudskim pravima i slobodama.
Mladenovićeva “Koštana” je preslikano generalno stanje današnjeg društva
Koliko god mu metodi i motivi bili kontroverzni, a njihova interpretacija na sceni čak povremeno i šokantna, Mladenović je uspio da sa ovom svojom predstavom napravi sjajan prikaz surovosti vremena u kome živimo i u kome ništa nije sveto - ni tradicionalne vrijednosti porodice, braka, odgoja djece, ali ni to koliko se daleko može ići u navodnoj odbrani prava da se bude drugačiji. Taj rat svih protiv sviju, najbolji je opis onoga što se preko dva sata događa na sceni kojom dominira 11 velikih žičanih kaveza napunjenih kamenjem - scenografija Marije Kalabić koja efektno simbolizuje zatvorenost palanačkog razmišljanja, okamenjenost osjećanja i težinu života.
Sve u svemu, ovakva “Koštana” definitivno jeste “prešla liniju” kako glasi oficijelni moto ovogodišnjeg festivala “Purgatorije”.
Trgnula je publiku, postavila mnoga višeznačna pitanja i ljudima prepustila da razmišljaju i traže prave odgovore, a to i jeste suština teatarske umjetnosti.
Bonus video:
