U nastavku književnog segmenta XXIX barskog ljetopisa, na platou ispred Dvorca kralja Nikole u ponedjeljak je priređeno autorsko veče mr Ivana Jovovića, uglednog istoriografa i publiciste iz Bara. Napominjući da je Jovović, bez obzira na godine, iza sebe već ostavio upečatljiv opus, moderator prof. Neđeljko-Necko Đurović ocijenio je da je Jovović primjer angažovanog intelektualca u Crnoj Gori.
Inspiracija za istoriografiju, naveo je Jovović, potekla je iz kuće, iz porodične biblioteke u kojoj se sreo sa djelima drPavla Mijovića, Danila Radojevića, Dragoja Živkovića, Vojislava Nikčevića…
“Nije rijedak primjer da pravnici budu istoričari, najistaknutiji su akademik Branko Pavićević i dr Branko Petranović. Smatram da je pravniku metodološki lakše da pristupi građi i samom procesu nego klasičnom istoričaru. Svakako, i čuvena knjiga 'Stari Bar' Đurđa Boškovića, koja je nedavno doživjela drugo izdanje, bila je jedan od inicijatora mog interesovanja za istoriografiju”, rekao je Jovović.
Prof. Mila Čordašević, urednik književnog dijela Ljetopisa, istakla je da je Jovović diplomirao na Pravnom fakultetu u Podgorici, a magistrirao na Pravnom fakultetu u Splitu, da je kao stručnjak za istoriju konfesija u Crnoj Gori objavio naučne publikacije „Iz prošlosti Dukljansko-barske nadbiskupije“ i „Prilozi za istoriju Barske nadbiskupije“, a autor je brojnih publicističkih tekstova, stručnih članaka i prikaza koji za temu imaju crkvenu i društvenu prošlost Bara, Crnogorskog primorja i Crne Gore.
“Jovović je koautor i zamjenik glavnog urednika monografije 'Dukljanski knez Sveti Vladimir' (970-1016), objavljene ove godine u izdanju Fondacije 'Sveti Petar Cetinjski' iz Podgorice i Narodnog muzeja Crne Gore. Recenzent je i priređivač brojnih izdanja zavičajnih i drugih stvaralaca, predsjednik je ogranka Matice crnogorske u Baru i vanredni član DANU. Bio je pomoćnik ministra u Ministarstvu za ljudska i manjinska prava i član Međudržavne mješovite komisije Crne Gore i Svete Stolice”, istakla je Čordašević.
U osvrtu na studentske dane, kada je uređivao časopis “Dokaz” u kojem su prve radove objavljivali sada istaknuti akteri javnog i političkog života države, Jovović je ocijenio da je tada među mladim ljudima bilo mnogo više energije, “jer se stvarao pokret za emancipaciju Crne Gore”.
Ističući da materijalni tragovi , “a ne tribine i autorske večeri” čuvaju kolektivnu memoriju i omogućavaju uvid u kulturnu baštinu, Jovović je ukazao da svoju odgovornost i obaveze u istraživanju istorije moraju imati u punom smislu institucije “jer se dosad u praksi pokazalo da se sve svodi na individualne angažmane pojedinaca”.
Poseban dio njegovog naučno-istraživačkog interesovanja usmjeren je ka istoriji Dukljansko-barske nadbiskupije, ustanovljene 1089. koja je danas najstarija insitucija na tlu Crne Gore. Istaživanjem svih dostupnih istorijskih izvora, u svojim djelima davao je sliku o uticaju i značaju Nadbiskupije, od Srednjeg vijeka kada je njena ingerencija sezala sve do Makeodnije, do današnjih dana.
“U Crnoj Gori nažalost, decenijama nije bio prepoznat značaj Srednjeg vijeka na našim prostorima, nego smo sliku o tome dobijali iz djela autora iz drugih sredina. Nema potrebe da nam neko drugi tumači našu istoriju”, rekao je pored ostalog Jovović koji je pročitao i svoj rad o svetom dukljanskom knezu Vladimiru sa nedavnog međunarodnog naučnog skupa na Cetinju.
Bar ne krasi suživot, već zajednički život
“ Bar krasi i narodni ekumenizam, a iznad svega zajednički život, kojem je poseban doprinos dao knjaz Nikola Petrovićkoji je to umio da prepozna i podrži. Suživot je kovanica iz ratnih devedesetih, ovdje su ljudi živjeli zajedno, a ne jedni pored drugih”, naglasio je Jovović.
Bonus video:
