Gostovanje Zuvdije Hodžića na Trgu pjesnika, prošlogodišnjeg laureata književne nagrade “Stefan Mitrov Ljubiša” koju dodjeljuje festival Grad teatar, bilo je i svojevrsna promocija njegovog novog romana “Svi moji”, koju je jedan od najznačajnijih pripovjedača i pjesnika ovog prostora upriličio u razgovoru sa profesorkom i kritičarkom Boženom Jelušić.
Novo djelo pisca uskoro izlazi iz štampe u izdanju “Otvorenog kulturnog foruma” sa Cetinja, a kako je istakla Božena Jelušić, ova uzbudljiva Hodžićeva porodična biografija naslanja se na njegov nagrađivani roman “Davidova zvijezda”, koji je ušao u lektire i u nastavni program za srednje škole. “Svi moji” je prvo djelo Zuvdije Hodžića pisano u “četiri ruke” - dio romana je zapis njegove supruge, koji je pronašao i uključio u roman, i tu se negdje “ukrštaju” dvije perspektive, ženska i muška, kako je izjavila, i ti djelovi su pisani rukopisom. Dio u romanu gdje se pojavljuje “udbaš” biće štampan na pisaćoj mašini, kao i svaka druga zvanična zabilješka, a kako je cijela knjiga neka vrsta listanja porodičnog albuma, tu će biti i fotografija njegove porodice, i likovnih priloga, jer Zuvdija Hodžić nije samo osobit pisac izuzetnog orijentalnog pripovjedanja, nego je i odličan crtač.
“Novi roman 'Svi moji' govori o mojim precima, dervišima - bektašijama, i on objašnjava moje duhovno nasljeđe. Ovaj roman nijesam dugo pisao, ali sam ga dugo nosio u sebi, možda samim mojim rođenjem, i možda više od bilo koje druge knjige ili priče koju sam napisao. Jer, ja sam dio tog bektašijskog stabla, tog đeda koji je posljednji derviš, i oca koji je bio prvi komunista u našoj porodici, i prvi partizan. Ja sam, dakle, neka spona između predaka i potomaka, a mislim da sam ovim romanom napravio korak dalje u odnosu na 'Davidovu zvijezdu', mada je teško bilo odmaknuti se od te knjige. Ona mi je donijela nagradu 'Stefan Mitrov Ljubiša', a Ljubiša je takođe dio mog duhovnog nasljeđa, i mnogo uticao na mene da napišem 'Davidovu zvijezdu', ali i novi roman 'Svi moji'. Ta duhovna srodnost sa Ljubišom nagradu Grad teatra koju sam dobio čini posebno važnom u mom životu, a čini mi i veliku čast, s obzirom na pisce koji su je dobili prije mene”, kazao je Hodžić.
Objašnjavajući ko su bektašije o kojima govori u novom romanu, i šta je ono što ih čini značajnim, on je rekao da u islamu postoji dvadesetak derviških redova, koji su neka vrsta bratstava, a da su među njima na ovim prostorima najbrojnije upravo bektašije.
I njihov pogled na svijet bio je sasvim drugačiji, zato bektašije jesu još jedan motiv koji se naslanja na spoj istočnog i zapadnog civilizacijkskog kruga, u onom najboljem geteovskom maniru zapadnog i istočnog romana. I u novom djelu “Svi moji”, kao i u “Davidovoj zvijezdi”, značajan Hodžićev motiv je granica. Ovog puta to je priča o sjeveru Crne Gore, osobito Gusinju, tom zanimljivom i uzbudljivom prostoru miješanja naroda i vjera iz koga Zuvdija Hodžić potiče. Poseban dio romana pripao je događajima na granici između Crne Gore i Albanije iz 1948. godine.
“To je bilo vrlo teško vrijeme, zapamtio sam ga kao dijete, talas emigranata iz Albanije koji su bježali od režima nije bio u stotinama, nego u hiljadama. Bilo je puno stradanja, ubistava, i naravno da su zbog svojih stavova upravo bektašije tada imali najveći problem, a bilo je prirodno da se oni najviše pobune, jer su se najviše zalagali za slobodu, za bratsvo, za jednakost”, objasnio je pisac.
Ono što je danas, kao i svih ranijih decenija Zuvdiji Hodžiću lično i profesionalno najvažnije jeste biti dobar čovjek.
“Ne mogu da vjerujem piscu koji ne iznosi svoj stav prema događajima i svijetu koji ga okružuje, i koji, prije svega, nije plemenit i dobar čovjek”, istakao je Hodžić.
Bektašije ne dijele ljude po vjeri i naciji
"Bektašije volim zato što su to učeni ljudi velike tolerancije, koji druge ljude ne djele ni po vjeri, ni po naciji. Oni su po svom duhovnom i životnom ustrojstvu nešto što je iznad i samog islama, što je proizvod duhovnog nasljeđa i civilizacijskih krugova. Nije slučajno što je najviše partizana i boraca protiv antifašizma poteklo upravo od bektašija. Oni se ne predstavljaju, slično su organizovani kao masoni i povezani su bratstvom, propovjedajući prijateljstvo prema svakom čovjeku, dobronamjernost, humanu filozofiju, poeziju…Meni je to dobrodošlo da kao pisac pokažem svoja osjećanja, svoje misali, svoju filozofiju života”, rekao je Hodžić, podsjećajući da su bektašije na ove naše prostore najviše došle zajedno sa janjičarima koji su poticali iz hrišćanskih sredina, zbog čega su manje bili naklonjeni onom ortodoksnom, sunitskom islamu, a mnogo više onom slobodnijem, šiitskom.
Bonus video:
